Aktualno > Vijesti

Izvještavanje o migracijama: Kako mediji utječu na percepciju migracija?

22.02.2016.

Kakvu bi ulogu trebale imati organizacije koje se bave vijestima i društvenim mrežama da bi izbjeglička kriza bila predstavljena objektivno i pošteno, tema su prošlotjednog skupa održanog na London School of Economics, gdje su se okupili brojni medijski stručnjaci. 

"Kontroverzije o riječima 'migrant' i 'teror' su postale dio svake priče, ali je to pitanje sada šire te utječe i navodi sve vrste geopolitičkih argumenata, i u Ujedinjenoj Kraljevini i u Europi“, rekao je Charlie Beckett, direktor Polisa, novinarskog think tanka na London School of Economics.

Beckett je predsjedavao diskusijom u organizaciji Polisa Londonskog novinarskog kluba u četvrtak uvečer, gdje se razgovaralo o ulozi društvenih  mreža i novinarskoj odgovornosti u iznošenju poštenih i objektivnih informacija o postojećoj izbjegličkoj krizi u Europi.

U diskusiji mu se pridružili Lindsey Hilsum, urednica vanjske politike na Channel 4, Yasmin Alibhai-Brown, kolumnistica u Independentu, William Wintercross, foto i video novinar Telegrapha, Matthew Price, dopisnik BBC Radija 4 i Rossalyn Warren, iskusna reporterka u BuzzFeed News.

 

"Humaniziranje priče"

Govoreći o reakciji javnosti na svoje tekstove o putovanju izbjeglica preko čitave Europe prošlog ljeta, Lindsey Hilsum je rekla da nikad nije doživjela toliko uvreda online" na Twitteru i Facebooku zbog svake od tih priča, čak i onih koje su bile fokusirane na to da "priča bude humana i da ne govori o masama ljudi".

Nekoliko je gostiju reklo da su optuživani da žele smekšati publiku namjerno portretirajući putešestvije žena i djece, dok je najveći dio njihove publike mislio da su izbjeglice uglavnom mladi muškarci.

"Ti su ljudi bili silno uzrujani tim humaniziranjem nečega na što su dotad gledali kao na gomilu," objasnila je Hilsum. .

"Nije nikakvo čudo da se ljudi boje; mi mislimo da je povijest nešto što se događa negdje drugdje.
A ovo je dio povijesti koji se događa tu, sada i zato je tako neodoljivo o tome izvještavati i tako teško to učiniti kako valja."

Wintercross je rekao da su ga mnogo puta pitali zašto je slika sirijskog dječačića koji se utopio i koji na nađen na plaži u blizini Turske tako odjeknula među ljudima i zaokupila njihovu pažnju više nego ijedan članak.

"To je plaža na kojoj se kupaju europski turisti; svatko je tamo mogao biti i to više nije bilo samo neko ime koje se ne može izgovoriti. Odjednom se uspostavila osobna veza koja se prije nije dogodila i koja je ljude potaknula da počuju što se događa" objasnio je.

 

Pridružiti se publici na društvenim mrežama

Matthew Price s BBC Radija 4's rekao je kako se reagiranje publike na njegovo pisanje silno promijenilo unutar nekoliko mjeseci – većina je u početku, kad je tvitao o tragediji na brodicama koje stižu u Lampeduzu, bila pozitivna.

No broj negativnih reakcija je počeo rasti kad je počeo pisati o dolasku izbjeglica na Lesbos i kasnije, nakon napada u Parizu – premda ga to nije odvratilo od uključivanja publike na društvenim mrežama.

"Živimo u multikulturalnom društvu i ne kažem da bismo trebali opravdavati ta stajališta, ali ih moramo razumjeti i uključiti ih," rekao je.

Zasad su svi novinari-sudionici diskusije (koji pišu o izbjegličkoj krizi) citirali Twitter kao mamac za svoje priče.

 

"Slijepa pjega britanskih medija"

Independentova  autorica Alibhai-Brown uvjerava da medijsko pokrivanje izbjegličke krize "ni izdaleka nije dostavilo poruku da su ljudi koji se sele jedna vječna ljudska priča“ i da je to utjecalo na percepciju sadašnjih događaja.

"Novine ponekad dehumaniziraju te priče i migrante, ali ih kao cjelinu pretvaraju u bezimenu prijetnju“, rekla je.

"Mislim da je televizijsko pokrivanje bilo efikasno i afektivno jer je dobro oslikavalo ljudske likove, ali je završilo tako da su se ljudi osjećali bespomoćno.“

Warren smatra da "u britanskim medijima postoji velika slijepa pjega gdje mi nismo potpuno uspjeli ljudima približiti priče“ da bismo njima i njihovim zajednicama im pomogli da razumiju problem.

U prosincu je objavila komad pod nazivom „Sirijske izbjeglice svoju bitku za dolazak u Europu dijele na WhatsAppu", koji je kombinirao tradicionalnu formu pisane proze i snimke razgovora koji je vodila s Abdulom, izbjeglicom, na platformi za poruke.

"Mogla sam to napraviti u obliku članka, ali sam željela vizualno iznenaditi ljude.

"U BuzzFeedu pokušavamo napraviti kolaž temeljen na izvještavanju i tvitanju, a tražimo i načine da priču ispričamo na prihvatljiv način, bez patroniziranja“, rekla je.

 

Izvještavanje s linija bitke – izazov za dalje?

U studenom se 148 novinara, aktivista i kodista iz 27 zemalja susrelo u Rimu kao dio projekta The 19 Million Project, inicijative koju su pokrenuli Chicas Poderosas, Fusion i Talijanska koalicija za građanska prava i slobode (CILD) da bi raspravili implikacije migrantske krize te pronašli ideje i načine na koji će ubuduće tretirati to pitanje.

CILD je pokrenuo i Open Migration, dvojezičnu web stranicu na engleskom i talijanskom, koja donosi analize i provjeru činjenica koje se tiču izbjeglica.

Druge slične inicijative uključuju stranicu Migranti, koju kroz crowdfundung pomaže platforma Valigia Blu, i The Migrants Files, projekt sveeuropskog novinarstva koji prati broj stradalih u posljednjih 15 godina.

Odgovarajući na pitanja publike kako će se novi mediji nositi sa zamorom od katastrofe ako se i dalje bude izvještavalo o krizi, Hilsum je rekla da se najviše boji da postaje sve teže i teže doći do mjesta na kojima se događaju stvari.

"Ja vjerujem onome tko nešto  vidi svojim očima, a to je postalo nevjerojatno teško; ne može se ići na mjesta kao što je Sirija“, kazala je.

"To je najteže – kako ispričati priču koju nisi vidio svojim očima?"

Pripremila: Vesna Arsovski 

Izvor: Journalism.co.uk

Kakvu bi ulogu trebale imati organizacije koje se bave vijestima i društvenim mrežama da bi izbjeglička kriza bila predstavljena objektivno i pošteno, tema su prošlotjednog skupa održanog na London School of Economics, gdje su se okupili brojni medijski stručnjaci. 

"Kontroverzije o riječima 'migrant' i 'teror' su postale dio svake priče, ali je to pitanje sada šire te utječe i navodi sve vrste geopolitičkih argumenata, i u Ujedinjenoj Kraljevini i u Europi“, rekao je Charlie Beckett, direktor Polisa, novinarskog think tanka na London School of Economics.

Beckett je predsjedavao diskusijom u organizaciji Polisa Londonskog novinarskog kluba u četvrtak uvečer, gdje se razgovaralo o ulozi društvenih  mreža i novinarskoj odgovornosti u iznošenju poštenih i objektivnih informacija o postojećoj izbjegličkoj krizi u Europi.

U diskusiji mu se pridružili Lindsey Hilsum, urednica vanjske politike na Channel 4, Yasmin Alibhai-Brown, kolumnistica u Independentu, William Wintercross, foto i video novinar Telegrapha, Matthew Price, dopisnik BBC Radija 4 i Rossalyn Warren, iskusna reporterka u BuzzFeed News.

 

"Humaniziranje priče"

Govoreći o reakciji javnosti na svoje tekstove o putovanju izbjeglica preko čitave Europe prošlog ljeta, Lindsey Hilsum je rekla da nikad nije doživjela toliko uvreda online" na Twitteru i Facebooku zbog svake od tih priča, čak i onih koje su bile fokusirane na to da "priča bude humana i da ne govori o masama ljudi".

Nekoliko je gostiju reklo da su optuživani da žele smekšati publiku namjerno portretirajući putešestvije žena i djece, dok je najveći dio njihove publike mislio da su izbjeglice uglavnom mladi muškarci.

"Ti su ljudi bili silno uzrujani tim humaniziranjem nečega na što su dotad gledali kao na gomilu," objasnila je Hilsum. .

"Nije nikakvo čudo da se ljudi boje; mi mislimo da je povijest nešto što se događa negdje drugdje.
A ovo je dio povijesti koji se događa tu, sada i zato je tako neodoljivo o tome izvještavati i tako teško to učiniti kako valja."

Wintercross je rekao da su ga mnogo puta pitali zašto je slika sirijskog dječačića koji se utopio i koji na nađen na plaži u blizini Turske tako odjeknula među ljudima i zaokupila njihovu pažnju više nego ijedan članak.

"To je plaža na kojoj se kupaju europski turisti; svatko je tamo mogao biti i to više nije bilo samo neko ime koje se ne može izgovoriti. Odjednom se uspostavila osobna veza koja se prije nije dogodila i koja je ljude potaknula da počuju što se događa" objasnio je.

 

Pridružiti se publici na društvenim mrežama

Matthew Price s BBC Radija 4's rekao je kako se reagiranje publike na njegovo pisanje silno promijenilo unutar nekoliko mjeseci – većina je u početku, kad je tvitao o tragediji na brodicama koje stižu u Lampeduzu, bila pozitivna.

No broj negativnih reakcija je počeo rasti kad je počeo pisati o dolasku izbjeglica na Lesbos i kasnije, nakon napada u Parizu – premda ga to nije odvratilo od uključivanja publike na društvenim mrežama.

"Živimo u multikulturalnom društvu i ne kažem da bismo trebali opravdavati ta stajališta, ali ih moramo razumjeti i uključiti ih," rekao je.

Zasad su svi novinari-sudionici diskusije (koji pišu o izbjegličkoj krizi) citirali Twitter kao mamac za svoje priče.

 

"Slijepa pjega britanskih medija"

Independentova  autorica Alibhai-Brown uvjerava da medijsko pokrivanje izbjegličke krize "ni izdaleka nije dostavilo poruku da su ljudi koji se sele jedna vječna ljudska priča“ i da je to utjecalo na percepciju sadašnjih događaja.

"Novine ponekad dehumaniziraju te priče i migrante, ali ih kao cjelinu pretvaraju u bezimenu prijetnju“, rekla je.

"Mislim da je televizijsko pokrivanje bilo efikasno i afektivno jer je dobro oslikavalo ljudske likove, ali je završilo tako da su se ljudi osjećali bespomoćno.“

Warren smatra da "u britanskim medijima postoji velika slijepa pjega gdje mi nismo potpuno uspjeli ljudima približiti priče“ da bismo njima i njihovim zajednicama im pomogli da razumiju problem.

U prosincu je objavila komad pod nazivom „Sirijske izbjeglice svoju bitku za dolazak u Europu dijele na WhatsAppu", koji je kombinirao tradicionalnu formu pisane proze i snimke razgovora koji je vodila s Abdulom, izbjeglicom, na platformi za poruke.

"Mogla sam to napraviti u obliku članka, ali sam željela vizualno iznenaditi ljude.

"U BuzzFeedu pokušavamo napraviti kolaž temeljen na izvještavanju i tvitanju, a tražimo i načine da priču ispričamo na prihvatljiv način, bez patroniziranja“, rekla je.

 

Izvještavanje s linija bitke – izazov za dalje?

U studenom se 148 novinara, aktivista i kodista iz 27 zemalja susrelo u Rimu kao dio projekta The 19 Million Project, inicijative koju su pokrenuli Chicas Poderosas, Fusion i Talijanska koalicija za građanska prava i slobode (CILD) da bi raspravili implikacije migrantske krize te pronašli ideje i načine na koji će ubuduće tretirati to pitanje.

CILD je pokrenuo i Open Migration, dvojezičnu web stranicu na engleskom i talijanskom, koja donosi analize i provjeru činjenica koje se tiču izbjeglica.

Druge slične inicijative uključuju stranicu Migranti, koju kroz crowdfundung pomaže platforma Valigia Blu, i The Migrants Files, projekt sveeuropskog novinarstva koji prati broj stradalih u posljednjih 15 godina.

Odgovarajući na pitanja publike kako će se novi mediji nositi sa zamorom od katastrofe ako se i dalje bude izvještavalo o krizi, Hilsum je rekla da se najviše boji da postaje sve teže i teže doći do mjesta na kojima se događaju stvari.

"Ja vjerujem onome tko nešto  vidi svojim očima, a to je postalo nevjerojatno teško; ne može se ići na mjesta kao što je Sirija“, kazala je.

"To je najteže – kako ispričati priču koju nisi vidio svojim očima?"

Pripremila: Vesna Arsovski 

Izvor: Journalism.co.uk