Apsurdno je što mu je Vlada produljila mandat na manje od mjesec dana, ali to je bila viša sila - tehnička Vlada nije na vrijeme donijela zakon kojim bi omogućila uredbama sa zakonskom snagom da potraju i dulje od 1. listopada.
Politički prihvatljiv ravnatelj
Na izborima je pobijedila politička opcija kojoj je Siniša Kovačić prihvatljiv, a i manje-više je poznato da je Andrej Plenković prije izbora urgirao kod Oreškovića da Kovačiću produlji v.d. mandat. Jer se Most protivio Kovačiću jer je tobože podlegao dvostranačju kad je organizirao prvo predizborno sučeljavanje Milanovića i Plenkovića na HTV-u, a nije zvao i „budućeg premijera“ Božu Petrova. A što bi onda rekao jedini autentični „budući premijer“ i „gradonačelnik Hrvatske“ po zvanju - Milan Bandić? Zbog toga su svi Mostovi ministri glasali protiv produljenja v.d. mandata Kovačiću.
Mostovci, koji su prvi potegnuli pitanje smjene Gorana Radmana i zagovarali Kovačića s cijelom ekipom i glavnim njihovim favoritom Jozom Barišićem, bili su proljetos jako zadovoljni s HTV-om i doista neviđenom kaptolizacijom programa (kako je taj proces lijepo nazvao Ivica Maštruko, člana Programskog vijeća) sve dok se nije dogodilo ono najnormalnije - to da se Kovačić, u onom sad već pomalo zaboravljenom sukobu Mosta i Karamarkovog HDZ-a, prirodno opredijeli samo za HDZ, ma tko da ga vodio i u ma kojem vremenu. Dakle, ni Plenkovićev HDZ nema razloga da Kovačića mijenja, iako će, naravno, biti novi natječaj, a onda će se vjerojatno javiti i neki bliži ovoj novoj struji, mekšoj HDZ-ovoj garnituri koja je osvojila vlast.
Prilagodljivost
Kovačić i u međuvremenu njegova ponešto izmijenjena ekipa dobro se prilagođava liberalnijem HDZ-u. Siniša Kovačić je bio urednik ili u trećem Dnevniku ili u središnjem Dnevniku zapravo cijelo vrijeme dok je SDP-ova koalicija bila na vlasti. Dakle, nije bilo nikakvog razloga za bilo kakvu Kovačićevu ozlojeđenost dok su vladali „crveni“. On je uostalom prije nekoliko godina, još za vrijeme Sanadera i Jadranke Kosor, bio poznat kao vrlo polivalentan, pa tako (i) kao novinar blizak ondašnjoj tzv. trgovačkoj struji HNS-a. Prema tome - nikad se on neće izgubiti.
Kada HRT-om rukovode „lijevi“ urednici i novinari, onda (ipak) ni izdaleka nema takve idolatrije prema „lijevim“ političarima na vlasti. Profesionalizam je tada ispred zagovaranja političkih sklonosti i navijanja, a to se nipošto ne može reći u mnogim situacijama kad Televizijom - a ovih osam mjeseci i Radijem - ravnaju „desni“. Proljetos, prva dva mjeseca mandata, Kovačićeva ekipa je proizvodila poltronsko novinarstvo kakvo nije još viđeno na nominalno javnom servisu poslije Tuđmanove smrti. Urednici su se regrutirali po kriteriju idu li koliko-toliko redovito na misu. Promovirale su se opetovane čiste nacionalne, vjerske, jako tradicionalne i tzv. državotvorne vrijednosti kao idejno i kulturološko sidro onoga što su Hasanbegović i Karamarko htjeli vječito (korienski pisano) ukorieniti kao novu „nacionalnu paradigmu“.
Bez obzira na pad Karamarka i skori pad Hasanbegovića ideja i plan te kulturne revolucije nije propao. Možda ni Plenković ne bi imao ništa protiv njegovog nastavka, jer nečim će morati „nahraniti“ oko 200.000 članova HDZ-a, od kojih jedan dio ostaje vjeran zadriglom nacionalizmu i vječitom nazadujućem, rakovom koraku Hrvatske. Sanader je u puno bolja vremena mogao potkupiti i korumpirati kolege, Plenković nema novca, a drugovima i gospodi treba barem nešto za dušu.
Bez obzira na novi natječaj i na to tko će za nekoliko mjeseci biti glavni šef na Hrvatskoj televiziji, sačinjena je nova jesenska shema koja je prvi put imala jasnu priliku i jasnu želju „pročistiti“ HRT od nepoželjnih, navodno lijevih i liberalnih urednika i novinara. Istina je, ta jesenka shema predviđa i dvije zanimljive domaće serije. Prva je „Novine“ (scenarista Ivice Đikića i režisera Dalibora Matanića), čije su prve dvije epizode vrlo dobro ocijenjene tamo gdje su se prikazivale. Isto tako i nastavak prikazivane serije „Crno bijeli svijet“ s tematikom iz osamdesetih godina.
Jaka konkurencija
Sramotno je da se gledana „Hrvatska uživo“ iz vrlo prihvatljivog popodnevnog termina (17,30) prebacila u 13,15 sati. Posvuda u istočnoj i jugoistočnoj Europi iz godine u godinu javne televizije postaju slabije po kvaliteti i manje gledane. Konkurencija privatnih televizija ih uništava. To nije bio slučaj i s hrvatskom javnom televizijom sve do prije nekoliko godina. Kad su proljetos došli Kovačić i njegovi, gledanost središnjeg Dnevnika se u kratkom vremenu prepolovila. Poslije tog njihovog pothvata samo čudo može spasiti hrvatsku javnu TV.
Naravno, gotovo svugdje u Europi su javne televizije i radiji izdašno financirani bilo sličnim načinom kao u Hrvatskoj - iz pristojbi građana ili pak izravno iz državnog proračuna. Javne televizije moraju imati bitnu obrazovnu ulogu, znanstveni, dokumentarni program, program kulture. Od privatnih televizija na hrvatskom jeziku, na malom tržištu to ne možemo dobiti niti očekivati. Populisti iz Mosta ultimativno bi, i to odmah, smanjili pristojbu s 80 kuna na 65 kuna mjesečno. To bi bio ozbiljan financijski udar koji bi dodatno bacio na koljena profesionalnost i javni interes.
Kovačić je apelirao da se pristojba ne smanjuje na 65 kuna, ali prije koji mjesec, da bi se dodvorio vladajućima, i sam se bio složio da se pristojba snizi desetak posto. Novac od HRT-ove pristojbe usmjerava se i u Fond za pluralizaciju medija koji dijeli tri posto pretplate elektroničkim medijima kao poticaj programima koji nisu ekonomski isplativi, ali su bitni za moderno demokratsko društvo. Potiču kulturnu raznolikost, umjetnost, znanost, potiču zaštitu svekolikih ljudskih i manjinskih prava. Novac se usmjerava i Hrvatskom audiovizualnom centru i još nekim institucijama do kojih tehničkom ministru Hasanbegoviću i njegovoj ekipi ionako nije bilo stalo.
Vladina „prava“
Zlatko Hasanbegović je na sastanku s predstavnicima međunarodnih novinarskih organizacija u lipnju netočno rekao da „Vlada ima pravo utjecati na HRT“. Ne, Vlada nikako i nipošto nema pravo utjecati na HRT. U 1. članku Zakona o HRT-u stoji da država osigurava javnom servisu samostalno i neovisno financiranje, ali da je HRT „u obavljanju svojih djelatnosti (…) neovisna o bilo kakvom političkom utjecaju i pritiscima promicatelja komercijalnih interesa”. Osim toga, glavni ravnatelj HRT-a nema se pravo miješati u program, njegova ingerencija je raspolaganje imovinom i poslovanje HRT-a.Još od Tuđmanovog vremena nismo imali takav model da saborski zastupnici najizravnije običnom većinom biraju glavnog ravnatelja HRT-a. Takav dominantno politički izbor glavnog šefa HRT-a nažalost je 2012. godine vratila u život SDP-ova vladina koalicija, sigurno ne u javnom interesu, već valjda potpuno nerealno vjerujući da su oni kao HDZ, pa da na vlasti mogu potrajati i više od jednog mandata.
Sada je opet vrijeme da se odluči za demokratičniji model izbora prilikom kojeg će značajnu riječ imati civilno društvo i kulturnjaci. Budućnost javnog servisa - Televizije i Radija - ovisi naravno o novom ministru kulture. Jako je lijepo kazao kazališni redatelj Ivica Buljan u intervjuu jednom tjedniku: „Ministar kulture ne smije biti ksenofob, fašist, nacionalist ili homofob. To su vrijednosti koje u današnjem europskom društvu ne pripadaju ni lijevim ni desnim opcijama, nego temeljnoj civilizacijskoj razini“.
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Selimović: Mijenjati model izbora ravnatelja
Šenola Selimovića, predsjednika Nadzornog odbora HRT-a, pitali smo za osobno mišljenje bi li bilo dobro mijenjati model izbora glavnog ravnatelja HRT-a.
Selimović misli da bi bilo dobro model još jednom promijeniti. Kaže da je kontradiktorna situacija da Hrvatski sabor imenuje i Nadzorni odbor i glavnog ravnatelja HRT-a. Temeljna je slabost postojećeg Zakona o HRT-u što postojeći model nije u dovoljnoj mjeri otklonio utjecaj vladajuće politike na izbor glavnog ravnatelja. Autori budućeg zakona o HRT-u, ako do njega dođe i ako uistinu žele unaprijediti status i ulogu ovog javnog servisa, morali bi se potruditi da iznađu sretnije rješenje kako bi se dnevna politika što je više moguće udaljila iz procedure kadroviranja na vrhu HRT-a, napisao nam je u e-mailu Selimović.
Nadzorni odbor HRT-a, sa Šenolom Selimovićem na čelu, je u ožujku ove godine zatražio smjenu tadašnjeg ravnatelja Gorana Radmana jer nije realizirao zaključak NO-a o vođenju odvojenog HRT-ova računovodstva javnih i komercijalnih prihoda. Pitali smo ga je li sada taj zaključak NO-a oživotvoren.
„Iako se u posljednjih nekoliko mjeseci dosta napravilo da se implementiraju računovodstvene evidencije temeljem zakonskih odredbi, još uvijek ne možemo reći da je primjena do kraja provedena. Podjela na javne i komercijalne prihode, odnosno dio sadržaja koje emitira HRT i koji se financira iz pristojbe i na one druge koji su iz komercijalne djelatnosti usuglašena je s Vijećem za elektroničke medije“, piše on.
Nadzornom odboru prezentirane su i neke simulacije cijene pojedinih sadržaja temeljem načela troškovnog računovodstva, ali dnevna primjena toga još nije zaživjela. NO je odredio rok da primjena troškovnog računovodstva treba biti u potpunosti implementirana od 1. srpnja 2017., kao i da financijski plan za 2017. godinu mora u potpunosti poštovati odredbe čl. 38 Zakona o HRT-u. Vodstvo HRT-a trebalo bi zbog sebe, zbog kvalitetnijeg i efikasnijeg načina upravljanja troškovima ustrajati na primjeni troškovnog računovodstva, a da se Zakon za to i nalaže, smatra Šenol Selimović.