Aktualno > Analize

Poduka Europskog suda za ljudska prava hrvatskim sudovima

15.11.2018.

Piše: Vesna Alaburić

Obvezujući zadarskog nakladnika da sucu Borisu Babiću isplati naknadu štete od 50.000,00 kn hrvatski sudovi su povrijedili članak 10. Europske konvencije o ljudskim pravima, koji jamči slobodu izražavanja, pa Republika Hrvatska mora nakladniku platiti 5.000 eura. Tako je 8. studenog 2018. odlučio Europski sud za ljudska prava u predmetu Narodni list d.d. v. Hrvatska.

Presuda ne donosi novine u pravnim standardima zaštite slobode izražavanja, ali bi ipak trebala značajno utjecati na praksu hrvatskih sudova, jer izravno ukazuje na greške koje hrvatski sudovi, uključujući i Ustavni sud RH, gotovo redovno čine u medijskih sporovima.

Radi se o predmetu poznatom hrvatskoj javnosti, pa ću koristiti ime suca iako je presuda ESLJP anonimizirana. Sucu Babiću dosuđena je odšteta od 50.000,00 kn zbog priloga objavljenog prije desetak godina pod naslovom „Suca Babića treba prikovati na stup srama“, u kojem se navodi da je sudac Babić došao čestitati „kontroverznom lokalnom poduzetniku“ Reneu Sinovčiću na promociji novog dnevnog lista, iako je to protivno Kodeksu sudačke etike zbog potencijalnog sukoba interesa. Također se podsjeća da dolazak suca Babića na promociju možda ne bi bio zamijećen da se taj sudac ranije nije „proslavio“ „nezakonitim potpisivanjem naloga za pretres“ prostorija „Narodnog lista“ (koji je bio izdan dvije godine ranije u povodu kaznene prijave jedne sutkinje, koja se zatekla na ulazu u zgradu suda u trenutku kad je fotoreporter „Narodnog lista“ snimao zgradu, što je ona smatra nezakonitim, odnosno neovlaštenim snimanjem). Prilog završava navodom kako „u zapadnom svijetu novinari takve suce stavljaju na stup srama“.

Stajališta anakrona i suprotna praksi  

Hrvatski sudovi su, ukratko, zaključili da su sporne tvrdnje uvredljivi vrijednosni sudovi, da se u prilogu ne koriste „prihvatljivi i uobičajeni načini izražavanja“, da prilog predstavlja grubi osobni napad na tužitelja, da su mu povrijeđeni ugled i dostojanstvo, zbog čega je pretrpio duševne boli koje opravdavaju dosudu neimovinske štete u zatraženom iznosu od 50.000,00 kn.

U tom kontekstu vrijedi posebno ukazati na stajalište Županijskog suda u Splitu, koje se nerijetko iznosi i u presudama drugih hrvatskih sudova, da novinari, iznoseći svoje vrijednosne sudove, moraju poštovati dostojanstvo, ugled i čast osobe o kojoj pišu, izbjegavati korištenje uvredljivih i ponižavajućih izraza „jer se nakladnik ne može osloboditi odgovornosti za štetu ... ako je vrijednosni sud izražen na uvredljiv način“.

Ni Ustavni sud RH, na žalost, nije uočio u kojoj su mjeri takva stajališta anakrona i suprotna praksi sudova u demokratskim zemljama vladavine prava i praksi ESLJP. Zato je ova presuda dobrodošli poučni podsjetnik na neka temeljna načela i pravne standarde zaštite slobode izražavanja u demokratskom svijetu, koje ESLJP već desetljećima sustavno ponavlja u svojim presudama.

Ponajprije, ESLJP podsjeća kako novinari i mediji imaju pravo iznositi i uvredljive vrijednosne sudove ako za to postoji dostatna činjenična osnova i ako se radi o temama od javnog interesa. A rad i ponašanje sudaca, te funkcioniranje sudbene vlasti svakako su od javnog interesa, pa zato i suci moraju biti spremni otrpiti kritike u većoj mjeri nego obični građani. Potpunim zanemarivanjem činjenica na kojima je zadarski „Narodni list“ temeljio sporne, uvredljive vrijednosne sudove o sucu Babiću i dosuđivanjem odštete gotovo isključivo na ocjeni uvredljivosti tih vrijednosnih sudova, hrvatski sudovi povrijedili su temeljna načela slobode izražavanja, zajamčene člankom 10. Europske konvencije.

Precjenjena duševna bol

ESLJP je ovom presudom, nadalje, podučio hrvatske sudove kako dosuđene odštete zbog pretrpljenih duševnih boli zbog objavljene informacije moraju biti srazmjerne stvarno pretrpljenoj šteti. U tom kontekstu Europski sud posebno upozorava kako dosuđenih 50.000,00 kn predstavlja 2/3 iznosa neimovinske štete koju hrvatski sudovi dosuđuju za duševne boli zbog skrivljene smrti bliske osobe, pa je stoga osnovano postaviti pitanje jesu li tolike odštete zbog objavljene informacije srazmjerne stvarno pretrpljenoj šteti. Tako visoke odštete, osim toga, imaju „zamrzavajuće učinke“ i mogu ozbiljno ugroziti otvorenu raspravu o pitanjima od javnog interesa, upozorio je ESLJP.

Zato ubuduće presude protiv hrvatskih medija mogu u Strasbourgu biti proglašene povredom konvencijskog prava na slobodu izražavanja samo zato što takvim ili još većim iznosima odšteta jačaju autocenzuru i strahom od novčanih posljedica spriječavaju otvorenu, demokratsku raspravu o svim pitanjima od javnog interesa, koja uključuje i pravo iznošenja robusne kritike, pa i uvredljivih vrijednosnih sudova, utemeljenih na dostatnoj činjeničnoj osnovi, o svim pitanjima od javnog interesa.

 

 

Piše: Vesna Alaburić

Obvezujući zadarskog nakladnika da sucu Borisu Babiću isplati naknadu štete od 50.000,00 kn hrvatski sudovi su povrijedili članak 10. Europske konvencije o ljudskim pravima, koji jamči slobodu izražavanja, pa Republika Hrvatska mora nakladniku platiti 5.000 eura. Tako je 8. studenog 2018. odlučio Europski sud za ljudska prava u predmetu Narodni list d.d. v. Hrvatska.

Presuda ne donosi novine u pravnim standardima zaštite slobode izražavanja, ali bi ipak trebala značajno utjecati na praksu hrvatskih sudova, jer izravno ukazuje na greške koje hrvatski sudovi, uključujući i Ustavni sud RH, gotovo redovno čine u medijskih sporovima.

Radi se o predmetu poznatom hrvatskoj javnosti, pa ću koristiti ime suca iako je presuda ESLJP anonimizirana. Sucu Babiću dosuđena je odšteta od 50.000,00 kn zbog priloga objavljenog prije desetak godina pod naslovom „Suca Babića treba prikovati na stup srama“, u kojem se navodi da je sudac Babić došao čestitati „kontroverznom lokalnom poduzetniku“ Reneu Sinovčiću na promociji novog dnevnog lista, iako je to protivno Kodeksu sudačke etike zbog potencijalnog sukoba interesa. Također se podsjeća da dolazak suca Babića na promociju možda ne bi bio zamijećen da se taj sudac ranije nije „proslavio“ „nezakonitim potpisivanjem naloga za pretres“ prostorija „Narodnog lista“ (koji je bio izdan dvije godine ranije u povodu kaznene prijave jedne sutkinje, koja se zatekla na ulazu u zgradu suda u trenutku kad je fotoreporter „Narodnog lista“ snimao zgradu, što je ona smatra nezakonitim, odnosno neovlaštenim snimanjem). Prilog završava navodom kako „u zapadnom svijetu novinari takve suce stavljaju na stup srama“.

Stajališta anakrona i suprotna praksi  

Hrvatski sudovi su, ukratko, zaključili da su sporne tvrdnje uvredljivi vrijednosni sudovi, da se u prilogu ne koriste „prihvatljivi i uobičajeni načini izražavanja“, da prilog predstavlja grubi osobni napad na tužitelja, da su mu povrijeđeni ugled i dostojanstvo, zbog čega je pretrpio duševne boli koje opravdavaju dosudu neimovinske štete u zatraženom iznosu od 50.000,00 kn.

U tom kontekstu vrijedi posebno ukazati na stajalište Županijskog suda u Splitu, koje se nerijetko iznosi i u presudama drugih hrvatskih sudova, da novinari, iznoseći svoje vrijednosne sudove, moraju poštovati dostojanstvo, ugled i čast osobe o kojoj pišu, izbjegavati korištenje uvredljivih i ponižavajućih izraza „jer se nakladnik ne može osloboditi odgovornosti za štetu ... ako je vrijednosni sud izražen na uvredljiv način“.

Ni Ustavni sud RH, na žalost, nije uočio u kojoj su mjeri takva stajališta anakrona i suprotna praksi sudova u demokratskim zemljama vladavine prava i praksi ESLJP. Zato je ova presuda dobrodošli poučni podsjetnik na neka temeljna načela i pravne standarde zaštite slobode izražavanja u demokratskom svijetu, koje ESLJP već desetljećima sustavno ponavlja u svojim presudama.

Ponajprije, ESLJP podsjeća kako novinari i mediji imaju pravo iznositi i uvredljive vrijednosne sudove ako za to postoji dostatna činjenična osnova i ako se radi o temama od javnog interesa. A rad i ponašanje sudaca, te funkcioniranje sudbene vlasti svakako su od javnog interesa, pa zato i suci moraju biti spremni otrpiti kritike u većoj mjeri nego obični građani. Potpunim zanemarivanjem činjenica na kojima je zadarski „Narodni list“ temeljio sporne, uvredljive vrijednosne sudove o sucu Babiću i dosuđivanjem odštete gotovo isključivo na ocjeni uvredljivosti tih vrijednosnih sudova, hrvatski sudovi povrijedili su temeljna načela slobode izražavanja, zajamčene člankom 10. Europske konvencije.

Precjenjena duševna bol

ESLJP je ovom presudom, nadalje, podučio hrvatske sudove kako dosuđene odštete zbog pretrpljenih duševnih boli zbog objavljene informacije moraju biti srazmjerne stvarno pretrpljenoj šteti. U tom kontekstu Europski sud posebno upozorava kako dosuđenih 50.000,00 kn predstavlja 2/3 iznosa neimovinske štete koju hrvatski sudovi dosuđuju za duševne boli zbog skrivljene smrti bliske osobe, pa je stoga osnovano postaviti pitanje jesu li tolike odštete zbog objavljene informacije srazmjerne stvarno pretrpljenoj šteti. Tako visoke odštete, osim toga, imaju „zamrzavajuće učinke“ i mogu ozbiljno ugroziti otvorenu raspravu o pitanjima od javnog interesa, upozorio je ESLJP.

Zato ubuduće presude protiv hrvatskih medija mogu u Strasbourgu biti proglašene povredom konvencijskog prava na slobodu izražavanja samo zato što takvim ili još većim iznosima odšteta jačaju autocenzuru i strahom od novčanih posljedica spriječavaju otvorenu, demokratsku raspravu o svim pitanjima od javnog interesa, koja uključuje i pravo iznošenja robusne kritike, pa i uvredljivih vrijednosnih sudova, utemeljenih na dostatnoj činjeničnoj osnovi, o svim pitanjima od javnog interesa.