Bivši medijski mogul i bivši vlasnik EPH Ninoslav Pavić sada je, kako sam ističe, ”volonterski savjetnik portala Telegram.hr, kojem su dali sobicu i ne plaćaju mu ništa za savjete koje ionako ne uzimaju za ozbiljno”.
Pavić dobro izgleda, neumoran je u pričanju anegdota iz povijesti hrvatskih medija, a radni stol mu krasi komplet Poleta s kraja 70-ih. Onako, usput, kaže i da piše knjigu o svojoj karijeri u medijima uključivši i to razdoblje, ali ističe da ga muči problem sa selektivnim pamćenjem. Knjiga je još u roh bau fazi i nema radni naslov, ističe Pavić i dodaje kako ”ima dosta anegdotalnih i nepoznatih stvari za koje bi bilo šteta da budu krivo interpretirane ili prešućene”.
No, s druge strane, kako nevješto skriva, kao obični ‘volonterski’ savjetnik neobično je dobro upućen u pojedinosti o najnovijim događajima na hrvatskoj medijskoj sceni. U razgovoru vođenom tri dana prije objave o prodaji RTL-a CME grupaciji za pedeset milijuna eura, otkrio je i da je Telegram media grupa dala ponudu za tu televiziju. Naravno, već tada je prognozirao i pogodio tko će biti njezin novi vlasnik. No, osim toga – iznimno je bio zadovoljan nedavnim priznanjem redakciji iz ‘susjedstva njegove sobe’ – portalu Telegram.hr o kojem je britanski stručni portal za medije i novinarstvo Journalism.co.uk objavio veliku priču te ga proglasio vodećim mjestom za istraživačko novinarstvo u Hrvatskoj,
što priznanje britanskih kolega znači za redakciju iz ‘susjedstva vaše sobe’?
Za Telegram to znači malo satisfakcije jer, onako, u Hrvatskoj ionako nikada ne dobiješ priznanje. Zapravo se cijela ekipa trudi, muči, gnjavi oko toga da se bavi autorskim novinarstvom i istraživačkim novinarstvom.
Dakle, Telegram nije medij koji objavljuje bizarne vijesti ili teme na kojima lovi klikove, nego se pokušava baviti pravim novinarstvom. Ljudi u redakciji Telegrama se ‘ubijaju’ i puno rade da bi proizveli originalne novinarske radove jer, još uvijek vjeruju u taj posao.
No, novinarstvo Telegram.hr razvija na neočekivani način. Telegram media grupa dala je ponudu za hrvatski RTL?
Telegram je bio jedan od ponuditelja za RTL televiziju. Naravno, najmanji i s najmanjom financijskom snagom. Ljudi iz RTL su pozvali Telegram da sudjeluje u tome. Razmišljalo se kakve bi to moglo imati veze s poslom koji sada rade. Shvatilo se da imaju jako široki krug suradnika, zanimljivih suradnika koji bi mogli i u televizijskom formatu pokazati svoju raskoš. Proučavala se dokumentacija i dala ponuda. Banke su htjele pratiti. Naravno znalo se da taj posao neće dobiti Telegram, ali bio je zanimljiv proces. Cijeli proces povjeren je konzultantskoj firmi J.P .Morgan koja, prije svega, gleda financijske efekte, koliko najviše može dobiti za vlasnike. RTL se povlači iz drugih zemalja i koncentrira na njemačko tržište, njemačko govorno područje, tu su ozbiljni prihodi i profiti. Ovo drugo je – puno truda, malo para. Banke su bile spremne pratiti Telegram i bez dodatnih garancija, pašnjaka-– nekretnina ili što već traže kada financiraju poslove. Bile su spremne dati 70 posto iznosa. Vjerovale su u Telegram.
Kakva bi bila RTL televizija u rukama Telegram media grupe?
Prije svega, Telegram bi radio najskuplju moguću i najneprofitabilniju televiziju (smijeh). Mijenjali bi program koji sada previše ovisi o stranim prežvakanim formatima ili njegovim domaćim verzijama. Možda su dobri za marketinške poslove, no ipak je bitan informativni, politički, dokumentarni i jaki filmski program. Ekipiran s važnim suradnicima i urednicima. Dakle, ono što radi Telegram, naravno – prilagođeno televizijskom formatu. Neki pametni ljudi uvjeravali su da je to totalna i skupa glupost jer je televizija kao medij u stagnaciji, da je glupo rasipati se, te da sve snage treba baciti na razvoj Telegrama i njegovih portala. Ali eto…
No, Telegram ne odustaje od videa?
Treba razvijati video produkciju, ali kao i sve stvari koje Telegram radi, ne tako da staviš jednu ili dvije kamere i dovedeš ljude koji nešto pričaju. I to je kao video. To nije video, to je još i dalje pisano novinarstvo. Dakle, Telegram treba raditi originalne istraživačke dokumentarne video sadržaje, one stvari koje mogu pomoći da se vizualizira ono što se već radi na portalu. Dokumentarci, i istraživanja jedina ispravna ambicija. Treba stvoriti i prostor za mlađe ljude koji imaju vizualne ambicije.
Ocjena stanja u hrvatskim medijima?
Mislio sam da je dosta grozno, posebno kada sam vidio priču o urednicima i novinarima Glasa Istre koji primaju novac od grada Pule, Županije ili koga već. Mislio sam da ne može gore. No, onda sam pročitao još tužniju priču o tome kako je otkriveno da su pojedini autori čuvenog Forbesa, sasvim otvoreno od kompanija tražili novac – od dvije do četiri tisuće dolara da ih spomenu u tekstovima. To je neki novi model funkcioniranja. Zapanjujuće je zbog toga, što je, ako se sjećate afere prije desetak godina, grupa kriminalaca krade tekstove jednog kolumnista The Economista iz štamparije dan prije objave. Na temelju tih tekstova, a koji su bili autoritativni i stručni, na burzi su se mijenjale vrijednosti dionica. Krali su dakle tekst iz štamparije dan prije i zarađivali na burzi. Svi su bili pohapšeni i dobili, ne znam, robiju od par godina. To je bilo prije deset godina, krali su se novinarski tekstovi. Sada se tekstovi prodaju za dvije do četiri tisuće dolara. To je ta promjena. Hoću reći, ovdje je loše, ali ni u mnogim zemljama nije puno bolje. To je, naravno, posljedica promjena na medijskoj sceni u zadnjih deset – petnaest godina i otvaranja kanala za sve luđake, manijake, širitelje teorija zavjere. Ali i za neobrazovane i glupe ljude. Sad je sve postalo moguće i legalno.
Nakon velike krize printa 2008. – 2009. godine, društvene mreže i grčevita borba za opstanak poremetili su odnose povjerenja i vjerodostojnosti. Situacija u Hrvatskoj nije dobra ali nije ni katastrofalna. Vlada napada medije, dakle, još uvijek nije sve propalo. Vjerodostojnost novinarstva dovedena je u pitanje. Prije svega zbog aranžmana koja imaju javna poduzeća, lokalna samouprava i ministarstva s medijima. Velika je netransparentnosti u tim odnosima. Umjesto da se medijima doista pomogne, formira fond, da se raspišu natječaji i tako pomognu medijima bez ‘uzajamnih usluga’ i prodaja sadržaja ide se na dealove pa vidite ruku interesnih grupa, vlasti i političkih stranaka. To, naravno, onda ubija povjerenje čitalaca, time padaju naknade i krug se zatvara. No, nije tako samo u medijima.
Kako vidite budućnost ‘admiralskih’ novinskih izdanja Styrije i Hanza medije – Večernjeg lista i Jutarnjeg lista i njihovih poslovnih modela koji se u velikom dijelu temelje na, od vlasti ili od velikih javnih poduzeća, sponzoriranih okruglih stolova, konferencija i ‘stručnih skupova’?
Nevolja je tome i što se za to koriste novci iz europskih fondova koji traže vidljivost svojih projekata. Onda se ta vidljivost ‘fejkira’. Uglavnom se to odrađuje šablonski, a veliki je novac koji se vrti. To su novi poslovni modeli. To nije dobro za medije. U ovoj ozbiljnoj ekonomskoj i vrijednosnoj krizi idealan je prostor za ozbiljne medije, ako to oni žele biti.
S druge strane, tu je digitalna pretplata u kojoj, prema dostupnim podacima, Telegram.hr ima više pretplatnika od mnogih poznatijih, starijih ‘klasičnih’ novinskih medija u sklopu Styrije i Hanza medije?
Digitalna pretplata nemoguća je ako nemate sadržaj koji je vrijedan pretplate. Nije svaki sadržaj vrijedan. Telegramov sadržaj je odličan, autori su vrhunski i to je nešto što ljudi cijene i žele platiti. Neće platiti propagandne tekstove. Istraživanja pokazuju da je povjerenje publike u Telegramu veliko. Ljudi jednostavno vjeruju Dragi Hedlu, Sanji Modrić, Goranku Fižuliću, Ani Raić Knežević, Andreju Dimitrijeviću, Mladenu Pleši, Aleksandru Holigi, Draganu Markovini i ostalima, žele to čitati. Oni bi to željeli čitati i u printu, kad bi toga bilo, ali nema. Svi problemi koje imaju velike medijske kuće reflektiraju se i na pretplatu. Kvaliteta i vjerodostojnost sadržaja su ključne.
Hrvatski novinari i mediji na udaru SLAPP tužbi, kojima pojedinci ili korporacije zbog navodne povrede ugleda i časti pokušavaju onemogućiti ili zastrašiti medije koji o njima kritički pišu. Telegram.hr predvodi grupu medija koje je izvjesni poduzetnik zbog Telegramova teksta i njegova prenošenja tužio tražeći odštetu od čak 6,2 milijuna kuna, što je trenutno neslavni hrvatski rekord. Biste li sudjelovali u tzv. SLAPP Back tužbama, odnosno kontratužbama izdavača protiv nekih poznatih serijskih tužitelja?
Naravno, uvijek! Nitko još nije uspio dokazati da je Telegram objavio neistinu. Od tužbi puno je gore pravosuđe. Očigledno imamo generaciju sudaca koji doista ne žele razumjeti funkciju novina i medija. Kad se izgubi neki spor, to nije zato što se objavila neistina. Lik koji tuži čak prizna da je sve istina, pa opet sud zaključi – jest istina, on je doista prevario, lagao, ukrao, ali time što je to objavljeno javno, povrijeđen je njegov mir jer eto, loše spava, prepoznaju ga na ulici…
Ljudi dižu tužbe ne da bi se obogatili na medijima nego zato da bi svojoj partiji, okolini, prijateljima i obitelji mogli reći – ‘oni lažu, digao sam tužbu’. Tužbe su teret, to je gnjavaža. Novinari i urednici Telegrama imaju pametnijeg posla. Sudac može i ‘klepnuti’ Telegram nekom kaznom, ali zato novinarima Telegram nitko neće reći – dajte, malo stanite, prikočite. Dapače.
Cijeli intervju možete pročitati na zagrebi.hr.
