Iz medija

MALI HISTORIJAT PROPUCAVANJA: Zna se kada i kako, ali nikada ne saznamo tko i zašto puca na vlasnike medija

10.01.2016.
Link na članak

U čemu se sastoji smisao riječi kontroverza ili njenog slabije korištenog i manje pretencioznog sinonima – prijepora, i zašto se tako često nakalemljuje u kombinaciji s poduzetnicima odnosno tajkunima?

Odgovor na to pitanje dao je prije već nekog vremena Boris Rašeta u tekstu pod naslovom „Legija kontroverznih likova“ u kojem popularnu sintagmu „kontroverzni poduzetnik“ prokazuje čistim novinarskim izumom nastalim uslijed potrebe da sami sebe zaštitimo (ne)imenovanjem, kripto izgovaranjem potencijalne kriminalnosti u pozadini djelovanja kontroverznih i poduzetnih.

Da je situacija posebno zanimljiva kad je riječ o medijskim tajkunima, govori i nedavni slučaj propucavanja vlasnika portala Dnevno.hr i tjednika 7dnevno, Michaela Ljubasa, već četvrtog slučaja napada na vlasnike medija.

U hrvatskom medijskom prostoru kontroverznima se krste oni za koje nikad do kraja nije jasno što sve spada u njihove izvore moći, bogatstva ili utjecaja, ali je sasvim jasno da su neke od te tri stvari razlog za njihovo propucavanje ili dizanje u zrak njihove imovine.

Kontroverzni obično i stradaju u kontroverznim okolnostima, što zapravo znači da nikad ne saznajemo odgovor na svih pet slavnih novinarskih pitanja - tko, što, kada, kako i zašto. Obično saznajemo da se nekome nešto dogodilo, kada i kako se dogodilo, ali ne i zašto se dogodilo.

Sasvim je sigurno da je bivši vlasnik Nacionala, Ivo Pukanić, mrtav. Sasvim je sigurno da je vlasniku Dnevno.hr, Michaelu Ljubasu, nedavno propucana noga, da je bivšem vlasniku EPH-a, Ninoslavu Paviću, dignut automobil u zrak i da je bivšem vlasniku Nove TV, Ivanu Ćaleti, propucana desna potkoljenica.

Kontroverza je u tome da rijetko, točnije nikad, ne saznajemo zašto su zapravo stradali ili umalo stradali. Jer tajne hrvatskih medijskih vlasnika nisu tu da se razriješe. One su tu da se beskonačno kontroverziraju u kontroverzirajućem svemiru medijskih napisa koji o njima otkrivaju tako puno, a opet tako malo.

Bez presuda i krivaca, ili makar dokazivog novinarskog istraživanja, zapravo ni ne znamo što se zbiva(lo) na hrvatskoj medijskog sceni i koji su razlozi da se na vlasnike medije puca kao na kriminalce na cesti.

Nabrojali smo četiri brutalna primjera u zadnjih petnaestak godina, što je za jedan mali medijski prostor poput hrvatskog, prilično puno.

Michael Ljubas, osim portala Dnevno.hr, vlasnik je i izdavač tjednika 7dnevno - medijskih izdanja kojima ni HDZ nije dovoljno desno. Ovog ljeta objavljeno je da tvrtke u Ljubasovom vlasništvu imaju nešto više od 70 milijuna kuna poreznih dugova, da ih je nekoliko u procesu predstečajnih nagodbi i da sve te tvrtke mahom imaju po jednog zaposlenog.

Ljubas je navodno vlasnik i portala Dnevno.rs, koji osim naziva s Dnevno.hr dijeli i slični vizualni identitet i gaji agresivnu ljubav prema vjeri, ali ne i bližnjima, samo u skladu s rs domenom, onoj pravoslavnoj; što je portalu Index poslužilo da Ljubasa imenuju „vlasnikom četničkog portala Dnevno.rs i ustaškog Dnevno.hr“.

Da je propucavanje slučajnost, tvrdio je njegov ništa manje kontroverzni odvjetnik i stalni kolumnist na portalu Dnevno.hr, Zvonimir Hodak: „On se našao tamo i tom prilikom dobio jedan metak u nogu, to su informacije s kojima raspolažem, ne tvrdim da su one točne, ali s time sada raspolažem“, rekao je u izjavi za Hinu, nedugo nakon napada, napominjući da se nije radilo o tzv. sačekuši jer „sačekuša ne završava jednim metkom u nogu, nego s puno metaka u trbuhu ili glavi“.

Ivanu Ćaleti, koji je svojedobno bio vlasnik Nove TV, također su propucane noge 2003. godine. U to doba, po pisanju medija, vodio je pregovore o prodaji Nove TV, ali nikada nije otkriveno tko mu je propucao desnu potkoljenicu.

"Ivan Ćaleta bio je na uglu Zvonimirove i Bauerove ulice kada je osjetio bol u desnoj nozi i vidio krv na potkoljenici", izjavila je povodom napada tadašnja glasnogovornica zagrebačke policije Gordana Vulama. Ćaletino propucavanje ostalo je misteriozno, toliko da ni sam propucani nije shvatio da je propucan već je samo „vidio krv na potkoljenici“, a ranjavanje nije ni htio prijaviti već je to za njega učinio dežurni liječnik.

Godinu dana nakon pucnjave, Ivan Ćaleta podnio je Državnom odvjetništvu prijavu o prijetnjama od nepoznate osobe, a Državno je odvjetništvo informaciju proslijedilo policiji, izjavio je za Jutarnji list tadašnji glasnogovornik MUP-a Zlatko Mehun. Po pisanju istog medija iz tog vremena, Ćaleta je prijetnje shvatio vrlo ozbiljno, a navodno je u prijavi koju je poslao tužiteljstvu i Ministarstvu pravosuđa napisao kako su prijetnje slične onima koje su prethodile prošlogodišnjem napadu, te je strahovao da bi sljedećeg puta mogao biti ubijen. Nakon toga o Ćaleti u javnosti vijesti baš i nema. Štono bi se reklo, otišao je u kontroverzu.

Iste godine eksplodirala je eksplozivna naprava pod automobilom ondašnjeg vlasnika EPH Ninoslava Pavića, a napadač također nikad nije pronađen. Pavić je u tome vrijeme bio suvlasnik EPH, tadašnje najveće i najutjecajnije novinske kuće u Hrvatskoj. Eksplozija je odjeknula u gluho doba noći, pet metara od vrata njegove obiteljske kuće na elitnom zagrebačkom Tuškancu, a od skupocjenog Mercedesa ostala je uglavnom samo gomila lima.

Mediji su se bavili raznim špekulacijama; da je napad povezan s napadom na Ćaletu, da iza svega stoji nedavno ubijeni Vinko Žuljević Klica, da je za sve kriva srpska mafija i da sve skupa ima veze s ubojstvom srpskog premijera Đinđića. Spominjali su se i Ivić Pašalić i Miroslav Kutle... Ništa od navedenog nikad nije potvrđeno pa ni opovrgnuto.

Pavić je istoga dana navečer, u središnjem Dnevniku HTV-a, ustvrdio kako je postao žrtva hrabrosti svoje izdavačke kuće u njezinoj medijskoj borbi protiv organiziranog kriminala, a napad na vlastiti vozni park proglasio je napadom na hrvatsko novinarstvo u cijelosti.

Najiscrpniji tekstove iz tog vremena pisali su se u „ljutom konkurentu“, tjedniku Nacional, čiji izvještaji prepuni neimenovanih, visokopozicioniranih izvora, više imaju formu napetog i kompliciranog političkog krimića nego plauzibilnog novinarskog teksta, međutim, Nacional je ipak tada istaknuo jednu plauzibilnu stvar, a ta je da je Pavić u toj fazi više spadao u krupne kapitaliste nego novinare, a kriminalci se zbog novinarskih prokazujućih tekstova obično obračunavaju s potpisnicima tih tekstova, a ne s vlasnicima i izdavačima medija.

Tako to bar obično ide. U svijetu i drugdje. Tako i nastaju godišnji izvještaji o napadnutim i ubijenim novinarima i novinarkama diljem svijeta čiji se broj iz godine u godinu nemilosrdno povećava.

Tekst iz Nacionala pokazao se skoro kao svojevrsno samoispunjavajuće proročanstvo jer se upravo to dogodilo vlasniku Nacionala, Ivi Pukaniću. Njega i njegovog suradnika Niku Franjića raznijela je auto-bomba u zagrebačkoj Vlaškoj ulici 2008. godine, a od eksplozije zatresao se širi centar grada. Egzekucija je proglašena terorističkim činom, uslijedila je policijska akcija "Balkan Express", nekoliko ljudi osuđeno je na dugotrajne zatvorske kazne, ali na pitanje zašto je ubijen Ivo Pukanić nikad nije odgovoreno. Da je Pukanić bio kontroverzan, složit će se svi. Da su tekstovi koji je objavljivao Nacional više služili prepucavanju i obračunavanjima s protivnicima i neistomišljenicima nego stvarnom novinarskom izvještavanju, složit će se mnogi.

Predsjednik NCL Media Grupe bio je hodajuća novinarska kontroverza. Nešto ranije te godine, preživio je prvi pokušaj atentata, prilikom kojeg mu je nepoznati atentator prislonio pištolj uz glavu, ali mu se oružje zaglavio. Pukanić je nakon toga sazvao press konferenciju i na jednom od prisutnih fotoreportera na zadatku živopisno demonstrirao kako je izgledao neuspješni pokušaj atentata. Mnogi su tada vjerovali da je cijela priča samo njegova izmišljotina jer od pozornosti medija nikad nije zazirao. Družio se s političarima, osobama iz „kriminalnog miljea“, uvijek bio blizu moći i „izvora informacija“. Ostat će upamćen i po strpavanju vlastite supruge na psihijatriju, opet valjda uz pomoć „visokopozicioniranih“.

Zašto je ubijen Ivo Pukanić, pitanje je od milijun dolara, koje je već neko vrijeme u medijskoj zastari i rijetki se bave s njim. Ili kako je to brutalno jednostavno izrazio, na drugačije načine kontroverzni urednik Slobodne Bosne, Senad Avdić, nakon njegovog ubojstva:„Stalno govore - Pukanić kontroverzan pa Pukanić kontroverzan! Eto, naletio na kontroverznijeg...“

Za Pukanića je dugogodišnji bliski suradnik Franje Tuđmana, Mate Granić, svojedobno izjavio da je bio najobavješteniji čovjek u državi. Zašto su onda rijetki vjerovali u bilo što je Nacional objavljivao? Možda baš zato.

Autorica: Jelena Svirčić

Izvor: Lupiga.com