Neil Datta je dobar poznavatelj neokonzervativnih pokreta, prati ih već godinama, pa se na tribini u organizaciji portala Faktograf u suradnji s Hrvatskim novinarskim društvom, GONG-om i Centrom za mirovne studije, prisjetio da su 1994. godine na razini Europske unije postojale dvije do tri udruge povezane s vjerskim fundamentalizmom.
„Tad su to bile poluamaterske skupine na koje je malo tko obraćao pozornost. Danas takvih skupina ima na stotine i zauzeli su čvrste pozicije u Bruxellesu gdje dobro povezani pokušavaju utjecati na donošenje odluka o istospolnim brakovima i reproduktivnom zdravlju. Može se reći da imaju snažnu lobističku mrežu unutar Europskog parlamenta i Komisije. Oni danas nose lijepa odijela, obrazovani su, mladi...“, kaže Datta.
Neokonzervativne grupe, ili kako ih Datta naziva, anti-choice grupe, posebno su postale aktivne nakon 2010. godine kada se tješnje povezuju, a financijska im moć snažno raste. Danas su se proširile po cijeloj Europi i rastu na nacionalnom i europskom nivou. „Imamo nove primjere u Francuskoj, Španjolskoj gdje se bore protiv istospolnih brakova, a proširili su se i na progresivnu Skandinaviju, posebno jačajući u Švedskoj“, objašnjava Datta.
Sve te fundamentalističke grupe vremenom su postale sofisticiranije te su u borbi za rušenje dostignutih standarda ljudskih prava preuzele strategiju i terminologiju svojih protivnika - udruga koje se bore za obranu i promicanje ljudskih prava. Oni promiču pravo na život, koji, prema njihovom tumačenju, počinje od začeća, inzistiraju da je brak zajednica isključivo muškarca i žene i zahtijevaju zaštitu navodno ugroženih religijskih sloboda. Sve to ima za cilj oduzeti pravo ženi da odlučuje o svojem tijelu i zdravlju, zaustaviti legalizaciju istospolnih brakova.
Osim toga, inzistiraju na pravničkoj terminologiji pa su svi njihovi prijedlozi zaogrnuti teško prohodnim jurističkim rječnikom. „Ali kad njihove prijedloge date na analizu pravnoj službi, brzo se otkrije kako su njihovi prijedlozi uglavnom potpune besmislice i zato je dobro da pravnici dekonstruiraju njihove prijedloge“, kaže Datta.
Ovi pokreti također su značajno radili na infrastrukturi pa su se uspjeli povezati ne samo međusobno, nego i s pokretima s kojima su do sada bili nepovezivi – populističkim političkim strankama i pojedincima, što se očituje u Brexitu, francuskom političkom životu i naglo rastućim antiestablišmentskim i protueuropskim strankama i pojedincima.
Vrlo su aktivni i u Ujedinjenim narodima gdje pokušavaju zaustaviti svaku progresivnu inicijativu.
U takve pokrete uključene su i strane krajnje desnice koje većinom negiraju pravo na izbor žene pa su svi ti pokreti danas dobili političke platforme koja se predstavljaju kao branitelj tradicionalnih vrijednosti i čija popularnost raste u svim zemljama EU.
Autoritarizam i tobožnja ugroženost religijskih prava prožima sve te političke platforme. „Sve te komponente nalazimo u Mađarskoj i Poljskoj, a čini se da će im se uskoro pridružiti i Hrvatska“, upozorava Datta, tajnik u parlamentarnom forumu koji okuplja europske parlamentarce u zajedničkom propagiranju reproduktivnog zdravlja i zaštite istospolnih brakova.
Financiranje ovih pokreta je vrlo mutno i netransparentno. Teško je znati tko su donatori, ali je činjenica da se u ostvarivanje njihovog plana slijeva veliki novac. Datta kaže da novac u Europu dolazi iz fondova fundamentalističkih grupa iz SAD-a, ruskih oligarha, Katoličke crkve i bogatih pojedinaca. Jedan od njih je i Carlos Slim, koji se na različitim ljestvicama najbogatijih ljudi često izmjenjuje na prva četiri mjesta. Kontrolira maloprodajni, ljekarnički i telekomunikacijski sektor u Meksiku i Južnoj Americi, a ta financijska moć mu je dala i mogućnost kontrole političkih procesa u Meksiku. Poznato je da financira nekoliko neokonzervativnih udruga u Srednjoj i Južnoj Americi.
Da bi se suprotstavilo ovom, sad se već može reći - transnacionalnom pokretu, kaže Datta, potrebno je čvršće povezivanje progresivnih udruga koje su danas pomalo razjedinjene pa udruge za promicanje LGBT prava često ne surađuju s, primjerice, feminističkim udrugama i slično. „To zahtijeva ljudske i intelektualne resurse“, upozorava Datta. Drugim riječima, sve što je do sada postignuto u borbi za ljudska prava nije ireverzibilno pa će brojne organizacije za promicanje ljudskih prava morati ponovno učiniti ono što su neokonzervativne udruge, uostalom, i preuzeli od njih u svojoj kontrarevoluciji - ujedinjenje na globalnoj razini.
Ante Pavić