Ozbiljno novinarstvo, novinarstvo u korist javnog interesa, u utjecajnim medijima je mrtvo i tu se više ne da bogzna što učiniti. Mediji su svedeni na ulogu servisa svojih vlasnika, na oružje koje sebi mogu priuštiti ljudi s dovoljno novca i moći. U tim okolnostima redakcije su ostavljene na milost i nemilost uredničkom kadru koji odlikuje manjak dostojanstva i integriteta, ljudima spremnim puzati pred vlasnicima medija. Takvo stanje fakata u nekoć cijenjenoj profesiji uskoro će, u udarnom terminu Hrvatske televizije, biti prikazano širokoj publici. Dramska serija „Novine“, čiji scenarij potpisuje Ivica Đikić, a režiju Dalibor Matanić, na obdukcijski stol stavlja tiskane medije, prvu žrtvu sustava u kojem novac i moć garantiraju pouzdanu zaštitu od neprilika kakve može stvoriti profesija koja se nekoć sa strahopoštovanjem nazivala „sedmom silom“.
Ne priča o ljudima, nego o procesu
„U pitanju nije priča o ljudima, nego o jednom trendu i procesu. A ljudi – ljudi se u tim okolnostima snalaze ovako ili onako. Ovo je priča o tome kako se srozava i odumire jedna profesija važna za demokratsko društvo. Ne radi se samo o novinama. Ta priča u novinama je radikalizirana, jer u novinama više nema novca. U drugim medijima ga još navodno ima. Kad nema novca, kad ljudi strahuju za egzistenciju i ostaju bez posla, sve postaje ekstremnije. Iz te perspektive novine su posebno naglašene, ali ovo je općenit problem novinarstva i nije vezan samo uz Hrvatsku. U pitanju je svjetski trend, koji vodi tome da novinarstvo postaje sredstvo za ostvarivanje pojedinačnih, a ne javnih interesa“, kaže scenarist Ivica Đikić.
Autor scenarija i sam se svojedobno našao u okolnostima koje u mnogome nalikuju onima opisanim u seriji. Nakon što je riječki Novi list preuzeo „HDZ-ov tajkun“ Robert Ježić, blisko povezan s moćnim političarom Ivom Sanaderom, Đikić je godinu dana bio glavni urednik tih novina. A serija „Novine“ snimana je upravo u Rijeci, dobrim dijelom u prostorijama Novog lista. Zbog tih okolnosti, između ostalog, mnogi iz novinarskog svijeta gledajući seriju povlačit će paralele sa stvarnim ljudima i događajima.
„što god da čovjek radi, uvijek postoji opasnost da će publika to povezati s nečim što se događa u realnom životu. Nisam se na to obazirao, niti mi je to bilo opterećenje. U pitanju je fikcionalno djelo i nisam se zamarao time hoće li se netko u njemu prepoznati. Ljudi će zavoljeti ili neće zavoljeti te likove, a većina gledatelja neće imati nikakvih asocijacija, jer nema nikakvo znanje o tom svijetu koji je prikazan u seriji. Mi novinari znamo tko je bio vlasnik Novog lista, pa nam se čini da to svi znaju, ali 90 posto ljudi ne zna ništa o tim relacijama. Serija će biti dobra ili neće biti dobra, a bit će dobra ili loša ovisno o tome jesu li likovi uvjerljivi ili nisu. Sve drugo je potpuno nebitno“, kaže Đikić.
Neupitno je, međutim, da će novinari i novinarke seriju doživjeti kao svoju, da će im se neizostavno činiti da je razumiju bolje od ostatka gledateljstva. To je razumljivo, jer će u mnogim scenama prepoznati okolnosti u kojima su radili ili još uvijek rade. U likovima postavljenim scenarijem prepoznat će žive ljude s kojima imaju zadovoljstvo ili nesreću surađivati. Scenarist serije toga je svjestan.
„Novine“ nisu samo za novinare
„Sigurno je da će ljudima kojima je to dio života serija biti zanimljivija, da će je gledati drugim očima i razmišljanjem, ali ja sam scenarij pisao s namjerom da napravim seriju o novinarima i novinarstvu, a ne seriju za novinare. Dovoljno je široka i razumljiva da uvuče ljude koji nemaju direktnog dodira sa novinarstvom i svime onim što novinarstvo danas prati“, ističe Đikić.
Na koncu, autor gledateljima ispostavlja mračnu sliku profesije koja ne ostavlja nadu da bi se nešto moglo promijeniti na bolje. U savezu s moćnim političarom tajkun kupuje novine i nema akcijskog junaka koji bi mogao napraviti nešto za spas novina i novinarstva.
„Ako ima poruka ili pouka ove serije, one su dosta pesimistične i crne, jer mislim da su prilike upravo takve kakvima sam ih opisao, da se tu teško može pomoći, da su stvari otišle predaleko ili preduboko da bi se nešto moglo spasiti. Uvijek će, naravno, postojati džepovi otpora, marginalni portali i novine koji će svjedočiti pravo novinarstvo, ali vjerujem da je ta bitka izgubljena, ne samo kod nas, nego i u puno ozbiljnijim društvima od našeg. što bi u zadnjoj epizodi rekao jedan lik u mojoj seriji: dugo je i trajalo. Nije to ništa. To je loše za demokraciju i ljude koji žive u takvim društvima, ali došao je kraj jednoj eri u kojoj su novinari mogli biti heroji. Sad su izvršioci nekih drugih ideja, ideja vlasnika i upravnih odbora koji diktiraju o kome, kako i kad treba pisati. Ta bitka je nepovratno izgubljena. To je poanta moje serije i daj bože da nisam u pravu“, zaključuje Đikić.
Jedan od producenata serije Miodrag Sila vjeruje da će „Novine“ širem gledateljstvu pomoći da shvati, odnosno bolje razumije novinarsku profesiju.
„Niz situacija u seriji ljudima će donekle približiti poziciju novinara i novinarki, koji se u današnje vrijeme nalaze na raskrižju između svojih ideala, odgovornosti prema poslu, novinarskoj etici i kompromisa nužnih za očuvanje egzistencije“, kaže Sila.
Serija za veliki uspjeh
Serija je, primjećujemo, svojevrsna misa zadušnica za novinarsku profesiju, ali producent odgovara: „Iskreno se nadam da u pitanju nije requiem. Nisam indiferentan prema toj profesiji, jer smo i moj partner Nebojša Taraba i ja bili novinari. Želim vjerovati da novine još uvijek imaju svoje mjesto u društvu, naročito ako u vidu imate sređenija tržišta od našeg. Nažalost, poklopilo se više faktora koji su ugrozili novinarstvo, što se vidi i u našoj seriji: pad prodaje, marketinga, ali i strašan pritisak kapitala i politike. Uz to, mi smo malo tržište i to je razlog zbog kojeg stvari ne stoje najbolje. Međutim, postoje novinari i novinarke, a postoje još uvijek i novine."
Jedan od glavnih glumaca u seriji Zijad Gračić, koji igra glavnog urednika Martina Vidova, kaže da je mogao povjerovati scenariju.
„Samim tim što je scenarist Ivica Đikić novinar povjerovao sam da su situacije koje opisuje moguće. Da je tome tako, saznajemo i kroz informacije koje kolaju o našim novinama. U ovih dvadesetak godina imali smo velikih problema da uhvatimo korak s modernim društvima, što je podrazumijevalo i različite turbulencije u medijima. Nisam vidio kompletan snimljeni i montirani materijal, ali vjerujem da bi cijela serija itekako mogla nalikovati realnosti. U pitanju nije romantizirana verzija novinarstva kakvu smo do sada imali priliku gledati“, kaže Gračić.
Kako bilo, povlačenje paralela s događajima koji prate hrvatsko novinarstvo, naročito onima što se zbivaju u dnevnim novinama, neizbježno je. Dobro je da je tako, jer činjenica da novinari i novinarke koji su gledali prve dvije emitirane epizode (Sarajevski filmski festival, NEM Dubrovnik i Art kino Rijeka) mogu povjerovati da se radi o „seriji s ključem“ koja zaobilazno predstavlja konkretne ljude i događaje „Novinama“ jamči velik uspjeh.