Aktualno > Vijesti

Hrvatskoj trebaju specijalizirani portali

12.06.2017.

Srednjostrujaški mediji su u utrci za čitanost potpuno zanemarili pop kulturu, kao i ostale vidove kulture, jedan je od zaključaka osnivača portala Ravnododna.com na tribini zadarskog kvartovskog festivala KvarArt Voštarnica.

Marko Podrug i Zoran Stajčić prije šest godina osnovali su portal Ravnododna.com kao odgovor na potpunu ravnodušnost srednjostrujaških medija u praćenju glazbe, koja se uglavnom svodi na trivijalnosti i prenošenje sa stranih portala. I oni su se upoznali u jednom korporativnom srednjostrujaškom mediju, na kojem su naučili da takva mašinerija melje ljude i da su u svemu tome novinari - suvišni.

Kako kaže sam Podrug, upoznali su se u mediju koji se trudio da se zaposlenici loše osjećaju.  „Ispalo je da srednjostrujaški korporativni mediji ne trebaju novinare jer takvi previše pitaju. Njima trebaju roboti koji će bjesomučno kopirati“, kaže Podrug.

Iz takvog beskompromisnog stava rodila se ideja stvaranja portala Ravnododna koji će ozbiljno pratiti glazbenu i filmsku umjetnost.

„Glavna ideja je bila da nećemo stvoriti medij koji će „trčati“ za klikbejtom, nego za iskreno novinarstvo, što je bila samoubilačka misija“, tumači Podrug, dodajući da su se vodili standardima najvećih svjetskih medijskih kuća poput The Guardiana, The New York Timesa i Rolling Stonea.

„Željeli smo objavljivati provjerene informacije i imati jasnu uređivačku politiku“, kaže Podrug.  Danas ne postoji ozbiljniji glazbeni novinar u Hrvatskoj, a da nije pisao za Ravnododna.

Studenti novinarstva su tražili da pišu za Ravnododna samo da dobiju besplate karte za koncert, a čim bi dobili neki ozbiljniji posao, odlazili bi s portala. Na taj je način, tumači Stajčić, portal postao inkubator za novinare. „Usmjeravmo i učimo mlade novinare kako da pišu o samom događaju. Nikakvi uglednici u prvim redovima kao glavna tema, uz cijelu galeriju slika bez teksta, ne dolazi u obzir“,kaže Stajčić.

Ali, kako je Podrug već spomenuo, bila je to samoubilačka misija jer sponzorima ozbiljniji specijalizirani portali, koji uz to još prate kulturu, nisu nimalo privlačni.

„Obilazili smo brojne sponzore, tek toliko da imamo barem za troškove puta na koncert, primjerice, u Sloveniji, ali odbili su nas čak i tajkuni koji se u javnosti predstavljaju kao rokeri“, opisuje Podrug.

Kaže kako u Hrvatskoj još uvijek ne postoji svijest da postoje specijalizirani portali poput Ravnododna pa najviše sredstava od Vijeća za elektroničke medije ili Ministarstva kulture dobivaju portali koji prate politiku.

Stajčić kaže da bi s pravom institucionalnom podrškom zasigurno bilo lakše raditi. „Ovo nije veliko tržište i umjetnost ne može bez institucionalne podrške, a umjetnost je nasušna potreba ljudi“, kaže Stajčić. Dodaje da moraju raditi ono što znaju, ali ne isključivo za novac, nego se izvući iz apatije i depresije u koju je upalo ne samo novinarstvo, nego i cijelo društvo. „Poanta nije u tome da se žalimo jer čitatelje to ne zanima, nego pisati što iskrenije“, tvrdi Stajčić.

Kako bi održavali portal, kao i brojni novinari na nezavisnoj i alternativnoj sceni, rade druge poslove.

Posvemašnja trivijalizacija uništava i glazbenu scenu pa Stajčić objašnjava da svaka generacija ima nekog svojeg Rundeka ili štulića, ali to nema tko prepoznati. Zato služe portali poput Ravnododna.

Osim toga, smatra Podrug, odgovornost leži i na lokalnim medijima, koji uglavnom ne podržavaju lokalnu kulturnu scenu. „Kada, primjerice, u tražilicu upišete pojam „zadarski bend“, izbacuje vam uglavnom imena poput „Rive“ i „Foruma“, dakle informacije od prije 30 godina, ili Postolar Tripper koji više ne postoji. Zato najviše krivim lokalne portale koji ne prate lokalnu scenu, što bi po svojoj biti trebali raditi. Sve se svodi na galerije fotografija za veću čitanost, umjesto da služe razvijanju lokalne zajednice“, upozorava Podrug.

Na portalu Ravnododna danas redovito radi pet do šest ljudi za koje Stajčić kaže da žive taj portal i da se osjeća gotovo pa obiteljska povezanost.

„Više nema natrag. Svaki mjesec nas posjećuje 50 tisuća jedinstvenih korisnika, ali se trudimo da ne prostituiramo svoj rad za povećanje čitanosti. Naš portal još uvijek može rasti, jer još nismo prepoznati na razini cijele Hrvatske“, zaključuje Stajčić.

Autor: Ante Pavić

Srednjostrujaški mediji su u utrci za čitanost potpuno zanemarili pop kulturu, kao i ostale vidove kulture, jedan je od zaključaka osnivača portala Ravnododna.com na tribini zadarskog kvartovskog festivala KvarArt Voštarnica.

Marko Podrug i Zoran Stajčić prije šest godina osnovali su portal Ravnododna.com kao odgovor na potpunu ravnodušnost srednjostrujaških medija u praćenju glazbe, koja se uglavnom svodi na trivijalnosti i prenošenje sa stranih portala. I oni su se upoznali u jednom korporativnom srednjostrujaškom mediju, na kojem su naučili da takva mašinerija melje ljude i da su u svemu tome novinari - suvišni.

Kako kaže sam Podrug, upoznali su se u mediju koji se trudio da se zaposlenici loše osjećaju.  „Ispalo je da srednjostrujaški korporativni mediji ne trebaju novinare jer takvi previše pitaju. Njima trebaju roboti koji će bjesomučno kopirati“, kaže Podrug.

Iz takvog beskompromisnog stava rodila se ideja stvaranja portala Ravnododna koji će ozbiljno pratiti glazbenu i filmsku umjetnost.

„Glavna ideja je bila da nećemo stvoriti medij koji će „trčati“ za klikbejtom, nego za iskreno novinarstvo, što je bila samoubilačka misija“, tumači Podrug, dodajući da su se vodili standardima najvećih svjetskih medijskih kuća poput The Guardiana, The New York Timesa i Rolling Stonea.

„Željeli smo objavljivati provjerene informacije i imati jasnu uređivačku politiku“, kaže Podrug.  Danas ne postoji ozbiljniji glazbeni novinar u Hrvatskoj, a da nije pisao za Ravnododna.

Studenti novinarstva su tražili da pišu za Ravnododna samo da dobiju besplate karte za koncert, a čim bi dobili neki ozbiljniji posao, odlazili bi s portala. Na taj je način, tumači Stajčić, portal postao inkubator za novinare. „Usmjeravmo i učimo mlade novinare kako da pišu o samom događaju. Nikakvi uglednici u prvim redovima kao glavna tema, uz cijelu galeriju slika bez teksta, ne dolazi u obzir“,kaže Stajčić.

Ali, kako je Podrug već spomenuo, bila je to samoubilačka misija jer sponzorima ozbiljniji specijalizirani portali, koji uz to još prate kulturu, nisu nimalo privlačni.

„Obilazili smo brojne sponzore, tek toliko da imamo barem za troškove puta na koncert, primjerice, u Sloveniji, ali odbili su nas čak i tajkuni koji se u javnosti predstavljaju kao rokeri“, opisuje Podrug.

Kaže kako u Hrvatskoj još uvijek ne postoji svijest da postoje specijalizirani portali poput Ravnododna pa najviše sredstava od Vijeća za elektroničke medije ili Ministarstva kulture dobivaju portali koji prate politiku.

Stajčić kaže da bi s pravom institucionalnom podrškom zasigurno bilo lakše raditi. „Ovo nije veliko tržište i umjetnost ne može bez institucionalne podrške, a umjetnost je nasušna potreba ljudi“, kaže Stajčić. Dodaje da moraju raditi ono što znaju, ali ne isključivo za novac, nego se izvući iz apatije i depresije u koju je upalo ne samo novinarstvo, nego i cijelo društvo. „Poanta nije u tome da se žalimo jer čitatelje to ne zanima, nego pisati što iskrenije“, tvrdi Stajčić.

Kako bi održavali portal, kao i brojni novinari na nezavisnoj i alternativnoj sceni, rade druge poslove.

Posvemašnja trivijalizacija uništava i glazbenu scenu pa Stajčić objašnjava da svaka generacija ima nekog svojeg Rundeka ili štulića, ali to nema tko prepoznati. Zato služe portali poput Ravnododna.

Osim toga, smatra Podrug, odgovornost leži i na lokalnim medijima, koji uglavnom ne podržavaju lokalnu kulturnu scenu. „Kada, primjerice, u tražilicu upišete pojam „zadarski bend“, izbacuje vam uglavnom imena poput „Rive“ i „Foruma“, dakle informacije od prije 30 godina, ili Postolar Tripper koji više ne postoji. Zato najviše krivim lokalne portale koji ne prate lokalnu scenu, što bi po svojoj biti trebali raditi. Sve se svodi na galerije fotografija za veću čitanost, umjesto da služe razvijanju lokalne zajednice“, upozorava Podrug.

Na portalu Ravnododna danas redovito radi pet do šest ljudi za koje Stajčić kaže da žive taj portal i da se osjeća gotovo pa obiteljska povezanost.

„Više nema natrag. Svaki mjesec nas posjećuje 50 tisuća jedinstvenih korisnika, ali se trudimo da ne prostituiramo svoj rad za povećanje čitanosti. Naš portal još uvijek može rasti, jer još nismo prepoznati na razini cijele Hrvatske“, zaključuje Stajčić.

Autor: Ante Pavić