– Ova kolumna je upravo ukazala na to da u demokratskim društvima nije dobro da se bilo tko kao sudac bavi politikom. Njeno objavljivanje je svakako bilo u interesu javnosti, a on je bio višestruk, i zbog najvećih kaznenih predmeta u državi koje je vodio sudac Turudić. Ivan Turudić je iz sudačke fotelje ušao u političku arenu. Istupi Turudića bili su nemjerljivo veći od drugih sudaca, često je istupao javnosti, medijski je bio atraktivan. Između ostalog, tu su bile i njegove polemike s bivšim predsjednikom Hrvatske Ivom Josipovićem i priča o Zdravku Mamiću kao Turudićevom prijatelju. Često je bio u javnosti, dok je istodobno za druge predsjednike županijskih sudova malo tko u javnosti i znao kako se zovu.
Izjavio je to danas Branko Mijić, bivši glavni urednik Novog lista, svjedočeći u nastavku suđenja Draženu Ciglenečkom, novinaru i kolumnistu Novog lista, koji je danas sjeo na optuženičku klupu riječkog Općinskog suda, temeljem tužbe da je u svojoj kolumni uvrijedio Ivana Turudića, bivšeg suca i predsjednika Županijskog suda u Zagrebu, a sada suca Visokog kaznenog suda. Ciglenečki, član zagrebačkog dopisništva Novog lista, po treći put sjedi na optuženičkoj klupi zbog istog slučaja, nakon što je dosadašnje dvije presude ukinuo riječki Županijski sud. Dosad je oba puta Ciglenečki oglašen krivim i osuđen na novčanu kaznu od 8.000 kuna, uz obavezu da podmiri troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od tisuću kuna te namiri troškove i izdatke Turudića i njegove odvjetnice.
Ivan Turudić u svojoj privatnoj tužbi navodi da je Ciglenečki za njega iznio uvredljive konstatacije u broju Novog lista od 27. studenog 2014. godine, u autorskoj kolumni »Politički skalpel Dražena Ciglenečkog«, pod naslovom »Turudić nanosi veću štetu nego šešelj«, kao i na internetskom portalu riječkog dnevnika. Turudić tvrdi da je Ciglenečki uvredljivo napisao: »Saborski zastupnici i jučer su analizirali gluposti što ih u velikim količinama proizvodi Vojislav šešelj, degradirajući tako instituciju hrvatskog parlamenta. Umjesto toga su, ako im je već do bavljenja pojedincima, mogli otvoriti raspravu o Turudiću. Pa možda i donijeti Deklaraciju kojom bi se osudilo njegovo besprizorno ponašanje. Svojim postupcima Turudić nanosi danas Hrvatskoj sigurno veću štetu nego baljezganje ishlapjelog ratnog zločinca.«
Branko Mijić svjedočio je kao bivši glavni urednik Novog lista koji je Ciglenečkom dao status kolumnista, za kojeg je rekao i da je dobio značajna priznanja struke. Nadovezujući se na konstataciju Ciglenečkovog branitelja, odvjetnika Saše Jelušića, kako je sucima zabranjeno da se bave politikom, Mijić je rekao kako ta činjenica nije bila tema samo Novog lista, i ne samo drugih medija, već je Turudić polemizirao i s tadašnjim predsjednikom države Josipovićem. Mijić je podsjetio da je Turudić bio medijski zanimljiv jer je bio praktički sveprisutan. Podsjetio je i na epizodu kada je Vesna škare Ožbolt, bivša ministrica u Sanaderovoj vladi, izjavila kako je smijenjena nakon što nije poslušala Sanadera koji je tražio da “našeg dečka” Ivana Turudića postavi za predsjednika Županijskog suda u Zagrebu, ili će biti smijenjena.
– Smijenjena je, a on je postao predsjednik županijskog suda – konstatirao je Mijić, ukazujući na interes javnosti da se piše o takvoj osobi iz hrvatskog sudstva kao što je Turudić. Rekao je da šešelj u vrijeme pisanja kolumne nije bio pravomoćno osuđen zbog zločina, već se to dogodilo nekoliko godina kasnije.
– U čemu je to javni interes za usporedbu suca Turudića sa zločincem šešeljem? – pitala je Anamarija Kvaternik, odvjetnica tužitelja, našto je Mijić odgovorio kako on to nije iščitao, niti se to može.
– Javni interes je u tome da se jedan sudac počeo baviti politikom i da je to u demokratskim društvima nedopustivo – naglasio je Mijić. – Novinar napada saborske zastupnike koji raspravljaju o šešelju, a ne o bitnijim stvarima u hrvatskom društvu, kao što je Turudićev istup – kazao je Mijić. Rekao je da ne zna da li je protiv Turudića vođen kakav stegovni postupak, ali da su postojale javne polemike da se stegovni postupak provede, a jedan od pobornika toga bio je i bivši predsjednik Josipović. Bivši čelni čovjek redakcije riječke novinske kuće kazao je kako mu je u sjećanju da se Turudić svojedobno žalio kako neće biti postavljen na mjesto predsjednika zagrebačkog izbornog povjerenstva jer je unatoč protivljenju Vlade tadašnjeg premijera Milanovića izručio Perkovića Njemačkoj. – Pretpostavljao je da neće biti postavljen na to mjesto, iako je na kraju bio izabran – dodao je bivši glavni urednik Novog lista, koji je smijenjen nemnogo prije no što je objavljena sporna kolumna.
– Nitko nema apsolutnu slobodu, pa ni novinari. Trebaju poštivati ustav i zakone, ali bi novinari trebali imati barem minimalnu slobodu, pogotovo oni koji su dokazani u svom poslu i drže se kodeksa časti te poštuju uzuse ponašanja – kazao je Mijić.
U sudnici je danas kao svjedok saslušan još jedan bivši glavni urednik Novog lista, Nenad Hlača, koji je također istaknuo kako je postojao interes javnosti da se piše o Turudiću.
– O njemu ne bismo pisali da iz sudačke fotelje nije ušao u političku arenu – podvukao je Hlača. Zapitao je i zašto bi kolumna o kojoj se sada raspravlja na sudu uopće bila uvredljiva. Upitan u kakvoj je vezi praćenje rada hrvatskog Sabora s usporedbom Turudića sa šešeljem, Hlača je pojasnio kako novinar koji je saborski izvjestitelj, kao što je to Ciglenečki, piše o svim političkim procesima i događajima u zemlji.
– A kad neki sudac kritički nastupa prema političkim procesima, automatski postaje predmet interesa i analize – naglasio je Nenad Hlača.
Cijeli tekst možete pročitati na burin.hr.