Iz medija

Slučaj EPEHA i Dopisništvo SD: Niti jedna cijena nije preskupa za vlasnike medija, kad je u pitanju kontrola sadržaja koju medij objavljuje

27.11.2015.
Link na članak

U sudskom sporu novinara Igora Došena protiv Uprave Slobodne Dalmacije, u kojem polako na površinu izlaze sumnjivi radno pravni odnosi novinara zaposlenih u različitim izdanjima EPH grupe, aktualizirana je još jedna zamalo zaboravljena priča. Osnivanje i gašenje novinske agencija EPEHA, koja je navodno trebala služiti kao središnji news servis za izdanja EPH, te ujedno postati agencija za prodaju vijesti drugim medijskim kućama.

U sudskom sporu novinara Igora Došena protiv Uprave Slobodne Dalmacije, u kojem polako na površinu izlaze sumnjivi radno pravni odnosi novinara zaposlenih u različitim izdanjima EPH grupe, aktualizirana je još jedna zamalo zaboravljena priča. Osnivanje i gašenje novinske agencija EPEHA, koja je navodno trebala služiti kao središnji news servis za izdanja EPH, te ujedno postati agencija za prodaju vijesti drugim medijskim kućama.

Kako je Fairpress već pisao, Igor Došen je kao posljednji mohikanac dopisništva Slobodne Dalmacije iz Zagreba dobio otkaz ugovora o radu u svibnju ove godine. Prema tadašnjem obrazloženju i dostupnim dokumentima, otkaz je uslijedio nakon što je Uprava Slobodne Dalmacije predložila ukidanje zagrebačkog dopisništva s obrazloženjem da kontinuirano bilježi pad poslovne aktivnosti, pad tiraže i gubitak tržišta.

Međutim, navedene razloge, osim Igora Došena, i svjedoka na sudu demantiraju i podaci Poslovne Hrvatske, prema kojima je Slobodna Dalmacija u 2014. godini ostvarila ukupni godišnji prihod u iznosu od 137.432.630,00 kuna, što predstavlja relativnu promjenu ukupnih prihoda (rast prihoda) u iznosu od 10.082.494,00 kuna, u odnosu na prethodno razdoblje kada je poslovni subjekt ostvario ukupne godišnje prihode u iznosu od 127.350.136,00 kuna. Istovremeno, Slobodna Dalmacija je u 2014. ostvarila neto dobit u iznosu od 5.203.480,00 kuna. Dakle, klasični „poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu“ ne čini se kao realno obrazloženje ukidanja dopisništva iz glavnog grada RH. Igor Došen, dio svjedoka, kao i oni dobro upućeni u poslovanje EPH, istakli su i činjenicu da u stvari dopisništvo Slobodne Dalmacije, nije ukinuto, već je nastavilo raditi u prikrivenom obliku, naime kako je sam Došen tada za Fairpress izjavio „Slobodna Dalmacija oformila je „ilegalno“ dopisništvo koje funkcionira već tri godine, sedam novinara sjede u Jutarnjem listu, a pišu za Slobodnu Dalmaciju.

Istražujući pozadinu otkaza, odnosno ukidanja dopisništva Slobodne u Zagrebu, Fairpress je došao do podataka iz kojih je vidljivo da se u slučaju netransparentnih transfera novinara u Slobodnoj Dalmaciji, ne radi o incidentu, već prije o trendu. Prividno ukidanje dopisništva, dakle samo je dio politike vlasnika EPH, odnosno nastavak pokušaja da se novinari EPH grupacije stave pod jedinstvenu kontrolu protoka informacija, u kojoj će biti vrlo jednostavno utjecati na uređivačku politiku, odnosno sadržaj i oblik svih informacija koje se objavljuju u izdanjima ove grupacije. Prije realizacije navedenih planova, EPH je za različita izdanja, imao kakvu takvu međusobno neovisnu uređivačku politiku, u kojoj informacija u jednom od izdanja nije nužno ovisila o informaciji objavljenoj u drugom izdanju iste grupacije. Takva uređivačka politika davala je barem privid pluralizmu, odnosno mogućnost za pluralizam informacija, iako je EPH grupacija skoro od početka ovog milenija uvijek bila na granici monopola, zbog čega je u više navrata reagirala i agencija za kontrolu tržišnog natjecanja. No, vlasnicima i njima podređenim urednicima, očigledno takav pluralizam nije bio po volji, te su u više navrata tražili poslovni model u kojem će informacija biti centralizirana i samim tim cenzuirirana iz jednog uređivačkog centra, koji je lako nadzirati. Prethodni pokušaj, s osnivanjem agencije EPEHA, po modelu rada, vrlo je sličan danas spornom ukidanju dopisništva Slobodne.

Novinska agencija EPEHA osnovana je 11. srpnja 2007. godine. Agencija se pripojila društvu EPH media društvo s ograničenom odgovornošću za novinsko-izdavačku djelatnost, temeljem Ugovora o pripajanju od 06.12.2010. godine, a osnivač agencije EPEHA je EUROPAPRESS HOLDING d.o.o. za upravljanje društvima. Trgovački sud u Zagrebu je prema podacima iz sudskog registra, brisao subjekt EPEHA d.o.o. dana 6. lipnja 2011. godine.

Poslovna Hrvatska sugerira da je novinska agencija EPEHA d.o.o. bila registrirana za djelatnost „Izdavanje časopisa i periodičnih publikacija“. Agencija je bila u privatnom vlasništvu, a temeljni kapital agencije bio je financiran 100% domaćim kapitalom te iznosio 20.000,00 kuna. Istovremeno prema podacima Financijske agencije, godine 2010., dakle godinu prije brisanja agencije EPEHA, agencija je ostvarila ukupni godišnji prihod u iznosu od 4.929.244,00 kuna što je predstavljalo pad prihoda u iznosu od -10.969.767,00 kn u odnosu na prethodno razdoblje, kada je poslovni subjekt ostvario ukupne godišnje prihode u iznosu od 15.912.808,00 kuna. Nadalje, EPEHA d.o.o. je u 2010. ostvarila gubitak u poslovanju u iznosu od 214.180,00 kuna. Službeni podaci, dostupni u javnim registrima, malo toga govore o stvarnom stanju i okruženju u kojem je nastala i djelovala agencija EPEHA, osim da očigledno nije postojao, ili ako je postojao onda se nije ostvario, ekonomski i poslovni interes kojim se vlasnik vodio kod osnivanja agencije.
Igor Došen, tadašnji novinar Slobodne, za Fairpress je opisao atmosferu nastanka EPEHA:

"Pritisci na novinare i zaposlene u Slobodnoj Dalmaciji trajali su 3 godine, odnosno skoro sve vrijeme postojanja EPEHE. Naime, Slobodna Dalmacija na određeni način „motivirala“ je ljude iz dopisništava prijetnjama da prijeđu u agenciju EPEHA putem stimulacija na plaću. Stav sindikata tada je bio da se ne prelazi u navedenu agenciju, a nakon što je dio novinara pristao na nove uvjete i prešao raditi u agenciju, tadašnji sindikalni povjerenik zagrebačkog dopisništva Slobodne Dalmacije, Šenol Selimović, pokrenuo je pregovore s upravom. Prilikom tadašnjih pregovora Selimović je pitao tadašnjeg urednika Slobodne, Mladena Plešea, što će biti s onima koji ne žele prijeći u EPEHA agenciju, na što mu je Pleše odgovorio kako u tom slučaju „neće računati na njihove usluge“. Nama novinarima, a i sindikatu, bilo je čudno, zbog čega se osniva agencija “unutar kuće“, a posebice činjenica da su novinari koji rade u agenciji EPEHA, plaćeni od matične kuće (Slobodne Dalmacije), a istovremeno Slobodna Dalmacija tekstove koje novinari proizvode za agenciju, plaća agenciji!? To nam je na neki način mirisalo na pranje novca i slične radnje. Kad je agencija propala, svi su se vratili u Slobodnu Dalmaciju i nastavio se posao kao da ništa nije bilo."

Šenol Selimović, tadašnji novinar i sindikalni povjerenik zagrebačkog dopisništva Slobodne Dalmacije, za Fairpress je pojasnio način na koji su novinari prelazili u agenciju EPEHA:

"Točno je da je na moj konkretni upit što će biti s ljudima koji ne budu prešli u agenciju, tadašnji urednik Mladen Pleše, pred cijelim zagrebačkim dopisništvom Slobodne odgovorio da Slobodna Dalmacija neće računati na usluge takvih. To su čuli svi nazočni. Dakle, eksplicitno je potvrđeno da Slobodna Dalmacija neće surađivati s vlastitim novinarima (koji ostaju u njezinu sastavu) nego s novinarima agencije koja je drugi pravni subjekt. Nemam konkretnih saznanja je li cijeli taj projekt bio u funkciji pranja novca, niti se razumijem u pranje novca. No, razvidno je da ta agencija nikada nije funkcionirala kao agencija niti je išla u pravcu onoga u što su nas uvjeravali da će biti. Ljudi koji su razvrgnuli ugovore sa Slobodnom Dalmacijom i potpisali nove ugovore s agencijom, i dalje su radili samo za Slobodnu Dalmaciju. Ta agencija nikada nije ni organizacijski ni funkcionalno postavljena kao news agencija. Novinari Slobodne koji su ušli u nju radili su i dalje za Slobodnu, ali nisu bili zaposlenici Slobodne. Naravno, otvoreno je pitanje tko je i kako financirao tu agenciju, kakav je tu bio ekonomski interes vlasnika Slobodne, zašto je formiran novi pravni subjekt u kojem rade isti novinari za iste novine – ali pod drugim statusom i u drugom pravnom subjektu!? Ne tvrdim da je to bilo u funkciji pranja novca, jer ne znam, ali da je cijela operacija bila krajnje suspektna i neracionalna – to je jasno svima. Nakon izvjesnog vremena (ne znam koliko, čini mi se oko godinu i pol dana), ti isti novinari vratili su se opet u sastav Slobodne Dalmacije. Zašto su uopće otišli, zašto su s drugačijim statusom radili za Slobodnu, i zašto su se na koncu i formalno opet vratili u Slobodnu – to je valjda jasno samo onima koji su osmislili cijelu tu zavrzlamu. U tom razdoblju, „novinari“ te agencije (a zapravo novinari Slobodne) radili su svakodnevno svoj posao, a nas nekoliko koji su odbili tu suspektnu ponudu, bili smo „na ledu“, ignorirani – ne samo od uprave, nego i nažalost od kolega-urednika koji su slijepo izvršavali naloge odozgo."


Da se u slučaju tadašnje EPEHE, a danas ukidanja zagrebačkog dopisništva Slobodne Dalmacije radi o trendu, odnosno nastavku jedne te iste operacije, potvrđuje i Selimović:

"Uglavnom, isti novinari koji su tada prešli u tu agencij (EPEHA), pa se vratili u Slobodnu, sada (slučaj dopisništvo SD u Zagrebu op.a.) opet su izišli iz Slobodne – ali i dalje rade za Slobodnu Dalmaciju iz druge firme. Ovaj put, operacija je izvršena s ciljem konačne likvidacije zagrebačkog dopisništva Slobodne Dalmacije. Dio je prešao u Jutarnji (EPH), dio je dobio poslovno uvjetovane otkaze, a kolega Došen koji je zadnji ostao u Slobodnoj – dobio je na koncu otkaz. Koliko to sve ima veze sa strukom i željom vlasnika da sačuva novinarstvo kao osnovnu djelatnost, govori možda najbolje činjenica da je izvršna direktorica Slobodne Ana Kušeta pred Božić 2011. došla u Zagreb i svim novinarima Slobodne – doslovce svima pojedinačno – ponudila poslovno uvjetovani otkaz uz otpremninu od 6.200 kuna otpremnine po godini staža. Dakle, svima! Nije se radilo o tome da oni ne trebaju loše novinare (bez obzira na njihove kriterije dobrih-loših novinara). Oni nisu trebali UOPĆE novinare! Naravno, kada ljudi nisu pohrlili na tako „velikodušnu“ ponudu, krenulo se drugom taktikom – pritiscima, ucjenama, prijetnjama, utjerivanjem straha, prozivkama da se ne radi, da pada tiraža, da su novinari krivi za takvo stanje. O krivnji glavnog urednika, urednika i uprave nikad nitko nije prozborio ni riječi – jer su oni svi bili na istom zadatku. To je najžalosnija spoznaja s kojom sam ja izišao iz te priče: umjesto da glavni urednik i urednici razmišljaju o što boljoj novini, o njezinu sadržaju, o uređivanju, o pravima i obvezama novinara – oni su svi redom dolazili u Zagreb (Pleše, Krželj i Kljaković) i pričali nam isključivo priče o financijskom stanju, o neodrživosti takvog stanja, o tome da nas je puno, da tako nećemo dugo….sve ono što nije ni posao ni briga urednika, već vlasnika, uprave i direktora. No, svi su oni pričali jednu te istu priču – i tako kroz lojalnost čuvali vlastite pozicije."


Na tragu stava sindikata Slobodne Dalmacije je i mišljenje Zdenka Duke, predsjednika HND-a u vrijeme uspostave EPEHE:

"Europapress holding je osnovao agenciju Epeha i željeli su preko nje pokrivati događaje i plasirati tekstove iz dopisništava svih izdanja EPH-a iz drugih gradova, ali su na kraju od same agencije odustali, projekt se pokazao kao neučinkovit. To je bio korak k eliminaciji dopisništava pa konačno i dopisništva u Zagrebu. Utoliko je ta osnovna ideja ipak zaživjela u EPH-u, ali u malo drukčijem obliku", zaključio je Duka.


S obzirom da se dio navedenih aktivnosti događao u vrijeme „gazdovanja“ Ninoslava Pavića, zatražili smo i njegovo obrazloženje okolnosti osnivanja i gašenja EPEHE. Pavić je za Fairpress dao svoju stranu priče:

"Akvizicijom Slobodne Dalmacije ustanovljeno je da na terenu, prvenstveno u dopisništvima, radi velik broj novinara i fotoreportera. U nekim mjestima duplirao se posao, pa se događalo da na istu press konferenciju odlaze istovremeno inovinari Jutarnjeg, Slobodne i Sportskih novosti. Zanimljiv je slučaj Dubrovnika. Tamo je radilo dvadesetak novinara spomenutih redakcija, uz tridesetak zaposlenih u Dubrovačkom vjesniku koji je takodjer bio usastavu EPH. Dakle, formiranje agencije EPEHA imalo je za cilj bolju organizaciju posla, racionalniju raspodjelu zadataka i dizanje kvalitete novinarskih priloga. Epeha je imala zadatak osigurati brzu informiranost, pokrivanje svih događaja na terenu zasva izdanja EPH, novinska, magazinska i digitalna. U isto vrijeme formirana je i fotografska agencija Cropix sa sličnim zadacima. Financiranje Epehe bilo je organizirano tako (kao i Cropix) da svaki korisnik njihovih usluga plaća trošak prema stvarno obavljenim uslugama. Interes Slobodne kao i Jutarnjeg bio je u tome da za isti ili manji trošak dobije više informacija i bolji servis nego sto je to bilo prije toga, kroz klasični oblikorganizacije dopisnika i dopisništava."


Fairpress je poslao upit i tadašnjem direktoru agencije EPEHA, Dragi Havraneku, koji je sad direktor spomenute agencije Cropix, no Havranek je telefonski odgovorio kako ne može javno istupati u medijima i dati izjavu bez dopuštenja Uprave.

Iz Uprave Slobodne Dalmacije na upite Fairpressa o odnosu Slobodne Dalmacije i agencije EPEHA nisu odgovorili.

Dakle, što danas znamo o trendu netransparentnih transfera novinara putem osnivanja i ukidanja pravnih osoba unutar jedne medijske grupacije? U slučaju EPEHA-e, planovi Ninoslava Pavića koji su osnivanjem agencije trebali pridonijeti boljoj organizaciji posla, racionalnijoj raspodjeli zadataka i dizanju kvalitete novinarskih priloga, nisu se ostvarili. Dapače, završili su poslovnim krahom agencije i dugovanjima koja su se gomilala. Racionalizacija posla, završila je neracionalnim troškom po grupaciju. No, sama operacija, putem pritisaka uredničkih perjanica grupacije, podijelila je novinare na „podobne i nepodobne“. Dakle, one koji su skloni slušati gazdu i one koji to nisu. To je čini se bio najveći „dobitak“ za vlasnike EPH. Što će reći da se druga, između redova vidljiva namjera, središnje kontrole informacija koje objavljuju različita izdanja EPH, ostvarila. Da je to u stvari bila prikrivena namjera vlasnika govori i nastavak ove operacije. Naime, ukidanje dopisništva Slobodne Dalmacije u Zagrebu, vršeno je po skoro istom modelu. Samo što su ovaj put zaposleni prvo isprepadani lošim poslovnim rezultatima, koji kako smo ukazali na početku teksta nisu imali uporišta u stvarnim brojkama. Potom su „motivirani“ za prelazak u Jutarnji list (jednako kao i u slučaju EPEHE), da bi u stvari u novoj pravnoj osobi nastavili pisati za Slobodnu. Samo što bi ovaj put, njihovo pisanje, a samim tim i informaciju koja se objavljuje u Slobodnoj, bilo moguće kontrolirati iz „središnjice“. Dakle, cijela priča sugerira zabrinjavajući zaključak, a to je da niti jedna cijena nije preskupa za vlasnike medija, kad je u pitanju kontrola sadržaja koju medij objavljuje. Čak i onda kada je takva kontrola potpuno suprotna poslovnoj i ekonomskoj logici, a u slučaju medija i zahtjevima struke i kvalitete medijskog proizvoda.

Autori: M. Podumljak i A. Gavranić

Članak prenesen sa portala www.fairpress.eu