Radili su kao tim te dijelili dobro i zlo u stravičnom paklu Vukovara te sumorne i strašne jeseni 1991. godine. Cijela Hrvatska je sa zebnjom isčekivala glas i izvještaje Siniše Glavaševića, jer njegov glas značio je da je Vukovar živ i da možemo očekivat Sinišin sjedeći izvještaj. Da bi taj glas živio i dopro do nas brinuo se Branimir Polovina, radijski tehničar koji je bio nešto stariji od Siniše, rođen 1950. godine u Vukovaru, gdje je i pohađao osnovnu, a srednju tehničku školu, smjer radio-mehaničara, u Vinkovcima. Punih je skoro dvadeset godina bio radijski tehničar na radiju. Montirao je posljednji izvještaj Siniše Glavaševića koji je odaslan u svijet 18. studenoga 1991. godine. Nažalost slutilo se da će jednog dana doći i taj trenutka kada više Sinišina glasa i izvještaja neće biti. Siniša je utihnuo, Branimir više nije imao što slati, a Vukovar je pao. Ostaju vječno u sjećanju kao i Sinišine riječi i zapisi.
Siniša Glavašević rodio se u Vukovaru 1960. godine. Bio je pisac proze, knjižničar novinar, ratni izvjestitelj. Osnovnu i srednju školu završio je u rodnom gradu, a studij komparativne književnosti i bibliotekarstva na Filozofskome fakultetu u Sarajevu. Nakon završetka školovanja radio je u školama u Lovasu i Borovu Naselju. Na Radio Vukovaru zaposlio se najprije kao spiker, a za vrijeme Domovinskog rata bio je urednik Hrvatskoga radija Vukovar i ratni izvjestitelj. Bio je ranjen krhotinom granate 4. studenoga 1991. godine na putu u bolnicu gdje je krenuo prikupiti podatke za izvješće.
Poslije pada grada Vukovara Siniša I Branimir odvedeni su 19. studenoga 1991. godine, iz vukovarske bolnice i od tada im se gubi svaki trag. Naknadno je utvrđeno da su ubijeni i pokopani u masovnoj grobnici na Ovčari 20. studenoga godine, a ekshumirani i identificiran su u veljači 1997. godine te su zajedno pokopani na Mirogoju.
Osobito se i danas pamte Glavaševićevi posjednjij izvještaji koje je poslao za Radio 101, jer tadašnjim hrvatskim vlastima u trenutku kada je ih u svojim izvještajima pozvao na odgovornost zbog nečinjenja za spas Vukovara više nije odgovaralo da emitara njegove izvještaje na Hrvatskom radiju. Sinišinim izvještaji i zapisi objavljeni su u „Pričama iz Vukovara“ koje su nedavno doživjele i svoje četvrto izdanje, gdje dostojanstveno i sa strašću u toj strašnoj tmini krvavih stradanja poziva na ljubav, humanost i oprost te kraj svakoj mržnji, ali i pokazuje kakve su se strahote događale u Vukovaru. No oni koji su ušli u Vukovar bili su istinski krvnici i nisu razumijeli niti su željeli razumijeti te riječi nego su smaknuli Sinišu i stotine i tisuće drugih.
Siniša je optužio i one koji nisu učinili sve za spas Vukovara pa je u jednom od svojih posljednjih i najznamenitnijih izvještaja progovorio: - Optužujem Vas, gospodo sabornici, za trenutak iznenađenja kada su Vukovaru stigli nepobitni materijalni dokazi da Republika Hrvatska raspolaže ljudstvom i svim sredstvima potrebnim za proboj puta te obranu Vukovara, ali ista ne želi upotrijebiti, tj. dostaviti Zapovjedništvu operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja, a koje je Zapovjedništvo zahtijevalo za izvršenje zadatka koji je postavljen pred Zapovjedništvo. Optužujem Vas, gospodo, za svu bol trenutka u kojem je Vukovar shvatio da između Vas, Hrvatskog sabora, Hrvatske vlade, Predsjednika Republike Hrvatske i četnika nema nikakve razlike...optužujem Vas, gospodo, za smrt Vukovara. Materijalni dokazi Vaše nesumnjive krivice bit će dani na uvid hrvatskom narodu i cijeloj svjetskoj javnosti. Ne zavaravajte se da ćete Vi doći prije do njih, ne možete gospodo, garantiram Vam…, govorio je Glavašević iz okupiranog Vukovara.
Posljednji izvještaj Siniše Glavaševića iz Vukovara možete poslušati ovdje.
Izvor: HND