Iz medija

Kolumna BORIS PAVELIĆ: Đakić kompromitira Plenkovića

28.10.2018.
Link na članak

Odbijajući vlastitome sinu objasniti da ne smije prijetiti novinarima, saborski zastupnik Josip Đakić ne šteti tek samome sebi, pa i svojima, nego i premijeru Plenkoviću, stranci s kojom je postao to što jest te, na kraju krajeva, i vlastitoj zemlji.

Iz male Virovitice to se možda i ne razabire lako, ali Đakić bi trebao imati na umu da u 21. stoljeću nema ničeg što se istog časa ne zna na cijelom planetu: u trenutku kada njegov sin na Facebooku objavi ozbiljnu prijetnju nagrađivanome novinaru Ivanu Žadi, taj se incident istog časa bilježi u svim forumima za zaštitu novinara zapadnoga svijeta, te u svim zainteresiranim odborima Europske komisije i zastupničkim uredima zastupnika u Europskom parlamentu – a stiže, sviđalo se kome ili ne, i na stol Andreja Plenkovića. Zato, ako Đakiću nije do sukoba s premijerom, te ako ne želi pravosudne probleme za vlastitog sina, »uvaženi saborski zastupnik« svojem bi nasljedniku morao objasniti da su prijetnje novinarima najlošiji način iskazivanja obiteljske odanosti.
 

A riječ je, čini se, o neugodnim i ozbiljnim prijetnjama, koje se mogu shvatiti i kao prijetnja smrću. »Ja sam za svoga oca spreman i u zatvoru završiti DOŽIVOTNO ako treba, a ti si dobro razmisli!«, dio je prijeteće poruke Ivanu Žadi koju je Ivan Đakić, 22-godišnji sin saborskoga zastupnika i predsjednika HVIDR-e, 20. listopada objavio na svojoj facebook stranici. Bio je to vrhunac opetovanih prijetnji ocu dvoje djece i novinaru koji je uspješan rad u nacionalnim medijima – Žada je dobitnik nagrade HND-a za istraživačko novinarstvo – prije nekoliko godina odlučio nastaviti u rodnoj Virovitici, pa se honorarno pridružio neovisnom portalu.

Prve vijesti o prijetnjama Đakićeva sina u javnost su dospjele 16. listopada, kada je o tome izvijestio portal Index. »Mlađi sin Josipa Đakića pred desetak svjedoka zaprijetio je da će me ubiti. Rekao je: 'Onog Žadu ću zatući, ali ne moram ja prljati ruke. Platit ću, znam već i koga u Zagrebu da to napravi umjesto mene.'«, izjavio je Žada Indexu, dodajući da je prijetnja izrečena u kafiću, pred svjedocima. »Nije prvi put da mi prijete, ali prvi put imam svjedoke koji su me odmah nazvali i sve mi prepričali. Nije ugodno«, kazao je novinar. Indexova vijest nije pomogla. Nije, čini se, pomogao ni telefonski razgovor Žade i Josipa Đakića, u kojemu je Žada zahtijevao da zastupnik obuzda sina, ali ga je ovaj, prema Žadinu svjedočenju Indexu, grubo, uz psovke, odbio. Četiri dana nakon što je Index objavio svoju vijest, 20. listopada, Ivan Đakić na Facebooku ponavlja prijetnje: objavljuje rečenicu koju smo citirali, spominjući u statusu još neke dužnosnike HDZ-a iz Virovitice, među kojima potpredsjednika vlade Tomislava Tolušića i gradonačelnika Virovitice Ivicu Kirina. Žada je prijetnje shvatio ozbiljno. U četvrtak, 25. listopada, u Virovitici je podnio kaznenu prijavu protiv Ivana Đakića, a službeno je tražio i policijsku zaštitu, te da sud Đakiću zabrani da mu se približava.

Mi pak pitamo: odobrava li potpredsjednik Vlade Tomislav Tolušić prijetnje Đakićeva sina Žadi? Odobrava li ih virovitički gradonačelnik Ivica Kirin? Njih dvojicu, naime, Đakić u svojem Facebook statusu prikazuje kao osobe koje je i osobno, nasiljem, spreman braniti od – Žadinih novinarskih članaka. Odobrava li prijetnje novinaru premijer Andrej Plenković, koji – svi to znamo – inače ne propušta priliku naglasiti posvećenost svoje vlade, i svoju osobnu, zaštiti novinarskih sloboda? Odobravaju li prijetnje Ivanu Žadi hrvatski zastupnici u europskome parlamentu, kojima je posao čuvati dostignute novinarske slobode u cijeloj Europskoj uniji, pa i u najmanjem selu njezine najmlađe članice, a kamoli ne i u jednome od njezinih dvadeset županijskih centara? Kako će virovitička »atmosfera linča«, kako uzastopne prijetnje tamošnjim neovisnim novinarima nazivaju neki od njih, odjeknuti u OESS-u, američkome »Freedom houseu«, globalnim »Reporterima bez granica«, kako u europskim metropolama? Zar uistinu nema nikoga da Đakića mlađeg upozori kako nije njegova čaršija jedina u cijelom univerzumu? I kako je uopće moguće, da i četvrt stoljeća nakon rata itko nekažnjeno prijeti bilo kome, a naročito sinovi političara novinarima? Andrej Plenković to bez sumnje razumije, i zato bi zastupniku Đakiću bilo mudrije da svojemu angažiranom sinu objasni da su prijetnje nasiljem kazneno djelo i najgora moguća vrsta javnog angažmana, a pritom još i, blago rečeno, neobičan način iskazivanja privrženosti djeteta ocu.
Ako je itko nezadovoljan novinarskim pisanjem, to se može razumjeti, ali slobodno društvo odavna posjeduje načine da se to nezadovoljstvo oblikuje i izrazi bez nasilja. Žada, kao i svatko od nas, ima pravo pisati. Njegovo je pravo zaštićeno ustavom i zakonom. Nadamo se da je Ivan Đakić načuo bar nešto od toga. Nadamo se da mu je netko rekao da je nasilje posve neprihvatljiv, najgori način ostvarivanja ikakvog cilja, i to ne samo za žrtvu, nego i za nasilnika. Nadamo se da ga je netko naučio da nasilje ne može biti izraz nikakve odanosti bilo kome, ponajmanje vlastitom ocu; upravo obrnuto. Nasilje je, naprosto, neprihvatljivo – tko ga čini, izopćen je iz pristojnoga društva; čini li ga, još, i prema novinarima, samoga sebe isključuje iz civilizacije. Nadamo se da je mladome Đakiću netko to objasnio. Nadamo se da je objasnio i njegovome ocu. Nadamo se, iskreno se nadamo. Ako nije, sad je čas. Krajnji čas.