Iz medija

Derifaj: Mogla bih se složiti da nam se događa medijska militarizacija; Hrstić: Pomalo je apsurdno najavu obvezne temeljne obuke nazivati militarizacijom društva

06.02.2017.
Link na članak

Militarizacija javnog i medijskog prostora česta je tema ovih dana u medijima. Polemike oko toga potaknute su između ostaloga, napisima o naoružanju te o aktivaciji obveznog vojnog roka kako u Republici Hrvatskoj, tako i u Srbiji.

Premijer Andrej Plenković izjavio je 31. siječnja ove godine da se „idejom o ponovnom služenju vojnog roka želi popularizirati Oružane snage (OS) RH među mladim ljudima“. Centar za mirovne studije osudio je namjere Vlade Republike Hrvatske da aktivira obvezni vojni rok, istaknuvši da je „popularizacija vojske – militarizacija društva“. Mišljenja oko vraćanja obaveznog služenja vojnog roka su različita, primjerice predsjednik HNS-a, Ivan Vrdoljak izjavio je 1. veljače ove godine za N1 da „poziva Vladu da prestane s neutemeljenom militarizacijom društva dok su nam udžbenici iz informatike iz 1993. godine“, te da ulažu u znanje i da je potpuno nepotrebna militarizacija društva. Predsjednica Republike, Kolinda Grabar-Kitarović izjavila je jučer „kako su priče o ponovnom uvođenju vojnog roka preuranjene“ i da ne bi to zvala vojnim rokom, nego da je „riječ o nekoliko tjedana u kojima bi se mladići i djevojke naučili kako reagirati u hitnim situacijama“. Medijske naslovnice ispunjene su sadržajima o služenju vojnog roka, naoružanju i militarizaciji. Deutsche Welle je objavio članak u kojem propituje događa li nam se „stvarna ili samo medijska militarizacija Balkana“ te provodi li dio medija militarizaciju kao propagandnu kampanju. O militarizaciji javnog i medijskog prostora te o odgovornosti medija, razgovarali smo s novinarkom RTL televizije, Dankom Derifaj i novinarom N1 televizije i kolumnistom Večernjeg lista, Ivanom Hrstićem. 

Danka Derifaj, novinarka RTL-a kazala je za Fairpress da bi se mogla složiti da nam se događa medijska militarizacija te da ju to previše ne čudi.

Naime, to je samo produžetak politike na kojoj se već godinama “vozi” vladajuća elita i kod nas u i u Srbiji, primjerice, gdje se u nedostatku konkretnog političkog, gospodarskog ili kakvog god hoćete, plana i sadržaja građanima podvaljuju davno iskušane floskule u obliku raznih “unutarnjih i vanjskih neprijatelja”, te je posljedično sasvim očekivano da je vrhunac toga zazivanje rata kao ultimativnog čina “obrane i  spasa domovine”. O medijima koji u tome sudjeluju mogu samo reći da neodgovorno pristupaju svojoj profesiji, umjesto da dobro razmisle kakvim rječnikom i na koji način izvještavaju o raznim kupovinama oružja ili kako interpretiraju političke izjave.

Nadalje, Derifaj je istaknula da je ova posljednja ideja o uvođenju obaveznog vojnog roka samo još malo materijala za zabavu i raspravu kako bi se skrenula pozornost s puno važnijih problema.

Odličan primjer je upravo kurikularna reforma koju CMS spominje u svom priopćenju, treba samo pogledati usporedbu financijskih troškova za uvođenje vojnog roka i kompletne reforme obrazovanja, vojna obuka samo na godišnjoj razini stajala bi kao kompletna reforma obrazovanja. Za mene je to dovoljan argument da se ovdje radi o neodgovornom, čak ću reći i namjernom vođenju politike kojoj je svrha politika sama, a ne napredak ili dobrobit društva, bez da uopće ulazim u pozadinu takvog prijedloga i interesnih skupina ili pojedinaca koji ga guraju, kazala je Derifaj.

S druge strane, novinar N1 televizije i kolumnist Večernjeg lista, Ivan Hrstić izjavio je za Fairpress da „možemo biti protiv ukidanja suspenzije obveznog vojnog roka ili ne, jer svakako ima dobrih razloga i za i protiv, no, da je pomalo apsurdno najavu obvezne temeljne obuke u trajanju od nekoliko tjedana nazivati militarizacijom društva“.

Centar za mirovne studije mogao je isto tako osuditi očito sve veće izazove s kojima će se u budućnosti suočavati hrvatsko društvo i Europa u cjelini, no malo je vjerojatno da je bilo koja hrvatska vlada tomu osjetno doprinijela. Bilo bi to isto kao osuditi snijeg ili niske temperature ove zime. No, mi u Hrvatskoj možemo samo pratiti znakove vremena – skupljaju li Indijanci drva, je li svizac Phil ugledao svoju sjenu – i tome se prilagođavati. Nadajmo se samo da je netko napravio ili priprema planove koji će nam biti od koristi svejedno bila geopolitička zima blaga ili oštra. Koliko god mi bili mirotvorno raspoloženi, očito je da nam u tom geopolitičkom smislu prijeti podulja ruska zima. Doduše, najavljujući obvezu u ovakvom obliku, ministru obrane možda je bilo pametnije da je najavio da će tinejdžere na kraju srednjeg školovanja nagraditi ljetnim kampom.

Hrstić je naglasio da „koliko god premijer Plenković i ministri govorili da je ovdje riječ o dugoročnim planovima te da oni nemaju izravne veze s onim što se događa u susjedstvu, jasno je da to nije tako, te da se Hrvatska ponovno priprema tako da nas “ništa ne smije iznenaditi”.

Nije pritom samo po sebi problem što Srbija nabavlja oružje, već što pritom ponovno govori o potrebi obrane ugroženih Srba, ponašajući se kao da u frazi “ako ponovno budu ubijali Srbe”, nikakvog kondicionala zapravo i nema, gotovo kao da se to već i događa. A dodatni je problem što to oružje kupuje od Rusije, koja upravo pokazala da je i aktivnim vojnim sudjelovanjem spremna podržati svoje saveznike. Mi možemo, naravno, zauzeti stav da ćemo se takvom zveckanju oružjem oduprijeti posve suprotnim djelovanjem – odricanjem od jačanja obrambenih sposobnosti, no za jednu zemlju koja je ne baš tako davno doživjela krvavu agresiju to bi se lako moglo pokazati kratkovidno – pa i kratke pameti, kazao je Hrstić.

U izvještavanju o osjetljivim temama, ključna je uloga i odgovornost medija koji nikako ne bi trebali provoditi propagandu. Mediji izvještavanjem o naoružanju, vojnom roku i militarizaciji društva moraju pokazati odgovornost.

Autorica: Ana Gavranić