Aktualno > Analize

Tehnologije i novinarstvo - povratna informacija u realnom vremenu

12.12.2015.

Piše: Ante Pavić

 

Golema količina informacija koje su na raspolaganju ne samo novinarima, nego i korisnicima u realnom vremenu, ne znači istovremeno i kvalitetnije informiranje. Brzina koja je danas postala uvjet opstanka podrazumijeva da se izvori ne provjeravaju, nema oslanjanja na izvještajne agencije, a vijesti koje imaju bombastične naslove uzimaju se s brojnih portala bez provjere

 

 

 

Tehnologija napreduje takvom brzinom da doslovno jučerašnja moderna čuda postaju zastarjela. Kao uostalom i stariji novinari, koji su u sve mlađoj dobi nepotrebni novim redakcijama kao zastarjela roba kojima je nemoguće mijenjati stavove prema vlastitoj profesiji. I nije nikakva tajna da nove tehnologije mijenjaju novinarstvo. "Klikabilnost", "reach", "sharebilnost", "user friendly", "visability" danas su "must have" vokabular svakog urednika medija koje tehnologija stubokom mijenja - pa evo - već više od stoljeća. Izumi tiskarskog stroja i telefona promijenili su novinarstvo nepovratno, a nove tehnologije i dalje mijenjaju način rada svakog novinara.  One nisu promijenile samo način rada novinara, nego organizaciju redakcija kao i sadržaj samih medija i narativnost vijesti.

 

Govor mržnje

 

Adam Clayton Powell III., veteran američkog televizijskog novinarstva, svojevremeno je proveo istraživanje o utjecaju novih tehnologija na pripovijedanje vijesti. U istraživanju je pokazao kako je uvođenje videopriloga 1970. godine transformiralo pripovijedanje. Powell je u studiji pokazao da su prije uvođenja videa televizijska izvješća imala istaknuto dulje snimke, manje promjene kadra i sporiji tempo pripovijedanja. Uvođenje videosnimki snažno je utjecalo na vijesti televizijskih mreža. Uređivanje vijesti išle su bržim tempom, snimke su se skratile, kao i pripovijedanje koje je postalo mnogo brže.  Internet je stvari samo još više ubrzao, protok vijesti je nezamislivo brz u odnosu na, primjerice, sedamdesete godine prošlog stoljeća. Društvene mreže ovaj fenomen samo su dodatno istaknule jer bez društvenih medija teško je očekivati da će vaš portal danas dosegnuti zadovoljavajući broj čitatelja.  Osim toga, tehnologije nepovratno mijenjaju i odnos između izdavača, novinara i njihovih čitatelja. Dok je prije samo 30-ak godina način distribucije vijesti, primjerice, tiskanih medija bio takav da je bilo gotovo nemoguće dobiti povratnu informaciju čitatelja, osim poznatih "reagiranja čitatelja", internet danas omogućuje povratnu informaciju u realnom vremenu. To često znači i govor mržnje na stranicama medija koji danas pokušavaju tome stati na kraj, pa i ukidanjem komentara ispod tekstova.  Promjena tehnologija, međutim, ne daje odgovor na pitanje o kvaliteti današnjeg žurnalizma. Jesu li današnji mediji zbog toga bolji ili gori? Golema količina informacija koje su na raspolaganju ne samo novinarima, nego i korisnicima u realnom vremenu, ne znači istovremeno i kvalitetnije informiranje. Brzina koja je danas postala uvjet opstanka podrazumijeva da se izvori ne provjeravaju, nema oslanjanja na provjerene izvještajne agencije, nego se vijesti koje imaju bombastične naslove uzimaju s brojnih portala bez provjere. Oni koji žele ispasti ozbiljniji u toj bespoštednoj utrci, često ispadaju smješniji, pa se događa da se parodirana vijest probije u srednjostrujaške medije kao "ozbiljna". Takve vijesti, jednom kad se otkrije da nemaju veze sa stvarnošću, često se ne demantiraju nego se jednostavno miču sa stranica kao da nisu ni postojale.

 

Računalni programi pišu umjesto novinara

 

 Tehnologija, međutim, neumorno grabi dalje pa postoji native advertising za čiju su proizvodnju i plasman već osposobljeni svi veći i ozbiljniji mediji kod nas. Računalni programi opremljeni kompleksnim algoritmima neuronskih mreža pišu članke umjesto novinara koji imaju bolji click-through ratio od autorskih tekstova. Interesantna je, naravno, i pojava krive interpretacije takvih računalno generiranih ili sponzoriranih članaka i to u medijima koji takav članak prenesu kao pravu vijest. Ovaj distopijski svijet sve je bliži i samo govori koliko je lako zamijeniti novinara u današnjem svijetu koji cijeni samo brzinu. Nove tehnologije ne znače istovremeno i da su se uvjeti rada novinara poboljšali. Štoviše, u velikim izdavačkim kućama, internetski portali i dalje su snažno vezani za tiskana izdanja jer do danas nitko nije otkrio kako dovoljno zarađivati na internetskom portalu.

 

Novinski portali bez zarade

 

Čitatelji nisu pretjerano zainteresirani za pretplate na takva izdanja i pokušaji naplate čitanja tekstova do danas nisu urodili plodom. Istodobno se na tim istim portalima zapošljavaju nezaposleni novinari koji najčešće rade u prekarnim uvjetima, obavljajući, kao na Fordovoj traci, repetitivan tehnički posao često podijeljen u nekoliko smjena. Može se reći da posao na internetskim portalima velikih medijskih kuća brzo troši novinare koji nakon nekog vremena zbog pregorenosti nestaju iz redakcija, a na njihovo mjesto dolaze neki novi, vrlo lako zamjenjivi honorarci. Zbog toga ćemo, u maniri mnogih medija, ali i prirode samog interneta, objaviti izjavu novinara koji je zbog razumljivih razloga želio ostati anoniman, strahujući da u suprotnom isti dan leti iz redakcije.  "Rad na portalu izuzetno je stresan jer presudnu ulogu ima brzina. Ritam objavljivanja vijesti je takav da se novinari nemaju vremena posvetiti člancima, već se njihov rad uglavnom svodi na copy/paste novinarstvo, prevođenje agencijskih vijesti i uređivanje priopćenja.  Od samog sadržaja češće su važniji naslovi koji su nerijetko 'navlakuše' koje za cilj imaju privući čitatelja da klikne na članak i često odudaraju od sadržaja samog članka. S obzirom na veliku konkurenciju i specifičnost interneta kao medija, nerijetko se objavljuju i neprovjerene informacije s društvenih mreža, a u većini slučajeva vrijedi pravilo: Ako su objavili drugi, moramo i mi..."  Iz te se perspektive čini da novinarski posao može obavljati pojedinac, poslovna ili državna organizacija jer je internet omogućio da gotovo svatko tko to želi može imati vlastitu redakciju i iz udobnosti svoga doma plasirati vijesti. Trend zapošljavanja blogera kao uvaženih novinara i komentatora uzeo je maha i u Hrvatskoj, pa se preko marketinških kampanja izdavača najavljuju kao velike zvijezde, iako uz to najčešće rade neke druge poslove, pa putem medija kao i dalje moćnog alata, često šire vlastite svjetonazorske stavove koji im pomažu u obavljanju primarnoga posla. Novinarski posao, koji se kao zanat brusi godinama, tako u ideološkoj borbi polako gubi bitku i novinari postaju tehnički pomagači kojima je zadatak da neka internetska stranice izgleda što raskošnije i primamljivije, a za sadržaj se brinu neki drugi ljudi.  Stoga se postavlja pitanje - tko se među milijunima ljudi danas može nazvati novinarom? Čitatelji i dalje vjeruju da bi novinarstvo trebalo imati ulogu čuvara demokracije čije poimanje tehnologije također mijenjaju, iako ne znaju točno što bi novinar trebao raditi. On bi, prema nekima, trebao znati što je prava vijest i objasniti pozadinu gomile informacija koje se objavljuju. Novinari će sami morati definirati vlastitu ulogu u današnjem svijetu i to neće učiniti nitko umjesto njih. Tržište za sada nije dalo odgovor na pitanje o ulozi novinara i oni sami morat će potražiti neki drugi način da se ili prilagode ili obrane profesiju kojoj se sve manje vjeruje.

Piše: Ante Pavić

 

Golema količina informacija koje su na raspolaganju ne samo novinarima, nego i korisnicima u realnom vremenu, ne znači istovremeno i kvalitetnije informiranje. Brzina koja je danas postala uvjet opstanka podrazumijeva da se izvori ne provjeravaju, nema oslanjanja na izvještajne agencije, a vijesti koje imaju bombastične naslove uzimaju se s brojnih portala bez provjere

 

 

 

Tehnologija napreduje takvom brzinom da doslovno jučerašnja moderna čuda postaju zastarjela. Kao uostalom i stariji novinari, koji su u sve mlađoj dobi nepotrebni novim redakcijama kao zastarjela roba kojima je nemoguće mijenjati stavove prema vlastitoj profesiji. I nije nikakva tajna da nove tehnologije mijenjaju novinarstvo. "Klikabilnost", "reach", "sharebilnost", "user friendly", "visability" danas su "must have" vokabular svakog urednika medija koje tehnologija stubokom mijenja - pa evo - već više od stoljeća. Izumi tiskarskog stroja i telefona promijenili su novinarstvo nepovratno, a nove tehnologije i dalje mijenjaju način rada svakog novinara.  One nisu promijenile samo način rada novinara, nego organizaciju redakcija kao i sadržaj samih medija i narativnost vijesti.

 

Govor mržnje

 

Adam Clayton Powell III., veteran američkog televizijskog novinarstva, svojevremeno je proveo istraživanje o utjecaju novih tehnologija na pripovijedanje vijesti. U istraživanju je pokazao kako je uvođenje videopriloga 1970. godine transformiralo pripovijedanje. Powell je u studiji pokazao da su prije uvođenja videa televizijska izvješća imala istaknuto dulje snimke, manje promjene kadra i sporiji tempo pripovijedanja. Uvođenje videosnimki snažno je utjecalo na vijesti televizijskih mreža. Uređivanje vijesti išle su bržim tempom, snimke su se skratile, kao i pripovijedanje koje je postalo mnogo brže.  Internet je stvari samo još više ubrzao, protok vijesti je nezamislivo brz u odnosu na, primjerice, sedamdesete godine prošlog stoljeća. Društvene mreže ovaj fenomen samo su dodatno istaknule jer bez društvenih medija teško je očekivati da će vaš portal danas dosegnuti zadovoljavajući broj čitatelja.  Osim toga, tehnologije nepovratno mijenjaju i odnos između izdavača, novinara i njihovih čitatelja. Dok je prije samo 30-ak godina način distribucije vijesti, primjerice, tiskanih medija bio takav da je bilo gotovo nemoguće dobiti povratnu informaciju čitatelja, osim poznatih "reagiranja čitatelja", internet danas omogućuje povratnu informaciju u realnom vremenu. To često znači i govor mržnje na stranicama medija koji danas pokušavaju tome stati na kraj, pa i ukidanjem komentara ispod tekstova.  Promjena tehnologija, međutim, ne daje odgovor na pitanje o kvaliteti današnjeg žurnalizma. Jesu li današnji mediji zbog toga bolji ili gori? Golema količina informacija koje su na raspolaganju ne samo novinarima, nego i korisnicima u realnom vremenu, ne znači istovremeno i kvalitetnije informiranje. Brzina koja je danas postala uvjet opstanka podrazumijeva da se izvori ne provjeravaju, nema oslanjanja na provjerene izvještajne agencije, nego se vijesti koje imaju bombastične naslove uzimaju s brojnih portala bez provjere. Oni koji žele ispasti ozbiljniji u toj bespoštednoj utrci, često ispadaju smješniji, pa se događa da se parodirana vijest probije u srednjostrujaške medije kao "ozbiljna". Takve vijesti, jednom kad se otkrije da nemaju veze sa stvarnošću, često se ne demantiraju nego se jednostavno miču sa stranica kao da nisu ni postojale.

 

Računalni programi pišu umjesto novinara

 

 Tehnologija, međutim, neumorno grabi dalje pa postoji native advertising za čiju su proizvodnju i plasman već osposobljeni svi veći i ozbiljniji mediji kod nas. Računalni programi opremljeni kompleksnim algoritmima neuronskih mreža pišu članke umjesto novinara koji imaju bolji click-through ratio od autorskih tekstova. Interesantna je, naravno, i pojava krive interpretacije takvih računalno generiranih ili sponzoriranih članaka i to u medijima koji takav članak prenesu kao pravu vijest. Ovaj distopijski svijet sve je bliži i samo govori koliko je lako zamijeniti novinara u današnjem svijetu koji cijeni samo brzinu. Nove tehnologije ne znače istovremeno i da su se uvjeti rada novinara poboljšali. Štoviše, u velikim izdavačkim kućama, internetski portali i dalje su snažno vezani za tiskana izdanja jer do danas nitko nije otkrio kako dovoljno zarađivati na internetskom portalu.

 

Novinski portali bez zarade

 

Čitatelji nisu pretjerano zainteresirani za pretplate na takva izdanja i pokušaji naplate čitanja tekstova do danas nisu urodili plodom. Istodobno se na tim istim portalima zapošljavaju nezaposleni novinari koji najčešće rade u prekarnim uvjetima, obavljajući, kao na Fordovoj traci, repetitivan tehnički posao često podijeljen u nekoliko smjena. Može se reći da posao na internetskim portalima velikih medijskih kuća brzo troši novinare koji nakon nekog vremena zbog pregorenosti nestaju iz redakcija, a na njihovo mjesto dolaze neki novi, vrlo lako zamjenjivi honorarci. Zbog toga ćemo, u maniri mnogih medija, ali i prirode samog interneta, objaviti izjavu novinara koji je zbog razumljivih razloga želio ostati anoniman, strahujući da u suprotnom isti dan leti iz redakcije.  "Rad na portalu izuzetno je stresan jer presudnu ulogu ima brzina. Ritam objavljivanja vijesti je takav da se novinari nemaju vremena posvetiti člancima, već se njihov rad uglavnom svodi na copy/paste novinarstvo, prevođenje agencijskih vijesti i uređivanje priopćenja.  Od samog sadržaja češće su važniji naslovi koji su nerijetko 'navlakuše' koje za cilj imaju privući čitatelja da klikne na članak i često odudaraju od sadržaja samog članka. S obzirom na veliku konkurenciju i specifičnost interneta kao medija, nerijetko se objavljuju i neprovjerene informacije s društvenih mreža, a u većini slučajeva vrijedi pravilo: Ako su objavili drugi, moramo i mi..."  Iz te se perspektive čini da novinarski posao može obavljati pojedinac, poslovna ili državna organizacija jer je internet omogućio da gotovo svatko tko to želi može imati vlastitu redakciju i iz udobnosti svoga doma plasirati vijesti. Trend zapošljavanja blogera kao uvaženih novinara i komentatora uzeo je maha i u Hrvatskoj, pa se preko marketinških kampanja izdavača najavljuju kao velike zvijezde, iako uz to najčešće rade neke druge poslove, pa putem medija kao i dalje moćnog alata, često šire vlastite svjetonazorske stavove koji im pomažu u obavljanju primarnoga posla. Novinarski posao, koji se kao zanat brusi godinama, tako u ideološkoj borbi polako gubi bitku i novinari postaju tehnički pomagači kojima je zadatak da neka internetska stranice izgleda što raskošnije i primamljivije, a za sadržaj se brinu neki drugi ljudi.  Stoga se postavlja pitanje - tko se među milijunima ljudi danas može nazvati novinarom? Čitatelji i dalje vjeruju da bi novinarstvo trebalo imati ulogu čuvara demokracije čije poimanje tehnologije također mijenjaju, iako ne znaju točno što bi novinar trebao raditi. On bi, prema nekima, trebao znati što je prava vijest i objasniti pozadinu gomile informacija koje se objavljuju. Novinari će sami morati definirati vlastitu ulogu u današnjem svijetu i to neće učiniti nitko umjesto njih. Tržište za sada nije dalo odgovor na pitanje o ulozi novinara i oni sami morat će potražiti neki drugi način da se ili prilagode ili obrane profesiju kojoj se sve manje vjeruje.