Aktualno > Vijesti

Konferencija o problemima medijskih sloboda u Europi: Poljska, Mađarska i Hrvatska suočavaju se s destruktivnim trendovima

03.05.2016.

Povodom Svjetskog dana slobode medija Hrvatsko novinarsko društvo i Zaklada Friedrich Ebert (FES) uz potporu veleposlanstava Francuske, Norveške i Švedske u Hrvatskoj, zajednički su, dan uoči 3. svibnja, organizirali međunarodnu konferenciju o problemima medijskih sloboda u Europi. 

Od tri panela, na prvom se govorilo o izazovima slobode medija u novim državama članicama EU, Mađarskoj i Poljskoj. Moderatorica, Brankica Petković iz slovenskog Mirovnog instituta, istaknula je kako u situaciji koja trenutno prevladava u medijskoj politici članica EU zapravo nema dobrih i loših 'učenika', tema je globalno važna jer situacija niti u jednoj zemlji nije dobra.

 

Strmoglavi pad Poljske 

Dominika Bychawska-Siniarska, pravnica Helsinške zaklade za ljudska prava i  direktorica Opservatorija slobode medija u Poljskoj, objasnila je kako su u samo godinu dana uspjeli s 18. pasti na 47. mjesto prema indexu medijskih sloboda koji svake godine objavljuju Reporteri bez granica.

„Prema našem kaznenom zakonu novinar zbog klevete može završiti u zatvoru i do godinu dana. Civilno društvo i međunarodne institucije prosvjedovale su protiv ovakvog zakonskog rješenja, no Zakon je ostao isti. Zakon o medijima donesen je još u doba komunizma i od tada nije mijenjan, dok je Zakon o javnim medijima promijenjen doslovno preko noći – bez ikakve javne rasprave.  Zakon mijenja način na koji se bira direktor i nadzorna tijela, a od kako je stupio na snagu, prvi program poljske javne televizije koji je u prosincu 2015. imao gledanost od 30 posto, pao je na devet posto. Ljudi su prestali plaćati pristojbu pa je uvedeno i plaćanje pristojbe uz račun za struju. Regulatorno tijelo koje nadzire elektroničke medije u međuvremenu je izgubio ovlasti za nadzor javnih medijskih servisa“, rekla je poljska pravnica i medijska aktivistica.

Poljski aktivisti, baš kao i Hrvatski, nemaju nikakvu komunikaciju s vladom i teško ju je otvoriti. Kao i u Hrvatskoj, svako apeliranje na međunarodne institucije smatra se neprijateljskim činom domaćih izdajnika koji žele nametati vrijednosti koje nisu poljske nacionalne. Aktualna stranka na vlasti u parlamentu ima apsolutnu većinu i nema potrebe za koaliranjem, vodeća opozicijska stranka ima previše unutarstranačkih problema, a dvije nove stranke koje su tek ušle u parlament trebaju vremena da se snađu. Slabost opozicije koristi vladajuća stranka.

 

Destruktivni trendovi u Mađarskoj

Balazs Weyer, predsjednik Uredničkog foruma u Mađarskoj, izjavio je da je činjenica kako se destruktivan trend iz Mađarske širi i u druge zemlje loša vijest.

„Dio odgovornosti je na globalnoj financijskoj krizi i svjedoci smo medijskog propadanja u cijelom svijetu, no osobito je prisutan na tržištima koja nisu jaka i gdje su političari odlučili iskoristiti tu slabost kako bi kontrolirali medije“, rekao je Weyer.

Osim na sadržaj, upozorio je, kriza medija vidljiva je i prema vlasništvu medija. „Internacionalne medijske korporacije vrlo su jeftino prodavale svoja medijska izdanja, a kupovali su ih poslovni ljudi, takozvani oligarsi koji su se obogatili zahvaljujući bliskoj suradnji s političarima na vlasti. Mediji su idealno sredstvo korupcije, što je snažna motivacija za kontroliranje i investiranje u medije“, zaključio je predsjednik Uredničkog foruma iz Mađarske.

Objašnjavajući politički i institucionalni okvir, Weyer je gotovo doslovno ponovio isto što je prije njega rekla kolegica iz Poljske. Stranka na vlasti ima apsolutnu većinu, opozicija je slaba, a Mađari su izgubili povjerenje u političare, medije, i novinare.

„Ne postoji svijest građana kako je sloboda medija važna za demokraciju i nisu je spremni braniti“, kaže Balazs Weyer.

Zoltán Sipos, dopisnik Indeksa cenzure iz Mađarske, Bugarske i Rumunjske istaknuo je kako Mađarska uvjerljivo vodi po broju prijava kršenja medijskih sloboda i napada na novinare.

„Rumunjska sa dvostruko više stanovnika ima niti 50 prijava, dok ih Mađarska ima 150, no vjerujem kako se mnoge stvari niti ne prijavljuju, posebno u lokalnim i regionalnim medijima gdje je, vjerujem, situacija i puno gora."

 

40 posto Francuza vjeruje medijima

Drugi panel bio je posvećen institucionalnim modelima zaštite medijskih sloboda, a na njemu se govorilo o iskustvima razvijenih demokracija; Francuske, Norveške i Švedske. Moderator je bio Milan F. Živković, a prvi je govorio predsjednik Povjerenstva za kulturu i obrazovanje Nacionalne skupštine Republike Francuske, Patrick Bloche. Govorio je o tome kako je zaštita slobode medija u francuskim zakonima prepoznata još 1881. koji donosi temeljna načela slobode medija i propisuje sankcije za zlouporabu te slobode. Kao i u svakoj demokraciji, kaže, imali su kriza, no nezavisnost novinara i medija od ekonomskih utjecaja, kao i nezavisnost regulatornih tijela sada je zajamčena zakonom.

„Najveći je problem u medijima posljednjih godina koncentracija vlasništva u velike medijske grupacije koje posluju prema zakonitostima gospodarskog djelovanja, a što nije bit medija. Zbog toga radimo na novom zakonu koji bi to regulirao kako ekonomski interesi vlasnika i oglašivača ne bi bili ispred interesa javnosti zbog koje mediji i postoje. Radi se o obnavljanju povjerenja u medije jer posljednje ankete pokazuju kako samo 40 posto Francuza vjeruje medijima, a nešto manje od 30 posto vjeruje novinarima“, kaže Bloche.

Prema novom zakonu novinar ima pravo odbiti pritisak i odbiti sve što je protivno novinarskom kodeksu časti, kao i potpisati svoj rad ako je on bitno izmijenjen uredničkim intervencijama ili je urednik u njega intervenirao bez odobrenja novinara, dakle sve ono što u hrvatskom Zakonu o medijima postoji od 2004. kad je donesen.

Bloche je izrazio zabrinutost i zbog načina na koji je Mirjana Rakić predsjednica Vijeća za elektroničke medije bila prisiljena podnijeti ostavku što je nazvao paradoksalnim u trenutku kad se svih 28 članica EU dogovara oko regulativnog prijedloga Europskoj komisiji kojim bi se na razini cijele EU osigurala nezavisnost regulatornih tijela koja nadziru medije.

 

Spas u državnim subvencijama

Norvežanin Frode Rekve, osnivač Norveškog instituta za novinarstvo, govorio je o ovoj instituciji koju su, uz podršku vlade, osnovali novinari i izdavači koji njome zajedno i upravljaju. Ne slažu se i mnogočemu, ali im je zajednički interes unaprjeđenje novinarske profesije.

„Zahvaljujući našim zakonima i tradiciji, imamo visoku razinu slobode medija, sloboda govora vrijednost je unesena u naš Ustav prije 200 godina, uz ograničenja koja sprečavaju zlouporabu te slobode. Imamo i sofisticirani kodeks koji urednicima jamči prava kojima se osigurava nezavisnost od vlasnika, a vlasti na medije nemaju nikakvog utjecaja i zato mi je neobično slušati vaša iskustva. Moram reći kako u našoj zemlji postoji rašireno poštovanje prema medijima, a što možemo zahvaliti snažnim medijskim sindikatima, udruženjima i inicijativama koje međusobno surađuju“, rekao je Rekve.

Norveške vlasti ekonomski podupiru medije na različite načine, ali s idejom da su mediji važni za razvoj demokracije i poticanje javne rasprave o pitanjima od javnog interesa. Mediji su tako oslobođeni plaćanja dijela poreza, a mali i lokalni mediji primaju i izravne potpore kako bi mogli konkurirati nacionalnim medijskim kućama. Frode Rekve rekao je i kako je osobno pobornik državnih subvencija medijima: „Pokušali smo s tržišnom regulacijom, i evo kuda nas je to dovelo“.

Švedska je medijske zakone posljednji put mijenjala 1949. godine, rekao je Lars Gunnar Erlandson, tajnik švedskog ogranka Reportera bez granica. Švedskim se vlastima može zamjeriti samo to što do početa devedesetih nisu dozvoljavale osnivanje komercijalnih TV postaja. Komercijalne radijske postaje, s druge strane, nikada nisu postale prava konkurencija javnom radijskom mediju jer kod njih prevladava glazbeni program.

                                                                                                              

Hrvatska iskustva

Ne trećem panelu bilo je riječi o aktualnim problemima slobode medija u Hrvatskoj, o čemu su govorili Saša Leković, predsjednik HND-a, Vesna Alaburić, stručnjakinja za pravo medija u Hrvatskoj, Gvozden Srećko Flego, profesor filozofije, bivši zastupnik u Hrvatskom saboru i bivši voditelj Izaslanstva Hrvatskog sabora u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe i Melisa Skender, slobodna novinarka, dok je raspravu moderirao Nenad Zakošek sa Fakulteta političkih znanosti.

Hrvatsko zakonodavstvo je pri samom vrhu europskog zakonodavstva, ustvrdila je na početku rasprave Vesna Alaburić. „Hrvatsko zakonodavstvo štiti slobodu govora čak u većoj mjeri nego što to čni, primjerice, francusko zakonodavstvo. Iako zakonodavac nije bio spreman na dekriminalizaciju difamacije, uspjeli smo unijeti odredbe koje u velikoj mjeri štite novinare. Poseban problem je sporost pravosuđa, zbog čega se događa da mediji moraju plaćati visoke naknade štete“, rekla je Alaburić.

Prema njoj, u Hrvatskoj nema dovoljno profesionalne solidarnosti među novinarima, kao niti svjesti o važnosti slobode medija među političkim elitama. „Karakteristika svih vlasti do sada je da žele kontrolirati medije, ali ova vlast je šokirala, posebno u odnosu prema javnoj televiziji i neprofitnim medijima“, upozorila je Alaburić.

„Niti jedna vlast do sada, pa ni ona prethodna, nije osigurala preduvjete za slobodne i neovisne medije. Nikada nije završena medijska strategija, javni servis se shvaća kao ratni plijen, međutim, ono što se događa sada je gore nego u 90-ima“, ocijenio je predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Saša Leković.

Nova vlada potpuno ignorira zahtjeve novinara i onemogućava bilo kakav dijalog, tvrdi Leković. „HND je početkom godine pripremilo set pitanja za novu vlast, nekoliko tema za koje smo mislili da će ih zanimati, ali bili smo onemogućeni u bilo kojem dijalogu. Preostalo nam je samo da se oglašavamo priopćenjima, što i činimo, ali nikada nije došao niti jedan odgovor“, rekao je Leković.

Slobodna novinarka Melisa Skender prezentirala je kronologiju poteza i izjava nove vlade, prvenstveno ministra kulture Zlatka Hasanbegovića, od ukidanja subvencija za neprofitne medije sve do raspuštanja Vijeća za elektroničke medije, ocijenivši ih krajnje zabrinjavajućim i opasnim. „Ministar kulture ne bavi se medijskom kulturom, nego egzekucijom neprofitnih medija, a pitanje je vremena kada će se na dnevnom redu naći komercijalni mediji“, upozorila je Skender.

Na mnoga od ovih pitanja mogao je odgovoriti i sam ministar kulture Zlatko Hasanbegović, koji je bio pozvan da bude jedan od panelista na konferenciji, međutim, nije se odazvao pozivu. Nakon završetka konferencije, ministar je izjavio kako Ministarstvo kulture nije dobilo poziv HND-a.

"Posljednji poziv iz HND-a u Ministarstvo kulture stigao je 21. listopada prošle godine, prethodnome ministru Berislavu Šipušu", istaknuo je ministar Hasanbegović dodajući kako je to provjerio kod nadležnih službi u svome Ministarstvu.

Ministar kulture rekao je da bi došao na konferenciju HND-a 3. svibnja "i bez poziva", ali je spriječen jer odlazi na službeni put u BiH.

Hrvatsko novinarsko društvo tvrdi kako je poziv ministru Hasanbegoviću poslalo dva puta.  

Autorice: Melisa Skender i Ema Tarabochia

Povodom Svjetskog dana slobode medija Hrvatsko novinarsko društvo i Zaklada Friedrich Ebert (FES) uz potporu veleposlanstava Francuske, Norveške i Švedske u Hrvatskoj, zajednički su, dan uoči 3. svibnja, organizirali međunarodnu konferenciju o problemima medijskih sloboda u Europi. 

Od tri panela, na prvom se govorilo o izazovima slobode medija u novim državama članicama EU, Mađarskoj i Poljskoj. Moderatorica, Brankica Petković iz slovenskog Mirovnog instituta, istaknula je kako u situaciji koja trenutno prevladava u medijskoj politici članica EU zapravo nema dobrih i loših 'učenika', tema je globalno važna jer situacija niti u jednoj zemlji nije dobra.

 

Strmoglavi pad Poljske 

Dominika Bychawska-Siniarska, pravnica Helsinške zaklade za ljudska prava i  direktorica Opservatorija slobode medija u Poljskoj, objasnila je kako su u samo godinu dana uspjeli s 18. pasti na 47. mjesto prema indexu medijskih sloboda koji svake godine objavljuju Reporteri bez granica.

„Prema našem kaznenom zakonu novinar zbog klevete može završiti u zatvoru i do godinu dana. Civilno društvo i međunarodne institucije prosvjedovale su protiv ovakvog zakonskog rješenja, no Zakon je ostao isti. Zakon o medijima donesen je još u doba komunizma i od tada nije mijenjan, dok je Zakon o javnim medijima promijenjen doslovno preko noći – bez ikakve javne rasprave.  Zakon mijenja način na koji se bira direktor i nadzorna tijela, a od kako je stupio na snagu, prvi program poljske javne televizije koji je u prosincu 2015. imao gledanost od 30 posto, pao je na devet posto. Ljudi su prestali plaćati pristojbu pa je uvedeno i plaćanje pristojbe uz račun za struju. Regulatorno tijelo koje nadzire elektroničke medije u međuvremenu je izgubio ovlasti za nadzor javnih medijskih servisa“, rekla je poljska pravnica i medijska aktivistica.

Poljski aktivisti, baš kao i Hrvatski, nemaju nikakvu komunikaciju s vladom i teško ju je otvoriti. Kao i u Hrvatskoj, svako apeliranje na međunarodne institucije smatra se neprijateljskim činom domaćih izdajnika koji žele nametati vrijednosti koje nisu poljske nacionalne. Aktualna stranka na vlasti u parlamentu ima apsolutnu većinu i nema potrebe za koaliranjem, vodeća opozicijska stranka ima previše unutarstranačkih problema, a dvije nove stranke koje su tek ušle u parlament trebaju vremena da se snađu. Slabost opozicije koristi vladajuća stranka.

 

Destruktivni trendovi u Mađarskoj

Balazs Weyer, predsjednik Uredničkog foruma u Mađarskoj, izjavio je da je činjenica kako se destruktivan trend iz Mađarske širi i u druge zemlje loša vijest.

„Dio odgovornosti je na globalnoj financijskoj krizi i svjedoci smo medijskog propadanja u cijelom svijetu, no osobito je prisutan na tržištima koja nisu jaka i gdje su političari odlučili iskoristiti tu slabost kako bi kontrolirali medije“, rekao je Weyer.

Osim na sadržaj, upozorio je, kriza medija vidljiva je i prema vlasništvu medija. „Internacionalne medijske korporacije vrlo su jeftino prodavale svoja medijska izdanja, a kupovali su ih poslovni ljudi, takozvani oligarsi koji su se obogatili zahvaljujući bliskoj suradnji s političarima na vlasti. Mediji su idealno sredstvo korupcije, što je snažna motivacija za kontroliranje i investiranje u medije“, zaključio je predsjednik Uredničkog foruma iz Mađarske.

Objašnjavajući politički i institucionalni okvir, Weyer je gotovo doslovno ponovio isto što je prije njega rekla kolegica iz Poljske. Stranka na vlasti ima apsolutnu većinu, opozicija je slaba, a Mađari su izgubili povjerenje u političare, medije, i novinare.

„Ne postoji svijest građana kako je sloboda medija važna za demokraciju i nisu je spremni braniti“, kaže Balazs Weyer.

Zoltán Sipos, dopisnik Indeksa cenzure iz Mađarske, Bugarske i Rumunjske istaknuo je kako Mađarska uvjerljivo vodi po broju prijava kršenja medijskih sloboda i napada na novinare.

„Rumunjska sa dvostruko više stanovnika ima niti 50 prijava, dok ih Mađarska ima 150, no vjerujem kako se mnoge stvari niti ne prijavljuju, posebno u lokalnim i regionalnim medijima gdje je, vjerujem, situacija i puno gora."

 

40 posto Francuza vjeruje medijima

Drugi panel bio je posvećen institucionalnim modelima zaštite medijskih sloboda, a na njemu se govorilo o iskustvima razvijenih demokracija; Francuske, Norveške i Švedske. Moderator je bio Milan F. Živković, a prvi je govorio predsjednik Povjerenstva za kulturu i obrazovanje Nacionalne skupštine Republike Francuske, Patrick Bloche. Govorio je o tome kako je zaštita slobode medija u francuskim zakonima prepoznata još 1881. koji donosi temeljna načela slobode medija i propisuje sankcije za zlouporabu te slobode. Kao i u svakoj demokraciji, kaže, imali su kriza, no nezavisnost novinara i medija od ekonomskih utjecaja, kao i nezavisnost regulatornih tijela sada je zajamčena zakonom.

„Najveći je problem u medijima posljednjih godina koncentracija vlasništva u velike medijske grupacije koje posluju prema zakonitostima gospodarskog djelovanja, a što nije bit medija. Zbog toga radimo na novom zakonu koji bi to regulirao kako ekonomski interesi vlasnika i oglašivača ne bi bili ispred interesa javnosti zbog koje mediji i postoje. Radi se o obnavljanju povjerenja u medije jer posljednje ankete pokazuju kako samo 40 posto Francuza vjeruje medijima, a nešto manje od 30 posto vjeruje novinarima“, kaže Bloche.

Prema novom zakonu novinar ima pravo odbiti pritisak i odbiti sve što je protivno novinarskom kodeksu časti, kao i potpisati svoj rad ako je on bitno izmijenjen uredničkim intervencijama ili je urednik u njega intervenirao bez odobrenja novinara, dakle sve ono što u hrvatskom Zakonu o medijima postoji od 2004. kad je donesen.

Bloche je izrazio zabrinutost i zbog načina na koji je Mirjana Rakić predsjednica Vijeća za elektroničke medije bila prisiljena podnijeti ostavku što je nazvao paradoksalnim u trenutku kad se svih 28 članica EU dogovara oko regulativnog prijedloga Europskoj komisiji kojim bi se na razini cijele EU osigurala nezavisnost regulatornih tijela koja nadziru medije.

 

Spas u državnim subvencijama

Norvežanin Frode Rekve, osnivač Norveškog instituta za novinarstvo, govorio je o ovoj instituciji koju su, uz podršku vlade, osnovali novinari i izdavači koji njome zajedno i upravljaju. Ne slažu se i mnogočemu, ali im je zajednički interes unaprjeđenje novinarske profesije.

„Zahvaljujući našim zakonima i tradiciji, imamo visoku razinu slobode medija, sloboda govora vrijednost je unesena u naš Ustav prije 200 godina, uz ograničenja koja sprečavaju zlouporabu te slobode. Imamo i sofisticirani kodeks koji urednicima jamči prava kojima se osigurava nezavisnost od vlasnika, a vlasti na medije nemaju nikakvog utjecaja i zato mi je neobično slušati vaša iskustva. Moram reći kako u našoj zemlji postoji rašireno poštovanje prema medijima, a što možemo zahvaliti snažnim medijskim sindikatima, udruženjima i inicijativama koje međusobno surađuju“, rekao je Rekve.

Norveške vlasti ekonomski podupiru medije na različite načine, ali s idejom da su mediji važni za razvoj demokracije i poticanje javne rasprave o pitanjima od javnog interesa. Mediji su tako oslobođeni plaćanja dijela poreza, a mali i lokalni mediji primaju i izravne potpore kako bi mogli konkurirati nacionalnim medijskim kućama. Frode Rekve rekao je i kako je osobno pobornik državnih subvencija medijima: „Pokušali smo s tržišnom regulacijom, i evo kuda nas je to dovelo“.

Švedska je medijske zakone posljednji put mijenjala 1949. godine, rekao je Lars Gunnar Erlandson, tajnik švedskog ogranka Reportera bez granica. Švedskim se vlastima može zamjeriti samo to što do početa devedesetih nisu dozvoljavale osnivanje komercijalnih TV postaja. Komercijalne radijske postaje, s druge strane, nikada nisu postale prava konkurencija javnom radijskom mediju jer kod njih prevladava glazbeni program.

                                                                                                              

Hrvatska iskustva

Ne trećem panelu bilo je riječi o aktualnim problemima slobode medija u Hrvatskoj, o čemu su govorili Saša Leković, predsjednik HND-a, Vesna Alaburić, stručnjakinja za pravo medija u Hrvatskoj, Gvozden Srećko Flego, profesor filozofije, bivši zastupnik u Hrvatskom saboru i bivši voditelj Izaslanstva Hrvatskog sabora u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe i Melisa Skender, slobodna novinarka, dok je raspravu moderirao Nenad Zakošek sa Fakulteta političkih znanosti.

Hrvatsko zakonodavstvo je pri samom vrhu europskog zakonodavstva, ustvrdila je na početku rasprave Vesna Alaburić. „Hrvatsko zakonodavstvo štiti slobodu govora čak u većoj mjeri nego što to čni, primjerice, francusko zakonodavstvo. Iako zakonodavac nije bio spreman na dekriminalizaciju difamacije, uspjeli smo unijeti odredbe koje u velikoj mjeri štite novinare. Poseban problem je sporost pravosuđa, zbog čega se događa da mediji moraju plaćati visoke naknade štete“, rekla je Alaburić.

Prema njoj, u Hrvatskoj nema dovoljno profesionalne solidarnosti među novinarima, kao niti svjesti o važnosti slobode medija među političkim elitama. „Karakteristika svih vlasti do sada je da žele kontrolirati medije, ali ova vlast je šokirala, posebno u odnosu prema javnoj televiziji i neprofitnim medijima“, upozorila je Alaburić.

„Niti jedna vlast do sada, pa ni ona prethodna, nije osigurala preduvjete za slobodne i neovisne medije. Nikada nije završena medijska strategija, javni servis se shvaća kao ratni plijen, međutim, ono što se događa sada je gore nego u 90-ima“, ocijenio je predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Saša Leković.

Nova vlada potpuno ignorira zahtjeve novinara i onemogućava bilo kakav dijalog, tvrdi Leković. „HND je početkom godine pripremilo set pitanja za novu vlast, nekoliko tema za koje smo mislili da će ih zanimati, ali bili smo onemogućeni u bilo kojem dijalogu. Preostalo nam je samo da se oglašavamo priopćenjima, što i činimo, ali nikada nije došao niti jedan odgovor“, rekao je Leković.

Slobodna novinarka Melisa Skender prezentirala je kronologiju poteza i izjava nove vlade, prvenstveno ministra kulture Zlatka Hasanbegovića, od ukidanja subvencija za neprofitne medije sve do raspuštanja Vijeća za elektroničke medije, ocijenivši ih krajnje zabrinjavajućim i opasnim. „Ministar kulture ne bavi se medijskom kulturom, nego egzekucijom neprofitnih medija, a pitanje je vremena kada će se na dnevnom redu naći komercijalni mediji“, upozorila je Skender.

Na mnoga od ovih pitanja mogao je odgovoriti i sam ministar kulture Zlatko Hasanbegović, koji je bio pozvan da bude jedan od panelista na konferenciji, međutim, nije se odazvao pozivu. Nakon završetka konferencije, ministar je izjavio kako Ministarstvo kulture nije dobilo poziv HND-a.

"Posljednji poziv iz HND-a u Ministarstvo kulture stigao je 21. listopada prošle godine, prethodnome ministru Berislavu Šipušu", istaknuo je ministar Hasanbegović dodajući kako je to provjerio kod nadležnih službi u svome Ministarstvu.

Ministar kulture rekao je da bi došao na konferenciju HND-a 3. svibnja "i bez poziva", ali je spriječen jer odlazi na službeni put u BiH.

Hrvatsko novinarsko društvo tvrdi kako je poziv ministru Hasanbegoviću poslalo dva puta.  

Autorice: Melisa Skender i Ema Tarabochia