Tužno je zadnjih dana gledati kako mediji prate sudbinu nestalog Splićanina u Beogradu. Od početne informacije o nestanku mladića, koju su mediji i inače dužni prenijeti, pet dana kasnije došlo je do međusobnog natjecanja u objavljivanju (polu)informacija koje gotovo u pravilu nemaju veze sa sudbinom nesretnog Mateja Periša. Cilj je jasan: bez obzira na cijenu privući što više čitalaca.
Medijsko lešinarenje nad nestalim Splićaninom
04.01.2022.
Link na članak
Objavljuju se različite snimke očito različitih mladića kako trče po Beogradu. Na jednoj od njih neki mladić trči sam, na drugoj također trči (isti?) mladić ali u drugim tenisicama, na trećoj su mladić i djevojka koji zajedno trče, na četvrtoj se nazire da se muškarac spušta prema rijeci, na petoj netko pliva Savom… Tužni otac Nenad Periš pokušava iz mutnih videa sa nadzornih kamera razabrati vizuru svoga sina, dok ga novinari razvlače na sve strane.
Portal jedne od čitanijih dnevnih novina donosi tekst s naslovom: „Razgovarali smo s Beograđanima. Evo što kažu o nestalom mladiću“ u kojem se po valjda trideseti put isti dan na istom portalu objavljuju iste (polu)vijesti uz pola retka „razgovora s Beograđanima“, naravno neimenovanih, koji su tek rekli da je Sava ispred kluba Gotik, gdje je mladić zadnji put viđen, prilično duboka.
Doznali su tako čitaoci hrvatskih medija i cijene po restoranima u Beton Hali koja se po ekskluzivnosti uspoređuje s razvikanijim Dedinjem pa se kaže da tamo nema „opasnih tipova“, jer da se večera ne može pojesti ispod 100 do 150 eura. Ne bi se reklo baš je cijena dovoljno visoka – ako tako nešto uopće postoji – da spriječi „opasne tipove“. štoviše, prije bi se reklo da će ih privući…
Cijeli tekst možete pročitati na portalnovosti.com.