U obrazloženju žirija HND-a stoji da ste nagradu za reportažu Povratak u Vukovar“ dobili zbog toga što ste svojim zanatskim umijećem, razumijevanjem priče i iskrenim osjećajem uspjeli prenijeti emociju svog sugovornika na ekran tako da gledatelj osjeti priču kao da je njegova vlastita, kao da je tamo bio i svemu svjedočio. Jeste li o tom razmišljali dok ste radili reportažu?

Nikada ne znate koliko će  sugovornik otvoriti, pogotovo osoba koju ste upoznali dan ranije prije odlaska na teren. Služila sam se starim pravilom koje glasi da nikada sugovornika ne pitate kako se osjeća ili osjećao niti što je tada mislio jer najčešće od takvih pitanja nećete dobiti ništa. Kad pitaš gdje je to bilo, što se onda dogodilo, kamo si išao vjerojatno je da će iz tih jednostavnih pitanja krenuti priča i otvoriti se sugovornik. Pomoglo je i što smo pronašli ranije ljude koje je snimio; u tim su se susretima dogodili neki važni trenuci koje je kolega snimatelj Janko Gredelj lijepo i pametno zabilježio.

No,  osobno mi je ova priča važna jer je riječ o reporteru koji obilazi područje koje je snimao u ratnim okolnostima noseći sa sobom cijelu tešku prtljagu koje to nosi. Dugo već krojim scenarij za dokumentarac u kojem bismo krenuli na mjesta koja sam snimala tijekom rata. Što se dogodilo s ljudima koje smo snimali, što je bilo s onima koji su otišli, koji su ostali, što se događalo s druge strane fronta; čini mi se da je puno priča neispričano, dosta nepoznanica neriješeno te da bi bilo pošteno i prema sudionicima  i prema mlađima, napraviti temeljitu inventuru.

-Najveći dio karijere proveli ste na televiziji, ali ste se okušali i u drugim medijima pa ste tako bili i glavna urednica Cosmopolitana i Grazije, uređivala tjednik Business, vodili ste i online projekt video vijesti... Možete li usporediti rad u tim različitim medijima i koje su i kolike razlike?

Na svakom naučite pomalo, neki su projekti propali, za neke je poput online vijesti bilo prerano pa su imali nesretan kraj, neki i dalje žive.  Primjer Cosmopolitana je zanimljiv: taj veliki međunarodni bred koji je u vrijeme kad sam bila dio te familije imao izdanja u 50-tak zemalja, naučio me kako upravljati troškovima, kako računati koliko jedna stranica košta, kako određivati honorare, kako učiniti da redakcija bude zadovoljna, a da proizvod bude profitabilan. Prije skoro dvadeset godina na jednoj su nas od redovitih  godišnjih konferencija suočili s rezultatima istraživanja među tinejdžerima koje su pitali hoće li za par godina kupovati print izdanja. U velikom su postotku odgovorili da to ne kane raditi jer, obrazložili su, ne moraju kupovati vijest, jer će vijest pronaći  njih na mobitelu. Tada su nas upozorili da moramo smisliti nove načine takozvane monetizacije. Meni se to 2002. činilo kao daleka budućnost, ali  evo, sve nas je ugrizlo.

Može li se reći da je televizijska ponuda na našoj medijskoj sceni dosta raznovrsna. Kakav je vaš  pogled na to?

Izuzetno me veseli što se televizijska scena razvila, a dogodili su se neki zanimljivi obrati. Dvije komercijalne televizije imaju jak i izuzetno gledan informativni program.  N1 se nametnuo kao glavni news kanal, a na žalost HRT-ova informtiva, koji ima na raspolaganju najviše novca, potpuno se izgubila  i dobrovoljno su se predali sivilu, ne osobitoj relevantnosti i niskoj gledanosti.

Autorica ste i filma Naslovnica, čija je tematika tragična smrt glumice Dolores Lambaša. Jesu li vam teške teme bliske ili Vam se jednostavno dogode?

Film se nije trebao zvati Naslovnica, pratio je odnos tri poznate žene koje su stalno gostovale u lifestyle rubrikama, a na žalost smrt Dolores pretvorila je film koji je počeo kao ironično praćenje nezaposlene novinarke koja za jedan portal prekraja vijesti o slavnima u malu posvetu jednoj od naših protagonistica.  Ostatak materijala još uvijek čeka da ga složim, pogotovo jer jedna od protagonistica u sceni kada je novinari zovu da objasni svoju objavu na Facebooku kaže u kameru: “Nikada nećete više imati velike  plaće, ako prepisujete ono što sam ja napisala, jer tko bi vam to plaćao.” Bilo je to prije šest, sedam godina.

Baviti se novinarstvom u Hrvatskoj sve je teže i izazovnije pa i u čisto egzistencijalnom smislu. Kako se Vi snalazite?

Srećom, sada sam u fazi kada sam zadovoljna statusom koji znači stalni radni odnos. Bilo je razdoblja u kojima sam bila bez posla, pa na honorarima koji kasne, radila neke druge poslove da se premosti početak i kraj mjeseca, a u tome na žalost nisam jedina. Ti sumorniji dani ostavili su traga pa sa zebnjom gledam unaprijed kako će se na cijelo gospodarstvo pa onda i na krvnu sliku medija odraziti pandemija.  S druge strane, ne sjećam se niti nekog dugog razdoblja blagostanja koji nas je pratio, odnosno vremena bez neke ozbiljne krize koja nas nije poklopila, pa se  bodrim da ćemo nekako preživjeti i ovu.

Novinare se napada, proziva, optužuje, sudi... Dugo ste u novinarstvu i medijima, kako Vam se čini je li ikada  bilo teže ili je to naš sadašnji trenutni privid, jer sadašnjost nam se čini uvijek najbremenitijom, a prošlost znamo gledati s ugodnom nostalgijom i kroz ružičaste naočale?

Ne mislim da na prošlost treba gledati kroz ružičaste naočale niti romantizirati. Uvijek je bilo središta moći koji koncept slobodnog novinarstva ne prihvaćaju, samo su danas drugačija i možda slabo prepoznatljiva. Ohrabruje kada pogledate imena koja su ove godine bila nominirana u kategoriji novinara godine: nagrađena Đurđica Klancir koja i dalje piše ubojito precizno, Ivan Pandžić koji je u  samo mjesec dana rastrančirao Ivu Žinića i Žarka Tušeka, Andrej Dimitrijević koji  je prošle godine rušio Kuščevića i Kujundžića

Kako gledate na zajedničko djelovanje i borbu novinara za svoja prava,. Je li se može više učiniti?

Vjerujem da se oko ključnih pitanja ljudi iz različitih redakcija uvijek nađu.

Koliko vam znači ova nagrada HND-a?

Prijavio me urednik Potrage Josip Antolić, nagradu nisam očekivala pa me sasvim sigurno razveselila. Nagradu doživljavam više kao priznanje redakciji Potrage RTL-a, budući da radim u ekipi u kojoj je atmosfera zdrava, produkcijski uvjeti dobri a kolegice i kolege srčane u otkrivanju važnih priča.  

Foto: RTL