Iz medija

Hrvatskim novinarima je loše, „lokalcima“ je još gore

06.05.2019.
Link na članak

Novinari u malim sredinama Hrvatske izloženiji su pritiscima od kolega u velikim gradovima. Jer svatko zna tko je napisao nešto istinito, ali neugodno. Reakcije su uvrede pa i fizički napadi, ali najgora je – besparica

Gotovo 36 godina Diana Ferić piše za razne medije u Šibeniku i bez ustezanja kaže da položaj novinara u lokalnim medijima nikada nije bio gori i da nikada nije bilo toliko autocenzure kao danas. „Osamdesetih godina prošlog stoljeća već je popuštao režim kojeg smo smatrali jednoumnim i nismo osjećali nikakve pritiske. Uoči demokratskih promjena devedesetih izvještavali smo, komentirali i analizirali potpuno slobodno. Na radiju smo ugošćavali predstavnike svih opcija, otvarali teme poput bespravnih gradnji tadašnjih moćnika i nikada nije bilo prigovora. Čak ni u ratu, a izvještavala sam i s bojišta, nisam imala tako snažan osjećaj autocenzure kao sada", objašnjava Diana za DW temeljni problem rada u lokalnim medijima danas.

Ona više nije samo britka novinarka lišena straha da bi se objavljivanjem kritički intoniranih članaka mogla zamjeriti nekom moćniku nego i vlasnica prvog neovisnog portala u gradu „Šibenik news". On donosi sve priče od interesa javnosti bez obzira svidjelo se to nekome ili ne. Zato o muci lokalnih medija može govoriti s dva aspekta. „Velikih, slobodnih oglašivača više nema, mali su slabi ili nemaju interesa. Jedini sigurni izvori prihoda su jedinice lokalne samouprave, gradska i županijska poduzeća i tvrtke koje su povezane s nositeljima vlasti. Što god želimo objaviti moramo dobro razmisliti kakav će odjek imati u gradskoj ili županijskoj upravi, Vodovodu ili Čistoći. Nekoliko puta da sam bila kažnjena jer se nešto što sam napisala nije svidjelo jednoj imućnoj gradskoj tvrtki“, govori Dijana.

Većina lokalnih medija u Hrvatskoj objavljuje „copy-paste“ sadržaje, uglavnom prenosi priopćenja, u tekstovima nema kritičkog odnosa prema stvarnosti, sve se manje čuje glas građana, a oporba teško dolazi do mikrofona i kamera. Ozbiljni i edukativni sadržaji zamjenjuje se trivijalnostima. Mladi novinari su naučeni da na konferencijama za medije ništa ne pitaju, ne komentiraju i ne donose zaključke.

„Građani od nas očekuju da budemo glas javnosti i u njihovoj službi, a ne samo posrednici između njih i javnih politika, ali ne razumiju što nam se zbiva i u kakvoj smo situaciji“, naglašava Diana Ferić.

 

Cijeli tekst možete pročitati ovdje.