Može li medij uistinu biti medij ako nema jasno istaknut impresum? Tu sitnu rubriku koja bi čitateljima trebala reći tko je točno nadležan i odgovoran za sadržaj koji mu se plasira? Tko je taj kome se mogu obratiti ako žele reagirati na objavljeno, ispraviti netočnost ili dojaviti informaciju? Zapravo, tko ih informira i „za čiji račun“?

Premda zastarjeli, zakoni kojima je uređen medijski prostor jasno nalažu tu obavezu, ali je se pridržava samo dio medija. Posebno to vrijedi za razne elektroničke publikacije čije je masovno pokretanje omogućio ubrzani tehnološki razvoj. Nije riječ samo o blogovima ili web-stranicama kao ekstenzijama televizija ili radija, nego i o samostalnim portalima koji žele utjecaj na tržištu informacija.

Stvarnost je drukčija

što nalaže zakon? Onaj o elektroničkim medijima, u dijelu u kojem se bavi elektroničkim publikacijama, kaže da „fizička i pravna osoba mora prije prve objave elektroničke publikacije podnijeti prijavu za upis u Upisnik pružatelja elektroničkih publikacija, koji vodi Vijeće za elektroničke medije“. U praksi to znači da bi svi internetski portali u Hrvatskoj morali biti upisani u Upisnik Agencije za elektroničke medije jer inače ne bi smjeli postajati.  

Naravno, u stvarnosti je drukčije. U Upisniku je registrirano samo tristotinjak portala među kojima, zanimljivo, ima i onih koji se ne pridržavaju preuzetih obaveza, pa na svojim stranicama nemaju navedeno sve što je potrebno ili podatke nisu ažurirali.

Zakon o medijima od svakog nakladnika zahtijeva da na vidnom mjestu objavi impresum s jasno naznačenim nakladnikom, njegovim sjedištem, imenom glavnog urednika, odnosno odgovornih urednika i urednika pojedinih rubrika te naziv tvrtke i sjedište tiskare s datumom tiska ili pretiska, kao i broj tiskanih primjeraka.

Od nakladnika elektroničkih medija zahtijeva se datum produkcije (mjesec i godina) za radijski i televizijski program, s tim da se podaci iz impresuma objavljuju na početku i kraju radijskih i televizijskih programa, odnosno od ponoći do jedan sat ako se program emitira neprekidno. Ukoliko u elektroničkim medijima nije imenovan glavni urednik, Zakon predviđa da je to direktor programa.

Nepotpuni impresumi

Za upis u Upisnik elektroničkih publikacija Agencija je predvidjela i da je pružatelj elektroničke publikacije dužan na vidnom mjestu osigurati objavu tvrtke i sjedišta, odnosno ime i prezime te prebivalište nakladnika; ime i prezime glavnog urednika, odgovornih urednika, kao i urednika pojedinih programskih grupa; da publikacija mora imati glavnog urednika; da mora objaviti najmanje tri vlastita sadržaja tjedno; da je uz svaki tekst i sadržaj potrebno objaviti datum objave; ime i prezime autora osim ako se autor tome protivi; ime i prezime osobe, odnosno tvrtku nositelja autorskih prava glede objavljenih programskih sadržaja; naziv pravne, odnosno ime i prezime fizičke osobe koja čuva korišteno kulturno dobro ili arhivsko gradivo; naziv medija iz kojega je preuzet programski prilog ili isječak iz programskog priloga osim ako je međusobnim ugovorom određeno drugačije te da je pružatelj elektroničke publikacije dužan uz informacije koje se prenose iz drugih domaćih i inozemnih medija naznačiti medij iz kojega se informacija prenosi.

Kod nas se, međutim, malo koji medij pridržava svih odredbi. Praktički sve tiskovine u Hrvatskoj imaju istaknut impresum, ali malo koja u njemu i naznačen broj otisnutih primjeraka. Dok je izlazio, taj je podatak, na primjer, redovito objavljivao časopis Rolling Stone. Ako je Rolling Stone bio primjer koji treba slijediti, 7 Dnevno je onaj koji treba izbjegavati – u impresumu tog tjednika nedostaje većina podataka koje Zakon nalaže. Vjerojatno se dio razloga barem djelomičnog poštivanja ove odredbe krije u zakonskoj mogućnosti da distributer solidarno odgovara za tiskovine koje ga nemaju.

Radijske i televizijske stanice ponašaju se različito. Većina ih u programu poštuje zakonsku obavezu, s tim da barem polovica njihovih ekstenzija na webu koje smo pregledali, a koje su 2017. godine dobile javna sredstva iz Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija, nema jasno objavljen impresum. Također valja naglasiti da se u Upisniku Agencije nalaze domaće televizije i radiji koji emitiraju zemaljski program, dok onih „kabelskih“, poput televizije N1 ili Al Jazeere, na tom popisu nema.

Nakladnik nepoznat

Predvidljivo, najšarenije je među „običnim“ portalima. Radi koliko-toliko relevantnog pregleda otišli smo na više od polovice web-portala upisanih u Upisnik. Najpoznatiji među onima na koje smo slučajnim odabirom naišli, a da na svojim stranicama nema istaknute podatke o nakladniku i redakciji, je Maxportal.hr. Na stranicama Agencije u Upisniku stoji da je odgovorna osoba i glavni urednik Maxportala Marko Marković, a da mu je nakladnik zagrebački Agramer.info, ali ti podaci ne postoje na njegovim stranicama.

Postoje i primjeri gdje Upisnik nije „osvježen“, kao što je u slučaju portala Politika plus. U Upisniku je kao glavni urednik naveden Ivan Hrstić, a na portalu nema funkcije glavnog urednika, nego tek direktora Branka Čovića.

Neki portali iz Upisnika više nisu aktivni, poput Banka.hr-a, neki se nadograđuju, poput Podravina.info-a, ne objavljuju ili rijetko objavljuju, poput Pazisnimase.com-a, Romalen.com-a ili Kult.com.hr-a.

Razlozi za to su razni: od bavljenja za život bitnijim stvarima od administriranja do nemara. Ipak, svaku je promjenu potrebno objaviti i prijaviti Agenciji za elektroničke medije i Hrvatskoj gospodarskoj komori (u slučaju tiskovina) jer kazne nisu male. Novčanom kaznom od 10.000 do 100.000 kuna sankcionira se nakladnik koji se nije upisao u Upisnik Agencije, dok bi se kaznom do čak milijun kuna trebao sankcionirati nakladnik tiskovina koji nije prijavljen HGK-u. Ni za jedan takav slučaj, doduše, još nismo čuli.

Znatan je broj onih, uglavnom s desne strane političkog spektra, koji nemaju nikakav podatak o nakladniku, glavnom uredniku ili adresi uredništva, pa čak ni broj telefona. Među takvima su web-portali Dragovoljac.com, Kamenjar.com, Hrsvijet.net, Croative.net, Hop.hr i Projekt Velebit, poznati po objavama sadržaja koji otvoreno šire govor mržnje i nacionalnu netrpeljivost. Budući da je u njihovu slučaju nakladnik nepoznat, kao uostalom i autor, nema ni osobe koja bi trebala odgovarati za objavljeno.

Agencija za elektroničke medije se teško s tim može boriti. Ni ono što joj je posao po Zakonu o elektroničkim medijima ne može u cijelosti provoditi, a kamoli da ulazi u regulaciju sive, odnosno crne zone, u kojoj neki od portala funkcioniraju, objašnjavaju nam iz Vijeća za elektroničke medije naglašavajući da takav posao ne radi nijedan regulator u Europskoj uniji. Zapravo je jedina sankcija neupisivanja u Upisnik nemogućnost prijave za korištenje sredstava Fonda za poticanje pluralizma, a s obzirom na uređivačku politiku, teško da bi im tako nešto uopće palo na pamet.