Ono što je za tiskovne medije bila tiraža, danas su dosezi objave i lajkovi, a ono što je nekoć bila trafika, danas su društvene mreže.

Ako elektronički, tiskani ili televizijski medij danas ne objavi svoje reportaže i vijesti na Facebooku, smatra se da nikad nisu ni postojale.

Milenijci

Novoj generaciji rođenoj između 1980. - 2000. godine, takozvanim milenijcima, društvene mreže uglavnom su prva, a nerijetko i posljednja destinacija kada je u pitanju informiranje o događajima oko njih. Ili, kako nam je studentica Ema N.  kazala: „Zbog strukture posla, ali i funkcioniranja u svakodnevici, društvene mreže najjednostavnije su i najbrže za prenošenje podataka“.

Njena kolegica Melita R. je dodaje: „Društvene mreže, od kojih najviše koristim Facebook, dosta su mi bitne za informiranje. Dijelom zbog toga jer su mi one prva destinacija kada ujutro upalim računalo, a ponajviše zato jer neke stvari na taj način najprije doznam. Na timelineu mi se pojavljuju najvažnije vijesti iz Hrvatske i inozemstva, od naših tiskovina i portala do BBC-ja i Russia Today. Rekla bih da su mreže poput Facebooka korisne jer svaki korisnik svojim interesima može oblikovati platformu preko koje dobiva dnevnu dozu informacija koje ga najviše zanimaju.“

Zbog same prirode Facebooka, Twittera i ostalih društvenih mreža postoji bojazan da ljudi iz te generacije ne posjećuju novinske portale, ne čitaju tiskovine niti gledaju televizijske vijesti i da je njihov pogled na svijet, ma koliko to bilo kontradiktorno s obzirom na veličinu društvene mreže, prilično sužen, pa su samim time pasivni za društvene događaje.

Iako u Hrvatskoj nije provedeno neko ozbiljnije istraživanje na tu temu, American Press Institut je u partnerstvu s NORC – Centrom za istraživanje javnih poslova Associated Pressa, još prije dvije godine proveo istraživanje o navikama i posljedicama načina na koji se nova generacija informira. Iako je provedeno u SAD-u, primjenjivo je i na njihove vršnjake u Hrvatskoj, čije se navike ne razlikuju pretjerano od navika njihovih američkih vršnjaka u ovom globaliziranom svijetu koji se uglavnom preselio na internetsku mrežu. Rezultati istraživanja pokazali su da su milenijci preko društvenih mreža izloženiji vijestima nego što im je bila namjera. Oni su doslovno „bombardirani“ vijestima i daleko od toga da ih ne zanimaju informacije o društvenim događajima.

Čitaju i vijesti koje bi inače ignorirali jer im njih njihovi vršnjaci često preporuče i kontekstauliziraju na društvenim mrežama. Jednom kad pročitaju vijest, velika će većina nakon toga tražiti druga mišljenja o nekoj temi.  

Klikanje

„Uglavnom se informiram preko Facebooka. Nemam vremena tražiti po portalima sadržaj koji me zanima, stoga mi je najpraktičnije otvoriti neku od društvenih mreža na kojima imam profil i pogledati što je aktualno. Kada, na primjer, na timelineu, vidim nekakav zanimljiv naslov, kliknem na članak i pročitam ga. Ako mi pritom na stranici 'izleti' neki drugi tekst koji me zanima, zadržat ću se na njoj. Međutim, uglavnom sve ide preko Facebooka“, kaziva nam zagrebačka studentica Marta K., a Ema N.  izdvaja Facebook kao „kvalitetan medij“ za osnovno informiranje.

„Članci, poveznice i informacije nisu dovoljno dobro strukturno raspodijeljene na FB-u, ali ukoliko ih čovjek koristiti često - prijedlozi i stranice mogu prema temama izlaziti na News Feedu. Unatoč navedenom, gotovo ni jednu informaciju ne bih objavila iste sekunde, već bih primarno provjerila kroz direktne izvore ili članke i portale/medije o čemu je riječ i ima li koja tvrdnja da se kosi s informacijama sa društvenih mreža“, kaže dodajući da je Twitter društvena mreža za pravovremene informacije – „nerijetko se događa da teme postanu aktualne zato što ih je Twitter usvojio i proširio“.

Jedan od zabrinjavajući stvari  je da milenijci ne obraćaju previše pažnje na kršenje vlastite privatnosti jer Facebook, kao i ostali internetski divovi poput Googlea, živi od skupljanja svih mogućih podataka svojih korisnika, te na nedostatak svijesti o tome da taj medij ipak značajno filtrira vijesti na svojem News Feedu, te da u kombinaciji prikupljenih privatnih podataka i mogućnosti filtriranja može značajno utjecati na kreiranje javnog mnijenja, pa tako i na njihovo mišljenje.

Ono što je mnogo problematičnije je da se cijela novinska industrija počela prilagođavati Facebooku, koji zapravo zarađuje na tuđem radu, a to je prije svega novinarski rad. Kako se danas ideološki potura da svatko može biti taksist, novinar ili kirurg, ako samo to zaželi, a prije toga je nužno da se oslobodi okova određenih pravila struke i društva, tako su i novinske redakcije otpustile veliki broj novinara, a broj ljudi u marketingu se samo nastavio povećavati jer nova medijska platforma nudi bezbrojne mogućnosti za marketinšku zaradu.

Novinari pristali na nova pravila

Neće biti novost ako kažemo da je novinarska struka zbog smanjivanja broja novinara - od kojih se danas očekuje da budu nešto poput Kinder jajeta, više stvari u jednom pakiranju: novinar, redaktor, urednik, snimatelj i montažer - potpuno degradirala. A novinari tu nisu bez velikog dijela krivnje jer su pristali na takva pravila igre. 

U posljednje vrijeme novinski mediji počeli su bez zadrške i bilo kakvog kritičkog osvrta ili kontaktiranja druge strane prenositi tuđe objave na Facebooku, koje su postale vijest same po sebi. Takvih slučajeva svakog je dana sve više i nema tiskanog, internetskog ili televizijskog medija koji to ne napravi najmanje jednom dnevno. Facebook, koji zarađuje na neplaćenom tuđem novinarskom radu, postao je jedan od glavnih izvora istih tih novinara.

Stvari su otišle toliko daleko da mnogi više i ne zovu nekoga za komentar, nego jednostavno pokupe nečiju objavu s Facebooka i predstave je kao mišljenje osobe koju su kontaktirali. To se dogodilo Ivi Ušćumlić, spisateljici i - kako sama kaže -liječenoj novinarki, koja je jednog dana iznenađena ugledala u jednoj dnevnoj tiskovini svoju fotografiju i vlastitu objavu s Facebooka, što je izgledalo kao da ju je novinar nazvao i upitao za mišljenje o temi koju je obrađivao.   

„Ne znam kad je status na Facebooku postala vijest, ali nekad očito jest. Ali to nije novinarstvo ni u naznakama“, kaže Iva Ušćumlić.

Dolazi vrijeme Snapchata, Whatsappa i Flipboarda

U cijelom svijetu se bilježi pad novinara zaposlenih u redakciji, a značajno raste broj zaposlenih u odjelima marketinga i odnosa s javnošću, jer je linijom manjeg otpora zaključeno da se treba ubaciti u vlak i zarađivati na reklamama preko Facebooka koji dnevno posjeti oko dvije milijarde ljudi. Facebook je tako počeo diktirati ne samo veličinu zarade pojedinog medija nego i njegov način rada.

Postoje određene inicijative na razini Europske unije o uvođenju posebnog oporezivanja Facebooka ili Googlea čijim bi se novcem onda podupiralo novinarstvo, ali kao što smo već spomenuli, prevladavajuća ideološka matrica danas kaže da treba što više smanjiti poreze, a novinar ionako svatko može biti, dovoljno je objaviti status na Facebooku, tako da su male šanse da se to zaista i dogodi.

Mišljenje milenijaca o tom pitanju već je formirano, pa nam Damir L.  kaže: „Fora mi je što danas svatko s nekom dobrom vijesti, fotografijom, dokazom, šalom ili komentarom može biti mali medij za sebe. Iskreno, ne znam jesu li mi društvene mreže bitne za informiranje s obzirom na količinu 'smeća' koje svakodnevno procirkulira Facebookom, ali s obzirom i na to koliko ja osobno želim biti informiran, jer se previše stvari dogodi da bi ih itko od nas na individualnoj razini mogao pratiti. Mislim da će društvene mreže, ako već nisu, postati jako bitne za novinare jer bi se na njima barem malo moglo uravnotežiti tržište informacija.“

Ali za upozorenje Facebooku stoji činjenica da danas trendovi sve kraće traju i češće se izmjenjuju, pa ćemo za kraj citirati jednu šesnaestogodišnjakinju, pripadnicu generacije koja dolazi nakon milenijaca: „Ja više nisam na Facebooku, baš kao ni mnogi moji vršnjaci, komuniciram preko Snapchata i Whatsappa, a informiram se preko aplikacije Flipboard“.

Što li će onda generacija novinara stasala u vrijeme snažnih rezova kojima je Facebook glavni izvor? Što li će onda svi oni kojima su lajkovi mjera svih stvari?