Novinarski i urednički velemajstor te sjajni satiričar Lucić je sjajno kroz stihove i parodiju progovarao o hrvatskoj tragikomičnoj svakodnevici. Njegove pjesnička akrobacije secirale su našu stvarnost počesto bolje i više od samih novinarskih tekstova. Jednu od takvih Predragovih pjesama donosimo u nastavku:
šVICARSKI GARDIJSKI ZBOR HRVATSKE NARODNE BANKE
BANKET U LIHVI
Postrojmo se, banke, svi u isti rov,
Klijenti nek’ čuju našeg novca zov!
Neka ih privuku franci švicarski,
Nek’ im kredit bude reket lihvarski!
Mi smo garda švicarska,
Bankarska, šibicarska,
Dva dobiješ, deset daš,
Jer je Franak papa naš.
Nek’ svaki kredit klijenta sahrani,
Nek’ mu svaka rata bude štrik na grani,
Nek’ svaki klijent život svoj ne žali,
Samo za kamatu mnogi su ga dali.
Mi smo banka junačka,
Obraza smo punačka,
Nikog se ne bojimo,
Svakom sudbu krojimo.
Mi smo garda švicarska,
Bankarska, šibicarska,
Dva dobiješ, deset daš,
Jer je Franak papa naš.
(24. siječnja 2015.)
Predrag Lucić rođen je 1964. u Splitu. Bio je novinar, urednik, ilustrator, pisac, režiser i jedan od osnivača "Feral Tribunea". Osnovnu i srednju školu, kako je napisao u biografiji za Hrvatsko društvo pisaca, "nešto nalik gimnaziji", završio je u Splitu. Studirao je kazališnu i radio režiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, na kojoj je položio oba diplomska, "a ipak ostao apsolvent".
Od siječnja 1985. povremeno je surađivao u satiričnom podlistku Nedjeljne Dalmacije Feral. Od iste godine u Omladinskoj iskri piše kolumnu "Drugačije mlad", uređuje kulturnu rubriku i kako je napisao, "zajebantski podlistak Le Spizd". Na Splitskom ljetu 1987. godine napravio je festivalske novine Summer Times.
Od 1988. do 2008. stalni je autor Ferala. U Nedjeljnoj Dalmaciji 1989. počinje raditi kao novinar-terenac, a s Viktorom Ivančićem i Borisom Dežulovićem proširuje Feral koji tada dobiva svoje puno ime Feral Tribune. Ujesen 1990. s Feral Tribuneom seli u Slobodnu Dalmaciju, gdje radi i kao predratni i ratni reporter. U ožujku 1993. napušta Slobodnu Dalmaciju i s grupom kolega pokreće "samostalni i suvereni satiričko-politički dvotjednik Feral Tribune", čije prve brojeve potpisuje kao glavni i odgovorni urednik.
U prosincu 1993. Feral Tribune postaje tjednik, a od tada do prestanka izlaženja Lucić radi kao urednik lista, autor satiričnih i tzv. ozbiljnih tekstova, uređuje web-stranice, kreira fotomontaže, ispisuje i uređuje razne rubrike (Greatest Shits, Na kraju krajeva, šempjun, Tromblon, Informbiro, itd.), te pokreće i uređuje Biblioteku Feral Tribune. Od 2007. zajedno je s Borisom Dežulovićem nastupao u pjesničkom kabareu "Melodije Bljeska i Oluje".
Pjesničke, prozne i dramske tekstove objavljivao je u časopisima Fantom slobode, Ars, Sarajevske sveske i Naše pismo. Režirao je u Beogradu, Splitu i Tuzli.
Objavio je "Greatest Shits – Antologija suvremene hrvatske gluposti", prvo izdanje 1998., drugo 1999.; Biblioteka Feral Tribune, Split (u koautorstvu s Borisom Dežulovićem); "Haiku haiku jebem ti maiku – Velika Feralova pjesmarica", satirične pjesme, Biblioteka Feral Tribune, Split, 2003.; "Ljubavnici iz Verone", Biblioteka Moderna poezija, HDP/Durieux, Zagreb 2007.; " Sun Tzu na prozorčiću. Čitanka iz nastranih književnosti za prve razrede vojnih, vjerskih i civilnih škola", Algoritam, Zagreb 2009.; "Bezgaća povijesne zbiljnosti"; satirične pjesme; Algoritam, Zagreb 2010. i ''Gusle u magli'', Algoritam, 2013. godine.
Izvor: HND