Aktualno > Vijesti

Aktivan do kraja života

27.11.2019.

Jedan od nastarijih članova Hrvatskog novinarskog društva Drago Antoniazzo umro je u devedesetprvoj godini života. Antonniazo se rodio u Livnu 1929. godine, gdje su mu otac i majka bili izmješteni i radili kao sudac i učiteljica.

Klasičnu isusovačku gimnaziju polazio u Travniku, a školovanje je nastavio u Zagrebu gdje je diplomirao knnjiževnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Karijeru je započeo kao profesor hrvatskoga jezika u Puli u razdoblju od 1956. do 1961. godine.

Kasnih šezdesetih Antoniazzo je na Radio Puli vodio vrlo popularnu emisiju Mikrofonom po Istri. Isti naziv ima i knjiga, u izdanju HRT-a, u kojoj su skupljene reportaže iz te emisiije. Reportaže su objavljene i u audio-verziji, mogu se čuti na internetu, pohranjene na posebnom serveru. Nakon toga prelazi na Televiziju Zagreb, gdje je do umirovljenja 1991. radio kao novinar, komentator i urednik. 

No u mirovni nije mirovao nego je višestruko koristio svoje novinarsko iskustvo u radu kao dugogodišnji predsjednik Matice umirovljenika grada Zagreba. Antoniazzo je bio vrlo aktivan te se borio I često vrlo kritički osvrtao na zanemarenost i loš položaj umirovljenika u društvu.

Bio je vrlo oštar u istupima te je u jednom razgovoru za Večernji list kazao: - Prosječni umirovljenik, kako bi preživio mjesec, koristi se s nekoliko trikova: na tržnicu se odlazi poslijepodne, kad cijene povrća padnu, meso je gotovo izbačeno s jelovnika, odjeća se ne kupuje, a dopušteni minus u banci svakoga mjeseca dodirne samo dno.  No bez obzira na iznos mirovine, najprije plaćaju režije, zatim hranu, a tek onda, ako nešto ostane, kupuju "luksuzne stvari": meso ili skuplje voće-.

Naglašavao je kako prosječan umirovljenik bez "financijske injekcije" djece i unuka, unatoč svim trikovima, ne bi uspio preživjeti. Sve što se može kupiti na rate, kupuju na rate, koriste se svim popustima za umirovljenike. Ipak, rijetki si mogu priuštiti novu odjeću. Uglavnom se oslanjaju na zalihe u ormaru. Izlete, ako si ih uopće mogu priuštiti, ne biraju prema atraktivnosti destinacije nego prema cijeni i načinu otplate. Uglavnom je riječ o izletima u organizaciji umirovljeničkih udruga. Ljetovanja i zimovanja za prosječnog su umirovljenika znanstvena fantastika kazivao je Antoniazzo ističući kako ne poznaje nijednog umirovljenika bez minusa u banci. Kratko i jasno: snalaze se kako znaju! Tako je bilo, a tako ostalo i traje.

 

Izvor: VL, HRT, Leksikon radija i televizije

 

 

Jedan od nastarijih članova Hrvatskog novinarskog društva Drago Antoniazzo umro je u devedesetprvoj godini života. Antonniazo se rodio u Livnu 1929. godine, gdje su mu otac i majka bili izmješteni i radili kao sudac i učiteljica.

Klasičnu isusovačku gimnaziju polazio u Travniku, a školovanje je nastavio u Zagrebu gdje je diplomirao knnjiževnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Karijeru je započeo kao profesor hrvatskoga jezika u Puli u razdoblju od 1956. do 1961. godine.

Kasnih šezdesetih Antoniazzo je na Radio Puli vodio vrlo popularnu emisiju Mikrofonom po Istri. Isti naziv ima i knjiga, u izdanju HRT-a, u kojoj su skupljene reportaže iz te emisiije. Reportaže su objavljene i u audio-verziji, mogu se čuti na internetu, pohranjene na posebnom serveru. Nakon toga prelazi na Televiziju Zagreb, gdje je do umirovljenja 1991. radio kao novinar, komentator i urednik. 

No u mirovni nije mirovao nego je višestruko koristio svoje novinarsko iskustvo u radu kao dugogodišnji predsjednik Matice umirovljenika grada Zagreba. Antoniazzo je bio vrlo aktivan te se borio I često vrlo kritički osvrtao na zanemarenost i loš položaj umirovljenika u društvu.

Bio je vrlo oštar u istupima te je u jednom razgovoru za Večernji list kazao: - Prosječni umirovljenik, kako bi preživio mjesec, koristi se s nekoliko trikova: na tržnicu se odlazi poslijepodne, kad cijene povrća padnu, meso je gotovo izbačeno s jelovnika, odjeća se ne kupuje, a dopušteni minus u banci svakoga mjeseca dodirne samo dno.  No bez obzira na iznos mirovine, najprije plaćaju režije, zatim hranu, a tek onda, ako nešto ostane, kupuju "luksuzne stvari": meso ili skuplje voće-.

Naglašavao je kako prosječan umirovljenik bez "financijske injekcije" djece i unuka, unatoč svim trikovima, ne bi uspio preživjeti. Sve što se može kupiti na rate, kupuju na rate, koriste se svim popustima za umirovljenike. Ipak, rijetki si mogu priuštiti novu odjeću. Uglavnom se oslanjaju na zalihe u ormaru. Izlete, ako si ih uopće mogu priuštiti, ne biraju prema atraktivnosti destinacije nego prema cijeni i načinu otplate. Uglavnom je riječ o izletima u organizaciji umirovljeničkih udruga. Ljetovanja i zimovanja za prosječnog su umirovljenika znanstvena fantastika kazivao je Antoniazzo ističući kako ne poznaje nijednog umirovljenika bez minusa u banci. Kratko i jasno: snalaze se kako znaju! Tako je bilo, a tako ostalo i traje.

 

Izvor: VL, HRT, Leksikon radija i televizije