Aktualno > Analize

Političke ideologije ne smiju krojiti medijski prostor

10.02.2016.

Piše: Melisa Skender

 

Sa svakom smjenom vlasti javni mediji prvi dolaze pod udar. Tako vladajuća koalicija već priprema teren za smjene na HRT-u i u Hini, ali po uobičajenoj praksi nastoji svojim potezima dati legitimitet. Nažalost, pri tome se najmanje gleda da li je netko bio uspješan ili nije. Važno je prije svega čiji je! No je li vrijeme i ima li ova vlast snage prekinuti s takvom praksom i u svojim odlukama se ravnati, primjerice, prema uspješnim poslovnim rezultatima Hine.

 

Europski savez novinskih agencija EANA nedavno je tražio žuran sastanak s Vladom RH u interesu zaštite uređivačke, upravljačke i ekonomske neovisnosti Hrvatske izvještajne agencije (HINA) reagirajući na novinske napise o mogućoj smjeni uprave Hine.  Članstvo tog saveza čine novinske agencije iz 32 europske zemlje, a pismo Odbora EANE upućeno hrvatskoj Vladi reakcija je na izvještaje hrvatskih medija o mogućoj smjeni uprave Hine unatoč uspješnim poslovnim rezultatima. Izvješće o radu Upravnog vijeća Hine u 2014. godini još nije uvršteno na dnevni red Sabora, pa se kalkulira kako bi odbijanje tog izvješća moglo dovesti do smjene Upravnog vijeća koje, prema Zakonu o Hini, imenuje i razrješava dužnosti ravnatelja Hine.

 

Mediji pripadaju javnosti

 

''Imenovanje Upravnog vijeća, kao i izbor ravnatelja Hine, njihovi mandati, prijevremena razrješenja, su sadržajno i proceduralno propisani Zakonom o Hini, s glavnom svrhom očuvanja vanjske i unutarnje neovisnosti agencije kao javnog medija. Mediji nisu dio vlasti, nego pripadaju javnosti i njihova je uloga, uz ostalo, da nadziru vlast. Smjena vlasti ne suspendira Zakon koji uživa i sudsku zaštitu'', naglašava Mirko Bolfek, koji je od 1991. do 1998. bio glavni urednik Hine, potom njezin dopisnik iz Pariza, a od 2000. do 2006. njen ravnatelj. Politički pritisci su, kaže, uvijek postojali.  ''Neovisnost Hine po Zakonu putem Upravnog vijeća jamči i treba štititi Hrvatski sabor. Odbor za medije, naravno, može donositi svoje preporuke i prijedloge Saboru, osobito kad raspravlja o godišnjem izvješću Hine. Preporuka o razrješenju Upravnog vijeća ili ravnateljice prije isteka mandata, a bez pojedinačnog utvrđivanja njihove eventualne konkretne odgovornosti pod uvjetima koje propisuje Zakon o Hini ne bi bila zakonita'', zaključuje Bolfek.  Redovni mandat Branke Gabriele Valentić, aktualne ravnateljice Hine, traje do siječnja sljedeće godine, dok mandat aktualnog Upravnog vijeća ističe u listopadu ove godine.  Sadržajno govoreći, Upravno vijeće Hine ravnatelja može smijeniti u slučaju kad to sam zatraži, ako ne postupa po propisima i općim aktima Hine, ako neosnovano odbija izvršiti odluke Upravnog vijeća Hine donesene u okviru njegove nadležnosti, ako je nesavjesnim poslovanjem Hini prouzročio veću štetu ili zanemaruje i nesavjesno obavlja svoje dužnosti, zbog čega nastaju teškoće u obavljanju djelatnosti Hine. Hrvatski sabor može razriješiti dužnosti člana Upravnog vijeća Hine ako on sam to zatraži ili podnese ostavku, svojim radom teže ili više puta povrijedi zakon i druge propise o radu Hine, prouzroči joj veću štetu ili u kakvom drugom slučaju utvrđenom zakonom i Statutom Hine.

 

Nesavršeni zakoni

 

Prema zakonu tako ne postoji ni jedan valjan argument za smjenu uprave Hine, no ni jedan zakon nije tako savršen da bi predvidio i prevenirao sve moguće svoje zlouporabe upozorava Viktorija Car, docentica na Fakultetu političkih znanosti i nositeljica kolegija Medijske politike i medijska regulacija. Zakone je, osim toga, moguće i mijenjati. Samo u posljednjih 16 godina poslovanje i način upravljanja HRT-om uređivala su tri različita zakona o Hrvatskoj radio televiziji. Posljednje izmjene i dopune izglasane su 2012. godine kada je za upravljanje HRT-om ovlašten glavni ravnatelj kojeg bira saborska većina. Prije toga HRT-om je upravljala Uprava na čelu s predsjednikom kojeg su dvotrećinskom većinom zajednički imenovali Vijeće i Nadzorni odbor HRT-a. Usprkos brojnim kritikama koje su pratile uvođenje institucije glavnog ravnatelja HRT-a i njegov politički izbor u Saboru Viktorija Car smatra da takav zakonski propis sam po sebi ne mora nužno biti loš, jer je Sabor predstavničko tijelo svih građana. ''No, to u praksi ne funkcionira tako. Svaka politička opcija želi iskoristiti većinu u Saboru kako bi kroz program javnog medijskog servisa ostvarivala svoje interese'', kaže Viktorija Car. Smjena uprave Hine, a potom i glavnog ravnatelja HRT-a bio bi tako tek nastavak medijske politike uobičajene kod svake promjene vlasti. Glavnog ravnatelja HRT-a politički je čak i lakše smijeniti, jer je dovoljno da za prijedlog glasa većina svih saborskih zastupnika. Postupak razrješenja glavnog ravnatelja pokreće Nadzorni odbor HRT-a, a prijedlog Saboru podnosi Odbor za informiranje, informatizaciju i medije Hrvatskog sabora. Aktualni Nadzorni odbor HRT-a formiran je u srpnju 2015. godine.

 

Opći pesimizam

 

Zakoni sami po sebi ionako su slabo jamstvo istinske neovisnosti i kvalitete javnih medijskih servisa tvrdi Viktorija Car.  ''Imali smo dobar Zakon o HRT-u 2003., kad su članice i članovi Programskog vijeća bili predstavnici civilnog društva, ali se pokazalo da naše civilno društvo nije dovoljno zrelo da kandidira ljude koji će, jednom kad uđu u Programsko vijeće HRT-a, biti odvojeni od osobnih ili partikularnih interesa skupine kojoj pripadaju'', kaže bivša članica Programskog vijeća HRT-a koja se 2011. godine u to, kaže nažalost, imala priliku i osobno uvjeriti. ''Nekako sam pesimistična jer se uvijek pokazalo da je većina, ne svi, ali većina pojedinaca opterećena vlastitom egzistencijom, vlastitom financijskom situacijom, vlastitim mogućnostima da dođu do kakvog-takvog izvora moći i naprave nešto za sebe. To se redovito vidjelo i u programu HRT-a. Unutar same kuće ljudi su već vjerojatno jako demotivirani i zasićeni. Kvalitetni pojedinci pronašli su svoje male niše u kojima su široj javnosti jedva vidljivi. Treći program HRT-a je sjajan, ali ne možemo se time zadovoljiti; jednako sjajni moraju biti svi HRT-ovi programi. Sadržaj koji proizvodi HRT mora biti u interesu građana i građanki, a ne u bilo kakvom  političkom interesu, što kod nas nije slučaj. Mnoge su emisije na HRT-u ideološki obojene. Zadaća javnog servisa nije sugerirati, nametati ni oblikovati vrijednosni sustav publike, nego joj dati široku lepezu pravovremenih, provjerenih i točnih informacija kao i njihov širi kontekst gdje se čuju sve zainteresirane strane, gdje se vidi i ono što u drugim medijima ostaje nevidljivo, jer je i to vrlo važan aspekt - o kome ili o čemu se u medijima ne govori. Mediji ne reflektiraju stvarnost, nego ju kreiraju, a zadaća javnog medijskog servisa je da što manje intervenira u činjenice, da njeguje  profesionalno novinarstvo i najviše standarde novinarske etike'', tumači Viktorija Car koja pogubnom za ulogu javnih medijskih servisa smatra i činjenicu da Hrvatska sve ove godine nije imala medijsku strategiju ni jasnu medijsku politiku.

 

Otvaranje novih rasprava

 

Nepostojanje dugoročne strategije i jasnih medijskih politika omogućava da svaka smjena vlasti otvara novu raspravu o tome što je u javnom interesu i koju funkciju javni medijski servis treba ispunjavati. Medijsku strategiju svojih prethodnika i javne rasprave koje su ju pratile novoimenovani je ministar kulture Zlatko Hasanbegović okvalificirao neživotnim teorijskim elaboratima, pa najavio skoro oblikovanje nove kulturne politike u kojoj je medijskom sektoru već dodijelio epitet – utega.  ''Smatrati medije nevažnim utegom jako je loše. U 21. stoljeću mediji su neizbježni u društvu, a potreba medijskog opismenjavanja, ne samo mladih nego svih generacija, veća je nego ikada. Medijska politika trebala bi prepoznati važnost medijski pismenog građanstva, trebala bi definirati kakvi su to mediji i sadržaji u interesu javnosti za koje je potrebno osigurati financijska sredstva iz javnih fondova. Dakle, ne sredstva iz proračuna, nego javna sredstva kao što je HRT-ova pristojba ili javni fondovi poput Fonda za pluralizam, kojim upravlja Vijeće za elektroničke medije, pa i sredstva Hrvatske lutrije, koja je neprofitnim medijima, doduše na neuspješan i isključiv način, dodjeljivalo resorno Ministarstvo kulture'', kaže Viktorija Car napominjući kako medijsku politiku ni jedan pojedinac, ma kako stručan bio, ne može kreirati sam. Kreiranje medijske strategije trebalo bi okupiti stručnjake iz različitih sfera koji mogu kompetentno razmišljati o medijima i zajednički iznjedriti suvisle medijsku politiku i medijsku strategiju koja bi se vremenom usavršavala, dorađivala i popravljala. Neovisni mediji, osobito na ovako nerazvijenom i jezikom ograničenom tržištu, ne mogu postojati ako se pravila uvijek iznova kroje prema političkim ideologijama. A bez neovisnih medija mogli bismo zauvijek zaglaviti u ostrašćenim prepucavanjima oko ustaša i partizana.

 

 

Piše: Melisa Skender

 

Sa svakom smjenom vlasti javni mediji prvi dolaze pod udar. Tako vladajuća koalicija već priprema teren za smjene na HRT-u i u Hini, ali po uobičajenoj praksi nastoji svojim potezima dati legitimitet. Nažalost, pri tome se najmanje gleda da li je netko bio uspješan ili nije. Važno je prije svega čiji je! No je li vrijeme i ima li ova vlast snage prekinuti s takvom praksom i u svojim odlukama se ravnati, primjerice, prema uspješnim poslovnim rezultatima Hine.

 

Europski savez novinskih agencija EANA nedavno je tražio žuran sastanak s Vladom RH u interesu zaštite uređivačke, upravljačke i ekonomske neovisnosti Hrvatske izvještajne agencije (HINA) reagirajući na novinske napise o mogućoj smjeni uprave Hine.  Članstvo tog saveza čine novinske agencije iz 32 europske zemlje, a pismo Odbora EANE upućeno hrvatskoj Vladi reakcija je na izvještaje hrvatskih medija o mogućoj smjeni uprave Hine unatoč uspješnim poslovnim rezultatima. Izvješće o radu Upravnog vijeća Hine u 2014. godini još nije uvršteno na dnevni red Sabora, pa se kalkulira kako bi odbijanje tog izvješća moglo dovesti do smjene Upravnog vijeća koje, prema Zakonu o Hini, imenuje i razrješava dužnosti ravnatelja Hine.

 

Mediji pripadaju javnosti

 

''Imenovanje Upravnog vijeća, kao i izbor ravnatelja Hine, njihovi mandati, prijevremena razrješenja, su sadržajno i proceduralno propisani Zakonom o Hini, s glavnom svrhom očuvanja vanjske i unutarnje neovisnosti agencije kao javnog medija. Mediji nisu dio vlasti, nego pripadaju javnosti i njihova je uloga, uz ostalo, da nadziru vlast. Smjena vlasti ne suspendira Zakon koji uživa i sudsku zaštitu'', naglašava Mirko Bolfek, koji je od 1991. do 1998. bio glavni urednik Hine, potom njezin dopisnik iz Pariza, a od 2000. do 2006. njen ravnatelj. Politički pritisci su, kaže, uvijek postojali.  ''Neovisnost Hine po Zakonu putem Upravnog vijeća jamči i treba štititi Hrvatski sabor. Odbor za medije, naravno, može donositi svoje preporuke i prijedloge Saboru, osobito kad raspravlja o godišnjem izvješću Hine. Preporuka o razrješenju Upravnog vijeća ili ravnateljice prije isteka mandata, a bez pojedinačnog utvrđivanja njihove eventualne konkretne odgovornosti pod uvjetima koje propisuje Zakon o Hini ne bi bila zakonita'', zaključuje Bolfek.  Redovni mandat Branke Gabriele Valentić, aktualne ravnateljice Hine, traje do siječnja sljedeće godine, dok mandat aktualnog Upravnog vijeća ističe u listopadu ove godine.  Sadržajno govoreći, Upravno vijeće Hine ravnatelja može smijeniti u slučaju kad to sam zatraži, ako ne postupa po propisima i općim aktima Hine, ako neosnovano odbija izvršiti odluke Upravnog vijeća Hine donesene u okviru njegove nadležnosti, ako je nesavjesnim poslovanjem Hini prouzročio veću štetu ili zanemaruje i nesavjesno obavlja svoje dužnosti, zbog čega nastaju teškoće u obavljanju djelatnosti Hine. Hrvatski sabor može razriješiti dužnosti člana Upravnog vijeća Hine ako on sam to zatraži ili podnese ostavku, svojim radom teže ili više puta povrijedi zakon i druge propise o radu Hine, prouzroči joj veću štetu ili u kakvom drugom slučaju utvrđenom zakonom i Statutom Hine.

 

Nesavršeni zakoni

 

Prema zakonu tako ne postoji ni jedan valjan argument za smjenu uprave Hine, no ni jedan zakon nije tako savršen da bi predvidio i prevenirao sve moguće svoje zlouporabe upozorava Viktorija Car, docentica na Fakultetu političkih znanosti i nositeljica kolegija Medijske politike i medijska regulacija. Zakone je, osim toga, moguće i mijenjati. Samo u posljednjih 16 godina poslovanje i način upravljanja HRT-om uređivala su tri različita zakona o Hrvatskoj radio televiziji. Posljednje izmjene i dopune izglasane su 2012. godine kada je za upravljanje HRT-om ovlašten glavni ravnatelj kojeg bira saborska većina. Prije toga HRT-om je upravljala Uprava na čelu s predsjednikom kojeg su dvotrećinskom većinom zajednički imenovali Vijeće i Nadzorni odbor HRT-a. Usprkos brojnim kritikama koje su pratile uvođenje institucije glavnog ravnatelja HRT-a i njegov politički izbor u Saboru Viktorija Car smatra da takav zakonski propis sam po sebi ne mora nužno biti loš, jer je Sabor predstavničko tijelo svih građana. ''No, to u praksi ne funkcionira tako. Svaka politička opcija želi iskoristiti većinu u Saboru kako bi kroz program javnog medijskog servisa ostvarivala svoje interese'', kaže Viktorija Car. Smjena uprave Hine, a potom i glavnog ravnatelja HRT-a bio bi tako tek nastavak medijske politike uobičajene kod svake promjene vlasti. Glavnog ravnatelja HRT-a politički je čak i lakše smijeniti, jer je dovoljno da za prijedlog glasa većina svih saborskih zastupnika. Postupak razrješenja glavnog ravnatelja pokreće Nadzorni odbor HRT-a, a prijedlog Saboru podnosi Odbor za informiranje, informatizaciju i medije Hrvatskog sabora. Aktualni Nadzorni odbor HRT-a formiran je u srpnju 2015. godine.

 

Opći pesimizam

 

Zakoni sami po sebi ionako su slabo jamstvo istinske neovisnosti i kvalitete javnih medijskih servisa tvrdi Viktorija Car.  ''Imali smo dobar Zakon o HRT-u 2003., kad su članice i članovi Programskog vijeća bili predstavnici civilnog društva, ali se pokazalo da naše civilno društvo nije dovoljno zrelo da kandidira ljude koji će, jednom kad uđu u Programsko vijeće HRT-a, biti odvojeni od osobnih ili partikularnih interesa skupine kojoj pripadaju'', kaže bivša članica Programskog vijeća HRT-a koja se 2011. godine u to, kaže nažalost, imala priliku i osobno uvjeriti. ''Nekako sam pesimistična jer se uvijek pokazalo da je većina, ne svi, ali većina pojedinaca opterećena vlastitom egzistencijom, vlastitom financijskom situacijom, vlastitim mogućnostima da dođu do kakvog-takvog izvora moći i naprave nešto za sebe. To se redovito vidjelo i u programu HRT-a. Unutar same kuće ljudi su već vjerojatno jako demotivirani i zasićeni. Kvalitetni pojedinci pronašli su svoje male niše u kojima su široj javnosti jedva vidljivi. Treći program HRT-a je sjajan, ali ne možemo se time zadovoljiti; jednako sjajni moraju biti svi HRT-ovi programi. Sadržaj koji proizvodi HRT mora biti u interesu građana i građanki, a ne u bilo kakvom  političkom interesu, što kod nas nije slučaj. Mnoge su emisije na HRT-u ideološki obojene. Zadaća javnog servisa nije sugerirati, nametati ni oblikovati vrijednosni sustav publike, nego joj dati široku lepezu pravovremenih, provjerenih i točnih informacija kao i njihov širi kontekst gdje se čuju sve zainteresirane strane, gdje se vidi i ono što u drugim medijima ostaje nevidljivo, jer je i to vrlo važan aspekt - o kome ili o čemu se u medijima ne govori. Mediji ne reflektiraju stvarnost, nego ju kreiraju, a zadaća javnog medijskog servisa je da što manje intervenira u činjenice, da njeguje  profesionalno novinarstvo i najviše standarde novinarske etike'', tumači Viktorija Car koja pogubnom za ulogu javnih medijskih servisa smatra i činjenicu da Hrvatska sve ove godine nije imala medijsku strategiju ni jasnu medijsku politiku.

 

Otvaranje novih rasprava

 

Nepostojanje dugoročne strategije i jasnih medijskih politika omogućava da svaka smjena vlasti otvara novu raspravu o tome što je u javnom interesu i koju funkciju javni medijski servis treba ispunjavati. Medijsku strategiju svojih prethodnika i javne rasprave koje su ju pratile novoimenovani je ministar kulture Zlatko Hasanbegović okvalificirao neživotnim teorijskim elaboratima, pa najavio skoro oblikovanje nove kulturne politike u kojoj je medijskom sektoru već dodijelio epitet – utega.  ''Smatrati medije nevažnim utegom jako je loše. U 21. stoljeću mediji su neizbježni u društvu, a potreba medijskog opismenjavanja, ne samo mladih nego svih generacija, veća je nego ikada. Medijska politika trebala bi prepoznati važnost medijski pismenog građanstva, trebala bi definirati kakvi su to mediji i sadržaji u interesu javnosti za koje je potrebno osigurati financijska sredstva iz javnih fondova. Dakle, ne sredstva iz proračuna, nego javna sredstva kao što je HRT-ova pristojba ili javni fondovi poput Fonda za pluralizam, kojim upravlja Vijeće za elektroničke medije, pa i sredstva Hrvatske lutrije, koja je neprofitnim medijima, doduše na neuspješan i isključiv način, dodjeljivalo resorno Ministarstvo kulture'', kaže Viktorija Car napominjući kako medijsku politiku ni jedan pojedinac, ma kako stručan bio, ne može kreirati sam. Kreiranje medijske strategije trebalo bi okupiti stručnjake iz različitih sfera koji mogu kompetentno razmišljati o medijima i zajednički iznjedriti suvisle medijsku politiku i medijsku strategiju koja bi se vremenom usavršavala, dorađivala i popravljala. Neovisni mediji, osobito na ovako nerazvijenom i jezikom ograničenom tržištu, ne mogu postojati ako se pravila uvijek iznova kroje prema političkim ideologijama. A bez neovisnih medija mogli bismo zauvijek zaglaviti u ostrašćenim prepucavanjima oko ustaša i partizana.