Aktualno > In memoriam

Odlazak Marinka Čulića - jednog od najistaknutijih novinara i beskompromisnog kritičara i borca za bolje i pravednije društvo

31.01.2023.

Preminuo je Marinko Čulić, jedan od najistaknutijih i najčitanijih novinara posljednjih desetljeća u Hrvatskoj i regiji. Čulić je godinama svojim lucidnim i analitičkim komentarima anticipirao našu političku i društvenu stvarnost, koja se neprestano nalazi u močvarnom okruženju iz kojeg se izlaz, i ako se nazire, nikada ne događa.  

Marinko Čulić rođen je u Šibeniku 1951., a novinarstvom se počeo baviti nakon diplome na zagrebačkom Fakultetu političkih nauka 1977. godine. Prvo je pisao u Večernjem listu, da bi zatim prešao u tjednik Danas u kojem je kao reporter i kao komentator analizirao stanje u jugoslavenskim republikama i na Kosovu, kao i "događanje naroda" na području Knina, dosljedno zagovarajući pregovore kao jedini mogući put prema miru. Nakon prisilnog gašenja Danasa, Čulić piše u Nedjeljnoj Dalmaciji, a onda 1993. s dijelom novinara odlazi u dvotjednik, odnosno tjednik Feral Tribune, gdje nastavlja s beskompromisnom kritikom Franje Tuđmana i HDZ-a.

Nakon gašenja Ferala, 2008. godine odlazi u Novi list, čiji mu tadašnji vlasnik Robert Ježić apsurdno zabranjuje pisanje, zbog čega 2009. prelazi u Novosti, gdje godinama piše kolumnu istog naziva kao u Feralu, "Aritmetika politike", s kojom nastavlja i nakon odlaska u mirovinu 2021. Čulić nije radio samo u pisanom novinarstvu – niz je godina bio dopisnik francuskih radiostanica, a napisao je i dvije knjige, "Tuđman – anatomija neprosvijećenog apsolutizma" i "Tuđman – i poslije Tuđmana".

O strasti za novinarstvom i praćenjem političkih i društvenih tema govori i to što je Čulić svoju kolumnu nastavio pisati i nakon odlaska u mirovinu, početkom 2021. godine. Među njegovim stalnim tematskim preokupacijama su hrvatsko-srpski odnosi, hrvatska politika prema BiH, odustajanje SDP-a od socijaldemokracije, demontaža socijalne države, porast nejednakosti u zemlji i svijetu te manjak političke vizije kod naših političara, čime se stvara, prema Čulićevoj ocjeni, "paklenska formula besperspektivnosti".

Dobitnik je brojnih nagrada od Vjesnikove nagrade "Vladimir Kristl" iz 1983., pa HND-ove nagrade "Marija Jurić Zagorka" za kolumne u Feralu iz 2003. te nagradu HND-a "Otokar Keršovani" za životno djelo. Posljednja u nizu je nagrada Srpskog nacionalnog vijeća  "Svetozar Pribićević" za unapređenje hrvatsko-srpskih odnosa.

-Čulićeva "aritmetika" pisanja sazdana je od suptilnog stilskog majstorstva koje nikad ne zagušuje analitičnost, od lucidnih zapažanja, izražene socijalne osjetljivosti i panoramskog pregleda nad političkim i socijalnim kretanjima na prostoru koji se danas naziva regijom, stoji, između ostalog, u obrazloženju HND-evog žirija koji mu je dodijelio nagradu „Otokar Keršovani“ za životno djelo te se dodaje kako kao kolumnist, Čulić nikad nije pao u onu zavodljivu zamku zatvaranja u svoj svijet, otuđenosti od terena i redakcijskog rada. 

 

Izvor: HND 

Preminuo je Marinko Čulić, jedan od najistaknutijih i najčitanijih novinara posljednjih desetljeća u Hrvatskoj i regiji. Čulić je godinama svojim lucidnim i analitičkim komentarima anticipirao našu političku i društvenu stvarnost, koja se neprestano nalazi u močvarnom okruženju iz kojeg se izlaz, i ako se nazire, nikada ne događa.  

Marinko Čulić rođen je u Šibeniku 1951., a novinarstvom se počeo baviti nakon diplome na zagrebačkom Fakultetu političkih nauka 1977. godine. Prvo je pisao u Večernjem listu, da bi zatim prešao u tjednik Danas u kojem je kao reporter i kao komentator analizirao stanje u jugoslavenskim republikama i na Kosovu, kao i "događanje naroda" na području Knina, dosljedno zagovarajući pregovore kao jedini mogući put prema miru. Nakon prisilnog gašenja Danasa, Čulić piše u Nedjeljnoj Dalmaciji, a onda 1993. s dijelom novinara odlazi u dvotjednik, odnosno tjednik Feral Tribune, gdje nastavlja s beskompromisnom kritikom Franje Tuđmana i HDZ-a.

Nakon gašenja Ferala, 2008. godine odlazi u Novi list, čiji mu tadašnji vlasnik Robert Ježić apsurdno zabranjuje pisanje, zbog čega 2009. prelazi u Novosti, gdje godinama piše kolumnu istog naziva kao u Feralu, "Aritmetika politike", s kojom nastavlja i nakon odlaska u mirovinu 2021. Čulić nije radio samo u pisanom novinarstvu – niz je godina bio dopisnik francuskih radiostanica, a napisao je i dvije knjige, "Tuđman – anatomija neprosvijećenog apsolutizma" i "Tuđman – i poslije Tuđmana".

O strasti za novinarstvom i praćenjem političkih i društvenih tema govori i to što je Čulić svoju kolumnu nastavio pisati i nakon odlaska u mirovinu, početkom 2021. godine. Među njegovim stalnim tematskim preokupacijama su hrvatsko-srpski odnosi, hrvatska politika prema BiH, odustajanje SDP-a od socijaldemokracije, demontaža socijalne države, porast nejednakosti u zemlji i svijetu te manjak političke vizije kod naših političara, čime se stvara, prema Čulićevoj ocjeni, "paklenska formula besperspektivnosti".

Dobitnik je brojnih nagrada od Vjesnikove nagrade "Vladimir Kristl" iz 1983., pa HND-ove nagrade "Marija Jurić Zagorka" za kolumne u Feralu iz 2003. te nagradu HND-a "Otokar Keršovani" za životno djelo. Posljednja u nizu je nagrada Srpskog nacionalnog vijeća  "Svetozar Pribićević" za unapređenje hrvatsko-srpskih odnosa.

-Čulićeva "aritmetika" pisanja sazdana je od suptilnog stilskog majstorstva koje nikad ne zagušuje analitičnost, od lucidnih zapažanja, izražene socijalne osjetljivosti i panoramskog pregleda nad političkim i socijalnim kretanjima na prostoru koji se danas naziva regijom, stoji, između ostalog, u obrazloženju HND-evog žirija koji mu je dodijelio nagradu „Otokar Keršovani“ za životno djelo te se dodaje kako kao kolumnist, Čulić nikad nije pao u onu zavodljivu zamku zatvaranja u svoj svijet, otuđenosti od terena i redakcijskog rada. 

 

Izvor: HND 

Copyright © 2015. HND - Developed by IDE3 / EDU3