Na početku tribine prikazani su neki od recentnih slučajeva govora mržnje koje je sankcioniralo Vijeće za elektroničke medije, među kojima i govor Marka Juriča u odjavi emisije "Markov trg" Z1 televizije, koji je okarakteriziran kao najeklatantniji primjer govora mržnje u posljednje vrijeme.
Osvrćući se na prikazane primjere govora mržnje, Wolfgang Benedek sa Instituta za međunarodno pravo Sveučilišta u Grazu kaže kako je u nekim slučajevima vrlo tanka granica između slobode i mržnje, a zakonski okviri, kolikogod dobri bili, ne pomažu.
„Ponekad je teško razlikovati što je govor mržnje, a što sloboda govora. Sve to ovisi o kontekstu. Zadaća regulatora je da stavi to u određeni kontekst. Zakoni u Hrvatskoj su vrlo dobri, lista kriterija za definiranje govora mržnje čak je šira nego u Austriji“, rekao je Benedek i dodao kako bez obzira na sve poteškoće u pravednom definiranju govora mržnje njega treba shvatiti kao ozbiljnu ugrozu demokracije.
Alaburić: Brkamo pojmove
Odvjetnica Vesna Alaburić slaže se da su hrvatski zakoni vrlo dobro uredili odnose govora mržnje i slobode izražavanja, no naglašava kako je potrebno poznavati preporuke i sudsku praksu drugih zemalja. Po njoj, glavni problem u domaćoj praksi sankcioniranja govora mržnje je brkanje triju pojmova: govora mržnje, povrede časti i ugleda te slobode govora. „Ako budemo uspoređivali različite vrste govora, nikada nećemo doći do zaključka. Postoje tri različite grupe problema. Govor mržnje, povreda časti i ugleda i sloboda izražavanja. Za svaku od tih grupa tema postoje različita pravila ponašanja, pa i pravila novinarske struke. Mi miješamo teme koje spadaju u govor mržnje s onima koje spadaju u domenu povrede časti. Treba jasno definirati što spada u domenu govora mržnje, a što ne.“
Alaburić tako tvrdi da necivilizirani govor političara nije govor mržnje, kao što to nije ni satira, ni prenošenje informacija o govoru mržnje u medijima. „Političari imaju pravo na određene slobode u svom diskursu. Također, novinari imaju, ne samo pravo, nego i obvezu prenošenja informacija bilo koje vrste, pa tako i one o govoru mržnje. Pritom je bitna razlika prenosi li novinar informaciju tako da promovira govor mržnje ili da ga osudi“, kaže Alaburić.
Maja Munivrana Vajda s Pravnog fakulteta u Zagrebu kaže kako ni unutar Suda za ljudska prava u Strasbourgu ne postoji jasan konsenzus oko definiranja govora mržnje, ali postoji niz kriterija koji omogućuju utvrđivanje te “fine” razike: “Kriteriji koje bi trebalo uzeti obzir prilikom utvrđivanja govora mržnje su: sadržaj i priroda sporne izjave, način na koji su izjave dane, forma u kojoj se prenose, utjecaj medija koji prenosi sadržaj, je li sadržaj ponavljan, je li ranije kažnjavan, je li bilo prlike za kontraargumente i tako dalje. Naravno, vrlo je važan i društveni konteskt u kojem se izjava događa”, naglasila je Munivrana Vajda dodajući da postoji praksa koja postkonfliktnim društvima ipak postavlja šira ograničenja.
Lukić: U Hrvatskoj nema govora mržnje
Zorislav Lukić, glavni tajnik Matice hrvatske, smatra da u hrvatskom društvu nema pravog govora mržnje: „Da bi govor mržnje postojao, mora postojati i mržnja. Recentni primjeri govora koji su etiketirani kako govor mržnje vrlo su žestokoga rječnika, međutim, po mom, ni jedan od njih ne spada u govor mržnje jer ni u jednom od njih nije dokazana mržnja“, rekao je Lukić dodajući da je „mržnja pojava u kojoj netko drugom želi zlo do krajnjih granica, da planira i svjesno iznosi ili čini korake da bi se taj cilj ostvario. Izjava u medijima ne može se označiti kao govor mržnje. Po mome mišljenju, u modernoj Hrvatskoj nisam vidio govor mržnje. Ovi primjeri su tome blizu, ali ja sam uvjeren da takve rasprave u Hrvatskoj nije bilo i to je ključni problem.“
Sankcija televiziji Z1 pokazuje jednu dobru mogućnost za analizu što činiti ubuduće, smatra Lukić. „To je bila provokacija. Treba vidjeti što se događalo iza tog govora. Pokazalo se da onaj koga je Marko Jurič želio isprovocirati na tu provokaciju i reagirao. Znači da je motiv Juriča bio razotkrivanje. Prije provokacije o tome društvo nije znalo onoliko koliko je trebalo znati. Sad zna“, kaže Lukić.
Vajić: Govor mržnje stvara klimu u kojoj nemoguće postaje moguće
Nina Vajić, bivša sutkinja Suda za ljudska prava u Strasbourgu, istaknula je kako sloboda izražavanja predstavlja jedan od temeljnih uvjeta za napredak društva i čovjeka. „Sloboda izražavanja ima dvije posljedice: ona je subjektivno pravo svakog građanima, ali ujedno nije sama sebi cilj nego je sredstvo uspostavljanja demokratskog društva“, kaže Vajić.
"Sudska praksa je ustanovila neke kriterije identifikacije govora mržnje kako bi ga se razlučilo od slobode izražavanja", kaže Vajić. „Dva su temeljna kriterija definiranja – gleda se kontekst i namjera ili kombinacija konteksta i namjere. Ideja koja se nalazi u odlukama Suda je da se oduzmu garancije prava koja jamči Konvencija onima koji osporavaju ta prava koja Konvencija štiti. Govor koji to radi neće biti zaštićen po Konvenciji.“
„Ono što je važno kod govora mržnje je da on može stvoriti klimu u kojoj određena ponašanja koja ranije nisu mogla biti moguća, postaju moguća – ne postoji ništa što se ne može izreći i ne postoji ništa što se ne može napraviti. A to je opasno“, pojasnila je Vajić dodajući kako je šutnja i ignoriranje govora mržnje također opasna pojava.
Na tribini su sudjelovali Wolfgang Benedek s Instituta za međunarodno pravo i suradnju Sveučilišta u Grazu, odvjetnica Vesna Alaburić, doc. dr .sc. Maja Munivrana Vajda s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te Zorislav Lukić, glavni tajnik Matice hrvatske.
Piše: Ema Tarabochia