Aktualno > Analize

Nagrada Marija Jurić Zagorka za radijsko novinarstvo - Mirjana Radulović: Nužno je prepoznavanje novinarstva kao javnog dobra

10.03.2021.

Razgovarao: Ivica Buljan

 

Uspješno kombinirajući društveni angažman i novinarstvo Mirjan Radulović je sa svojom dokumentarno radijskom dramom emitiranom na Radio Rojcu, pulskom neprofitnom radiju zajednice, osvježila novinarski pristup jednoj zaista burnoj gospodarskoj i društvenoj temi – propasti Uljanika za koju je dobila nagradu Nagrada Marija Jurić Zagorka za radijsko novinarstvo za 2019. godinu. Tim povodom smo razgovarali s Mirjanom o novinarstvu, nagradi i našoj svakidašnjici. 

Vaša nagrađena radijska drama govori o propasti Uljanika. Kao da sve propada pa i ozbiljno novinarstvo ili je to neminovna sudbina naših društava u tranziciji, koja jako dugo traje? 

Uljanik je nekad aktivno sudjelovao u razvoju Pule, gradio je stanove, ceste, stadione, otvarao klubove za mlade i imao je veliki društveni značaj.   Godine lošeg kadroviranja i političkih interesnih igara uništile su Uljanik. Ovaj pokušaj privatizacije i otimanja prostora brodogradilišta razorio je mnoge obitelji, pojedince i ugušio  gospodarstvo grada. Neoliberalizam i političke elite danas nam oblikuju jednu novu stvarnost, rezultat je iseljavanje  obrazovane radne snage koja bolju budućnost traži u inozemstvu. Tržišno usmjereno društvo smanjuje novinarsko djelovanje koje služi interesu vlasnika, a ne javnom interesu. Stoga je nužno prepoznavanje novinarstva kao javnog dobra te osiguranje institucionalne  potpore društveno odgovornim medijima koji se zalažu za  profesionalno novinarstvo i medijski pluralizam.

Radio se pomalo i neočekivano dobro drži u utrci s novim medijima. Koje su to prednosti radija i koje su doprinijele da se radio i danas jako puno sluša?

Radio je „najbrži“ medij jer vrlo brzo nakon dobivene vijesti ona može biti plasirana javnosti. Vrlo je  prilagodljiv, uspješno se prilagođava tehnološkim promjenama i lako je dostupan. Digitalne platforme omogućuju slušanost radija bilo gdje u svijetu. Savršeno odgovara današnjem ritmu života, slušamo ga u pokretu, u kućama, automobilima, na cesti, mobitelima, televizijama.

-Kako je profesionalno novinarski djelovati u jednoj manjoj sredini i na neprofitnom radiju. Koje su prednosti , a koje mane?

Stalna borba za financijskim sredstvima problem je svih neprofitnih medija u Hrvatskoj. Ukinuti su fondovi za financiranje neprofitnim medijima, milijunski iznosi iz EU fondova dijele se, između ostalog, i nekim čudnim portalima koji nemaju veze s novinarstvom, tako da smo primorani biti vrlo kreativni u iznalaženju financija. S druge strane, rad u ovakvom mediju nudi zdravo okruženje i kreativnu slobodu zbog koje nastaju i radovi poput ove dokumentarne radio  drame.   

Novinari i novinarstvo i u Puli, odnosno Istri, dijeli sudbinu stanja na nacionalnoj medijskoj sceni. Sve manje je posla za novinare, a i oni koji ga imaju slabio su plaćeni i stalno pod prijetnjom otkaza. Kako gledate na to?

Financiranje lokalnih medija ovisno je o lokalnim proračunima. Ako nisi „dobar“ s lokalnim moćnicima, upitno je financiranje medija i radno mjesto novinara. Grad Pula, na primjer, iz svog proračuna financira  lokalne medije, ali ne putem javnog natječaja. Dok se takve stvari ne urede teško je očekivati neovisnost medija. A tek tada možemo očekivati bolje uvjete na medijskoj sceni.

Radio Rojc nastao je u sklopu Saveza udruga Rojca. Kako funkcionira to zajedništvo radija i udruge? 

Savez udruga Rojca okuplja 23 organizacije civilnoga društva koje djeluju unutar Društvenog centra Rojc, najveće zgrade u Puli. Savez upravlja Dnevnim boravkom, zajedničkim prostorom svih korisnika zgrade, u kojem je smješten i Radio Rojc. Od samog početka djelovanja Saveza, ideja je bila razvijati medij zajednice ponajprije zbog sustavnog zanemarivanja aktivnosti i rada ljudi koji djeluju unutar civilnog društva od strane mainstream medija, ali i zbog potrebe reprezentacije marginiliziranih skupina i tema. Povratne informacije koje smo dobili u ove tri godine emitiranja programa pokazuju da je javnost iznimno zainteresirana za sadržaj i informacije koje dolaze iz ovog sektora. Iako ograničenih financijskih kapaciteta, Radio Rojc je u kratko vrijeme, kako navodi lokalni dnevnik, postao jedan od najslušanijih radija u Puli što sigurno ne bi postigao bez platforme koja je stvorena unutar Saveza udruga Rojca, ujedno i nakladnika. 

Kako ste stasavali u novinarstvu. Je li radio bilo vaš prvi izbor ili...?

Oduvijek sam bila zaljubljenik u radio i to je bio moj kontinuitet. Posebno su me zanimale radijske forme poput dokumentarnih radio drama, reportaža, intervjua sa socijalnim tematikama s obzirom na to da sam se i školovala u tom smjeru. Tek sam na Radio Rojcu odlučila ispričati neke priče, na svoj način.

Koji su Vam novinarski uzori?

Novinari sa stavom.  Devedesetih sam redovito čitala Feral Tribune i Arkzin, a od radijskih novinarki s ovih područja izdvojila bih Ljubicu Letinić i emisije koje je uređivala na Trećem programu Hrvatskog radija. Dok je nisu, na žalost, potjerali.

što bi po vama cehovske udruge (HND, SNH, DZNAP) trebale, pored svega što poduzima, još učiniti kako  bi ojačali položaj novinara i profesije?

Upravo je ova pandemija naglasila ključnu ulogu pouzdanih i provjerenih informacija kao i potrebu poticanja razvoja slobodnih, neovisnih, pluralističkih medija. Zato je potrebno osigurati sigurne radne uvjete novinara. U posljednje vrijeme cehovske udruge, a posebno SNH, vrlo su aktivne na tom području

Koliko Vam značio Nagrada Marija Jurić Zagorka za radijsko novinarstvo za 2019. godinu,  koju ste dobili?

Veliko je to priznanje, i meni osobno i cijeloj ekipi Radio Rojca. Ovo je priča o brodogradilištu koje je stvorilo modernu Pulu, a koje pred očima svojih građana nestaje nakon što je preživjelo stoljeće i pol. Ne znam kako će priča završiti, ali sigurna sam da će ulice punih plavih trliša i zvukovi Uljanika ostati u kolektivnoj memoriji grada. U realizaciju dokumentarne radio drame uključeni su i dramaturginja Pavlica Bajsić Brazzoduro, oblikovanje zvuka potpisuje Dino Brazzadoro. Važan dio drame je i emotivan tekst Igora Grbića „Addio Pola“ kojeg čita Boris Bakal. Objave Stožera za obranu brodogradnje Uljanik čita Samir Hadžić, danas direktor Uljanika, a drama je dobila ime po pjesmi Francija Blaškovića i Gori Ussi Winnetou. 

Koje su vam profesionalni planovi?

Krajem prošle godine Radio Rojc dobio je  radijsku koncesiju za područje grada Pule na deset godina te sada krećemo u jednu novu priču, neizvjesniju, ali nas izuzetno veseli. Tako postajemo prvi  radio zajednice u Hrvatskoj iz sektora civilnog društva s radijskom frekvencijom. Namjera nam je razvijati zanemarene radijske forme pa i formiranje dokumentarne redakcije koja će okupiti znalce i zaljubljenike radiofonije iz Hrvatske i regije.

Razgovarao: Ivica Buljan

 

Uspješno kombinirajući društveni angažman i novinarstvo Mirjan Radulović je sa svojom dokumentarno radijskom dramom emitiranom na Radio Rojcu, pulskom neprofitnom radiju zajednice, osvježila novinarski pristup jednoj zaista burnoj gospodarskoj i društvenoj temi – propasti Uljanika za koju je dobila nagradu Nagrada Marija Jurić Zagorka za radijsko novinarstvo za 2019. godinu. Tim povodom smo razgovarali s Mirjanom o novinarstvu, nagradi i našoj svakidašnjici. 

Vaša nagrađena radijska drama govori o propasti Uljanika. Kao da sve propada pa i ozbiljno novinarstvo ili je to neminovna sudbina naših društava u tranziciji, koja jako dugo traje? 

Uljanik je nekad aktivno sudjelovao u razvoju Pule, gradio je stanove, ceste, stadione, otvarao klubove za mlade i imao je veliki društveni značaj.   Godine lošeg kadroviranja i političkih interesnih igara uništile su Uljanik. Ovaj pokušaj privatizacije i otimanja prostora brodogradilišta razorio je mnoge obitelji, pojedince i ugušio  gospodarstvo grada. Neoliberalizam i političke elite danas nam oblikuju jednu novu stvarnost, rezultat je iseljavanje  obrazovane radne snage koja bolju budućnost traži u inozemstvu. Tržišno usmjereno društvo smanjuje novinarsko djelovanje koje služi interesu vlasnika, a ne javnom interesu. Stoga je nužno prepoznavanje novinarstva kao javnog dobra te osiguranje institucionalne  potpore društveno odgovornim medijima koji se zalažu za  profesionalno novinarstvo i medijski pluralizam.

Radio se pomalo i neočekivano dobro drži u utrci s novim medijima. Koje su to prednosti radija i koje su doprinijele da se radio i danas jako puno sluša?

Radio je „najbrži“ medij jer vrlo brzo nakon dobivene vijesti ona može biti plasirana javnosti. Vrlo je  prilagodljiv, uspješno se prilagođava tehnološkim promjenama i lako je dostupan. Digitalne platforme omogućuju slušanost radija bilo gdje u svijetu. Savršeno odgovara današnjem ritmu života, slušamo ga u pokretu, u kućama, automobilima, na cesti, mobitelima, televizijama.

-Kako je profesionalno novinarski djelovati u jednoj manjoj sredini i na neprofitnom radiju. Koje su prednosti , a koje mane?

Stalna borba za financijskim sredstvima problem je svih neprofitnih medija u Hrvatskoj. Ukinuti su fondovi za financiranje neprofitnim medijima, milijunski iznosi iz EU fondova dijele se, između ostalog, i nekim čudnim portalima koji nemaju veze s novinarstvom, tako da smo primorani biti vrlo kreativni u iznalaženju financija. S druge strane, rad u ovakvom mediju nudi zdravo okruženje i kreativnu slobodu zbog koje nastaju i radovi poput ove dokumentarne radio  drame.   

Novinari i novinarstvo i u Puli, odnosno Istri, dijeli sudbinu stanja na nacionalnoj medijskoj sceni. Sve manje je posla za novinare, a i oni koji ga imaju slabio su plaćeni i stalno pod prijetnjom otkaza. Kako gledate na to?

Financiranje lokalnih medija ovisno je o lokalnim proračunima. Ako nisi „dobar“ s lokalnim moćnicima, upitno je financiranje medija i radno mjesto novinara. Grad Pula, na primjer, iz svog proračuna financira  lokalne medije, ali ne putem javnog natječaja. Dok se takve stvari ne urede teško je očekivati neovisnost medija. A tek tada možemo očekivati bolje uvjete na medijskoj sceni.

Radio Rojc nastao je u sklopu Saveza udruga Rojca. Kako funkcionira to zajedništvo radija i udruge? 

Savez udruga Rojca okuplja 23 organizacije civilnoga društva koje djeluju unutar Društvenog centra Rojc, najveće zgrade u Puli. Savez upravlja Dnevnim boravkom, zajedničkim prostorom svih korisnika zgrade, u kojem je smješten i Radio Rojc. Od samog početka djelovanja Saveza, ideja je bila razvijati medij zajednice ponajprije zbog sustavnog zanemarivanja aktivnosti i rada ljudi koji djeluju unutar civilnog društva od strane mainstream medija, ali i zbog potrebe reprezentacije marginiliziranih skupina i tema. Povratne informacije koje smo dobili u ove tri godine emitiranja programa pokazuju da je javnost iznimno zainteresirana za sadržaj i informacije koje dolaze iz ovog sektora. Iako ograničenih financijskih kapaciteta, Radio Rojc je u kratko vrijeme, kako navodi lokalni dnevnik, postao jedan od najslušanijih radija u Puli što sigurno ne bi postigao bez platforme koja je stvorena unutar Saveza udruga Rojca, ujedno i nakladnika. 

Kako ste stasavali u novinarstvu. Je li radio bilo vaš prvi izbor ili...?

Oduvijek sam bila zaljubljenik u radio i to je bio moj kontinuitet. Posebno su me zanimale radijske forme poput dokumentarnih radio drama, reportaža, intervjua sa socijalnim tematikama s obzirom na to da sam se i školovala u tom smjeru. Tek sam na Radio Rojcu odlučila ispričati neke priče, na svoj način.

Koji su Vam novinarski uzori?

Novinari sa stavom.  Devedesetih sam redovito čitala Feral Tribune i Arkzin, a od radijskih novinarki s ovih područja izdvojila bih Ljubicu Letinić i emisije koje je uređivala na Trećem programu Hrvatskog radija. Dok je nisu, na žalost, potjerali.

što bi po vama cehovske udruge (HND, SNH, DZNAP) trebale, pored svega što poduzima, još učiniti kako  bi ojačali položaj novinara i profesije?

Upravo je ova pandemija naglasila ključnu ulogu pouzdanih i provjerenih informacija kao i potrebu poticanja razvoja slobodnih, neovisnih, pluralističkih medija. Zato je potrebno osigurati sigurne radne uvjete novinara. U posljednje vrijeme cehovske udruge, a posebno SNH, vrlo su aktivne na tom području

Koliko Vam značio Nagrada Marija Jurić Zagorka za radijsko novinarstvo za 2019. godinu,  koju ste dobili?

Veliko je to priznanje, i meni osobno i cijeloj ekipi Radio Rojca. Ovo je priča o brodogradilištu koje je stvorilo modernu Pulu, a koje pred očima svojih građana nestaje nakon što je preživjelo stoljeće i pol. Ne znam kako će priča završiti, ali sigurna sam da će ulice punih plavih trliša i zvukovi Uljanika ostati u kolektivnoj memoriji grada. U realizaciju dokumentarne radio drame uključeni su i dramaturginja Pavlica Bajsić Brazzoduro, oblikovanje zvuka potpisuje Dino Brazzadoro. Važan dio drame je i emotivan tekst Igora Grbića „Addio Pola“ kojeg čita Boris Bakal. Objave Stožera za obranu brodogradnje Uljanik čita Samir Hadžić, danas direktor Uljanika, a drama je dobila ime po pjesmi Francija Blaškovića i Gori Ussi Winnetou. 

Koje su vam profesionalni planovi?

Krajem prošle godine Radio Rojc dobio je  radijsku koncesiju za područje grada Pule na deset godina te sada krećemo u jednu novu priču, neizvjesniju, ali nas izuzetno veseli. Tako postajemo prvi  radio zajednice u Hrvatskoj iz sektora civilnog društva s radijskom frekvencijom. Namjera nam je razvijati zanemarene radijske forme pa i formiranje dokumentarne redakcije koja će okupiti znalce i zaljubljenike radiofonije iz Hrvatske i regije.