Aktualno > Analize

110. GODINA HND-A (4): Povratak korijenima pa potonuće u totalitarizam

25.11.2020.

Piše: Ivica Buljan

Početkom tridesetih godina apsolutistička vladavina kralja Aleksandra odrazila se na sve sfere života u tadašnjoj državi pa tako i na novinarstvo. Provodila se cenzura u novinama, uvjeti rada novinara bili su vrlo teški, a djelovanje novinarskih organizacija svedeno je na puko preživljavanje. Jugoslavensko novinarsko udruženje tri i pol godine nije imalo nekih značajnijih aktivnosti, a zastao je i rad zagrebačke sekcije novinara. Ipak kako vrijeme odmiče režim popušta, novinari se polako bude iz apatije, a ponovo počinju i aktivnosti unutar novinarske organizacije.   

Inicijativu daje nekolicina novinara Zagrebačke sekcije koji u svom pismu progovaraju o stanju u novinarstvu naglašavajući kako bi se u novim okolnostima Udruženje (JNU) „reformiralo na profesionalnoj osnovi , što bi onemogućilo prijašnju praksu majorizacije, a složnim bi se radom nastojalo tada riješiti sve aktualne probleme novinarskog staleža“. Rad JNU bio je poprilično centraliziran pa su tako predsjednik Udruženja  i središnja Uprava mogli poništiti mandate Sekcijskih uprava pod izlikom da rade protiv pravila Udruženja.

Loše upravljanje 

Pored borbe protiv centralizacije Zagrebačka sekcija i nadalje ima briga oko poslovanja Novinarskog doma pa Ida Pilija Čubelić navodi kako je „zbog lošeg upravljanja Zakladom situacija bila svakim danom sve gora: Dom je gomilao dugove, a Zaklada je u njihovom rješavanju bila prilično nemoćna“.

Sredinom tridesetih dolazi i do smjene na čelu zagrebačke sekcije i umjesto Slavka Jutriše predsjednik Sekcije 1936. postaje Branko Sokolić.  U novom vodstvu Zagrebačke sekcije kao potpredsjednik ostaje Slavko Jutriša, drugi je potpredsjednik Josip Pavišić, blagajnik Stevo Stojanović i tajnik Vladimir Majer. Branko Sokolić rodio se 1901., u Trebinju, a u Zagrebu je završio Pravni fakultet. U novinskom koncernu Tipografija radi od 1926. godine u dnevnicima Obzor, Večer i Jutarnji list. Najzapaženiji je bio kao urednik kako se tada zvalo komunalne rubrike Jutarnjeg lista. Njegov rad je vrlo važan za normalizaciju prilika u Sekciji i za spašavanje novinarskog doma. 

Za vodstva tog Upravnog odbora sekcija preuzima list Koprive „kako bi se, umjesto davanja pripomoći tamošnjim novinarima, omogućio njihov status zaposlenih, ali i održavanje samog lista.. Odluka o kupnji Kopriva donosi se 19 studenog 1936. te je odlučeno da će prvi broj u redakciji sekcije izaći već 4. prosinca“ , zapisuje Ida Pilija Čubelić.

Velebno zdanje Novinarskog doma postalo je simbol novinarske profesije u Hrvatskoj 

U Zagrebu se te 1936. godine održava i kongres JNU-a na kojem je zaključeno da se hitno traži i da se donese „novi slobodoumni zakon o tisku i ukine cenzura do donošenja takvog zakona“. Tom je prigodom tiskana brošura pod nazivom „Novinarski kongres, Zagreb, 24. svibnja 1936.“. Kako zapisuje Ida Pilija Čubelić iako je tim kongresom ujedno obilježena i dvadesetpeta obljetnica osnivanja Hrvatskog novinarskog društva uredništvo se ograđuje od te obljetnice zbog nastojanja za ravnopravnošću sviju u društvu, a u stvari da se pokaže tko je gazda u kući. Tako na kraju brošure stoji: „Ovaj posebni broj Novinara nije zamišljen kao reprezentativan spomen-spis, kojim bi Zagrebačka sekcija JNU, proslavila dvije važne obljetnice hrvatskog novinarstva: stogodišnjicu Novina Horvatskih Ljudevita Gaja i 25-godišnjicu osnutka Hrvatskog novinarskog društva. Svrha je ove publikacije sasvim praktična: sačuvati glavne referate, koji su namijenjeni Kongresu i dati ih na raspolaganje sudionicima...“.  

Novinarsko društvo Banovine Hrvatske 

Do organizacijske promjene dolazi uspostavom Banovine Hrvatske te na Izvanrednoj skupštini Zagrebačka sekcije, koja je održana u Novinarskom domu 21. siječnja 1940. godine. Kako navodi Božidar Novak formiranje novog društva im od te skupštine hrvatski novinari ponovo su se našli u društvu s hrvatskim imenom, a proglašenjem banovine počele su se slobodnije formirati i ostale društvene organizacije. -Novinarsko društvo počinje razmišljati i o obrazovanju novinara, posebice mladih, no temeljno pitanje i Društva i Uprave nakon osnivanja ostaje materijalni položaj, te socijalna zaštita i život nakon odlaska u mirovinu, zapisao je Božidar Novak u tekstu Banovina i drugi rat objavljenom u monografiji HND Prvo stoljeće. .

Kroz nešto više od dva desetljeća djelovanja u prvo Kraljevini SHS pa Kraljevini Jugoslaviji novinarska organizacija izgubila je samostalnost, a profesija i novinari bili su, nekad više , nekad manje, pod stalnim udarom režima. Ipak novinstvo i izdavaštvo se razvijalo, a pojavio se i radio kao novi medij. Novinarska organizacija bila je bogatija za svoj Novinarski dom, a opći status i položaj novinara u društvu doživio je određene pomake i u materijalnom i i u profesionalnom smislu. 

Ratni vihor, okupacija i novi režim značit će, navodi Novak  „nakon stotinu i šest godina postojanja kraj hrvatskog građansko tiska i kraj pluralističke novinarske organizacije“. Na vlast dolaze Pavelićeve ustaše, a još 1936. Ante Pavelić je napisao presudu hrvatskom građanskom novinarstvu što je objavio u Hitlerovoj Njemačkoj pod naslovom „Hrvatsko pitanje“. U presudi stoji: „ U židovsko -slobodnozidarskim rukama nalazi se u Hrvatskoj i sveukupno novinstvo..naročito se upotrebljavaju drska krivotvorenja protiv Njemačke. Židovsko slobodnozidarsko novinstvo neprekidno napada Njemačku, njemački narod i nacionalsocijalizam“. I konačnu u poruci upućenoj iz Italije u studenom 1940. Pavelić naglašava: „ Novinstvo i tisak, što je do sada kvarilo hrvatska pokoljenja i odnarođivali ih, bit će zabranjeno i uništeno“.  

Pavelićev režim donio je rasne zakone koji su se odnosili i na novinare 

Na izvanrednu glavnu skupštinu Hrvatskog novinarskog društva održanoj 16. svibnja 1941. u Novinarskom domu, posebni „djelatni odbor“ je od 141 člana Novinarskog društva Banovine Hrvatske pozvao samo njih 55. Novak dodaje kako su ostali za novi režim bili očito nepodobni. „Od tih 55 pozvanih na Skupštinu prema zapisniku, prisustvovalo je 39. Većina istaknutih novinara onog vremena na skupštini n ije bila, a od poznatih zagrebačkih glavnih urednika bio je pozvan jedino Josip Horvat, glavni urednik Jutarnjeg lista. Nije bio pozvan ni predsjednik Društva Sokolić“, navodi Novak i dodaje kako se iz zapisnika te prve skupštine u NDH dobiva puni uvid u kriterije po kojima su novinari podijeljeni na poglavnikove i one koji to ne zaslužuju. Matija Kovačić , koji je i prvi predsjednik takvog Društva i jedna od vodećih novinara za vrijeme NDH, između ostalog na Skupštini je kazao: „Brisali smo i nismo pozvali prilično veliki broj bivših članova Društva, i to najprije one koji nisu Hrvati, a od Hrvata one koji su se u radu u minulih dvadeset godina toliko ogriješili o našu narodnu stvar, da smo smatrali, da ne mogu sudjelovati na sastanku gdje se bira odbor, koji ima uvesti red u naše redove i to red u smislu novog doba, u ustaškom smislu“.  Tako je jedini vrijedni akt s te Skupštine bio povratak izvornog imena Hrvatskog novinarskog društva, ali bez izvornih demokratskih, pluralističkih i tolerantnih načela. Uslijedila je zabrana  izlaženja većine dnevnih i povremenih listova Banovine Hrvatske. 

Rasne odredbe i za novinare 

Matija Kovačić, rodio se 1901., a umro je u emigraciji u Barceloni 1972. Studirao je pravo u Zagrebu, a bio je urednik tjednika Hrvatski seljački narod do uvođenje diktature te kasnije suradnik lista Hrvat i Hrvatskog lista iz Osijeka. Odmah nakon osnivanja NDH postaje urednikom državne novinske agencije Velebit.  Bio je ravnatelj, te potom godine glavni urednik dnevnog lista Hrvatski narod. Nakon uredničkog mjesta u Hrvatskom narodu, najprije je savjetnik Ministarstva vanjskih poslova NDH, a potom glavni ravnatelj Glavnog ravnateljstva za promidžbu (GRP) u Ministarstvu narodne prosvjete, tj. šef državne cenzure u NDH. Pisao je u većini listova za vrijeme NDH, a napose u Hrvatskom narodu. U člancima je objašnjavao i pripremao promidžbenu državnu politiku. Bio je među najutjecajnijima u ustaškoj propagandi.

Novinari, odnosno većina članova novinarskog udruženja radili su uglavnom u Hrvatskom narodu, službenom dnevniku NDH, koji izlazi od 10. travnja 1941., a glavni urednik mu je Dragan Bumbar. No, Bumbar je ubrzo smijenjen, pa glavni urednik postaje Tias Mortigjija, a ravnatelj Matija Kovačić. Radio Zagreb postaje Krugovalna postaja Zagreb čiji je ravnatelj Radovan Latković, čija je jedna od prvih mjera bila izbacivanje iz programa svih židovskih i srpskih autora.  

Zakonska osnova o rasnoj pripadnosti koju je donio Pavelić imala je, navodi Novak, važne posljedice i za novinarsku struku. „Prema rasnom paragrafu novinar u NDH mogao je biti jedino onaj tko je mogao dokazati da je arijevskog porijekla te da nije u braku s nearijevkom. To je bilo određeno i u Pravilniku Društva, koje nije donosila Skupština novinara, već vladina upravna tijela“.

Tijekom četiri godine  vlasti NDH nakon Kovačića na čelu društva bili su još Ivo Mrakovčić i Ivo Bogdan.  U tom razdoblju donesen je i Zakon o novinarima i novinarskom radu u kojemu između ostalog stoji“ da novinari trebaju izbjegavati pisanje koje vrijeđa čast i dostojanstvo Hrvata i NDH, kao i ono koje je u stanju oslabiti volju hrvatskog naroda za radom u korist i obranu svoje države. Svakom je novinaru i novinarskom pripravniku zajamčeno pravo na godišnji odmor, a uvedeno je društveno i mirovinsko osiguranje novinara“. 

Brojni novinari za trajanja vlasti NDH-a bili su proganjani ili su stradali, a neki su se priključili antifašističkoj borbi i partizanima gdje se formira i druga novinarska organizacija Društvo novinara Hrvatske.  Sudbina novinara koji su radili u NDH u metežu koji je nastao nakon kraja rata bila je uvjetovana s dva državna plana bijega iz Hrvatske. Kako bilježi Novak: "Jedan, sigurniji, bio je predviđen za vodstvo ustaškog pokreta i njemu najbliže novinare, a drugi za one koji su, u interesu poslijeratne politike ustaške emigracije, mogli biti žrtvovani“. 

Izvori:

Hrvatsko novinarstvo u 20. stoljeću; Božidar Novak; Izdavač: Golden marketing-Tehnička knjiga

HND – Prvo stoljeće; urednik: Mario Bošnjak; Izdavač: Press Data

Hrvatski biografski leksikon; Izdavač: Leksikografski zavod Miroslav Krleža

 

Piše: Ivica Buljan

Početkom tridesetih godina apsolutistička vladavina kralja Aleksandra odrazila se na sve sfere života u tadašnjoj državi pa tako i na novinarstvo. Provodila se cenzura u novinama, uvjeti rada novinara bili su vrlo teški, a djelovanje novinarskih organizacija svedeno je na puko preživljavanje. Jugoslavensko novinarsko udruženje tri i pol godine nije imalo nekih značajnijih aktivnosti, a zastao je i rad zagrebačke sekcije novinara. Ipak kako vrijeme odmiče režim popušta, novinari se polako bude iz apatije, a ponovo počinju i aktivnosti unutar novinarske organizacije.   

Inicijativu daje nekolicina novinara Zagrebačke sekcije koji u svom pismu progovaraju o stanju u novinarstvu naglašavajući kako bi se u novim okolnostima Udruženje (JNU) „reformiralo na profesionalnoj osnovi , što bi onemogućilo prijašnju praksu majorizacije, a složnim bi se radom nastojalo tada riješiti sve aktualne probleme novinarskog staleža“. Rad JNU bio je poprilično centraliziran pa su tako predsjednik Udruženja  i središnja Uprava mogli poništiti mandate Sekcijskih uprava pod izlikom da rade protiv pravila Udruženja.

Loše upravljanje 

Pored borbe protiv centralizacije Zagrebačka sekcija i nadalje ima briga oko poslovanja Novinarskog doma pa Ida Pilija Čubelić navodi kako je „zbog lošeg upravljanja Zakladom situacija bila svakim danom sve gora: Dom je gomilao dugove, a Zaklada je u njihovom rješavanju bila prilično nemoćna“.

Sredinom tridesetih dolazi i do smjene na čelu zagrebačke sekcije i umjesto Slavka Jutriše predsjednik Sekcije 1936. postaje Branko Sokolić.  U novom vodstvu Zagrebačke sekcije kao potpredsjednik ostaje Slavko Jutriša, drugi je potpredsjednik Josip Pavišić, blagajnik Stevo Stojanović i tajnik Vladimir Majer. Branko Sokolić rodio se 1901., u Trebinju, a u Zagrebu je završio Pravni fakultet. U novinskom koncernu Tipografija radi od 1926. godine u dnevnicima Obzor, Večer i Jutarnji list. Najzapaženiji je bio kao urednik kako se tada zvalo komunalne rubrike Jutarnjeg lista. Njegov rad je vrlo važan za normalizaciju prilika u Sekciji i za spašavanje novinarskog doma. 

Za vodstva tog Upravnog odbora sekcija preuzima list Koprive „kako bi se, umjesto davanja pripomoći tamošnjim novinarima, omogućio njihov status zaposlenih, ali i održavanje samog lista.. Odluka o kupnji Kopriva donosi se 19 studenog 1936. te je odlučeno da će prvi broj u redakciji sekcije izaći već 4. prosinca“ , zapisuje Ida Pilija Čubelić.

Velebno zdanje Novinarskog doma postalo je simbol novinarske profesije u Hrvatskoj 

U Zagrebu se te 1936. godine održava i kongres JNU-a na kojem je zaključeno da se hitno traži i da se donese „novi slobodoumni zakon o tisku i ukine cenzura do donošenja takvog zakona“. Tom je prigodom tiskana brošura pod nazivom „Novinarski kongres, Zagreb, 24. svibnja 1936.“. Kako zapisuje Ida Pilija Čubelić iako je tim kongresom ujedno obilježena i dvadesetpeta obljetnica osnivanja Hrvatskog novinarskog društva uredništvo se ograđuje od te obljetnice zbog nastojanja za ravnopravnošću sviju u društvu, a u stvari da se pokaže tko je gazda u kući. Tako na kraju brošure stoji: „Ovaj posebni broj Novinara nije zamišljen kao reprezentativan spomen-spis, kojim bi Zagrebačka sekcija JNU, proslavila dvije važne obljetnice hrvatskog novinarstva: stogodišnjicu Novina Horvatskih Ljudevita Gaja i 25-godišnjicu osnutka Hrvatskog novinarskog društva. Svrha je ove publikacije sasvim praktična: sačuvati glavne referate, koji su namijenjeni Kongresu i dati ih na raspolaganje sudionicima...“.  

Novinarsko društvo Banovine Hrvatske 

Do organizacijske promjene dolazi uspostavom Banovine Hrvatske te na Izvanrednoj skupštini Zagrebačka sekcije, koja je održana u Novinarskom domu 21. siječnja 1940. godine. Kako navodi Božidar Novak formiranje novog društva im od te skupštine hrvatski novinari ponovo su se našli u društvu s hrvatskim imenom, a proglašenjem banovine počele su se slobodnije formirati i ostale društvene organizacije. -Novinarsko društvo počinje razmišljati i o obrazovanju novinara, posebice mladih, no temeljno pitanje i Društva i Uprave nakon osnivanja ostaje materijalni položaj, te socijalna zaštita i život nakon odlaska u mirovinu, zapisao je Božidar Novak u tekstu Banovina i drugi rat objavljenom u monografiji HND Prvo stoljeće. .

Kroz nešto više od dva desetljeća djelovanja u prvo Kraljevini SHS pa Kraljevini Jugoslaviji novinarska organizacija izgubila je samostalnost, a profesija i novinari bili su, nekad više , nekad manje, pod stalnim udarom režima. Ipak novinstvo i izdavaštvo se razvijalo, a pojavio se i radio kao novi medij. Novinarska organizacija bila je bogatija za svoj Novinarski dom, a opći status i položaj novinara u društvu doživio je određene pomake i u materijalnom i i u profesionalnom smislu. 

Ratni vihor, okupacija i novi režim značit će, navodi Novak  „nakon stotinu i šest godina postojanja kraj hrvatskog građansko tiska i kraj pluralističke novinarske organizacije“. Na vlast dolaze Pavelićeve ustaše, a još 1936. Ante Pavelić je napisao presudu hrvatskom građanskom novinarstvu što je objavio u Hitlerovoj Njemačkoj pod naslovom „Hrvatsko pitanje“. U presudi stoji: „ U židovsko -slobodnozidarskim rukama nalazi se u Hrvatskoj i sveukupno novinstvo..naročito se upotrebljavaju drska krivotvorenja protiv Njemačke. Židovsko slobodnozidarsko novinstvo neprekidno napada Njemačku, njemački narod i nacionalsocijalizam“. I konačnu u poruci upućenoj iz Italije u studenom 1940. Pavelić naglašava: „ Novinstvo i tisak, što je do sada kvarilo hrvatska pokoljenja i odnarođivali ih, bit će zabranjeno i uništeno“.  

Pavelićev režim donio je rasne zakone koji su se odnosili i na novinare 

Na izvanrednu glavnu skupštinu Hrvatskog novinarskog društva održanoj 16. svibnja 1941. u Novinarskom domu, posebni „djelatni odbor“ je od 141 člana Novinarskog društva Banovine Hrvatske pozvao samo njih 55. Novak dodaje kako su ostali za novi režim bili očito nepodobni. „Od tih 55 pozvanih na Skupštinu prema zapisniku, prisustvovalo je 39. Većina istaknutih novinara onog vremena na skupštini n ije bila, a od poznatih zagrebačkih glavnih urednika bio je pozvan jedino Josip Horvat, glavni urednik Jutarnjeg lista. Nije bio pozvan ni predsjednik Društva Sokolić“, navodi Novak i dodaje kako se iz zapisnika te prve skupštine u NDH dobiva puni uvid u kriterije po kojima su novinari podijeljeni na poglavnikove i one koji to ne zaslužuju. Matija Kovačić , koji je i prvi predsjednik takvog Društva i jedna od vodećih novinara za vrijeme NDH, između ostalog na Skupštini je kazao: „Brisali smo i nismo pozvali prilično veliki broj bivših članova Društva, i to najprije one koji nisu Hrvati, a od Hrvata one koji su se u radu u minulih dvadeset godina toliko ogriješili o našu narodnu stvar, da smo smatrali, da ne mogu sudjelovati na sastanku gdje se bira odbor, koji ima uvesti red u naše redove i to red u smislu novog doba, u ustaškom smislu“.  Tako je jedini vrijedni akt s te Skupštine bio povratak izvornog imena Hrvatskog novinarskog društva, ali bez izvornih demokratskih, pluralističkih i tolerantnih načela. Uslijedila je zabrana  izlaženja većine dnevnih i povremenih listova Banovine Hrvatske. 

Rasne odredbe i za novinare 

Matija Kovačić, rodio se 1901., a umro je u emigraciji u Barceloni 1972. Studirao je pravo u Zagrebu, a bio je urednik tjednika Hrvatski seljački narod do uvođenje diktature te kasnije suradnik lista Hrvat i Hrvatskog lista iz Osijeka. Odmah nakon osnivanja NDH postaje urednikom državne novinske agencije Velebit.  Bio je ravnatelj, te potom godine glavni urednik dnevnog lista Hrvatski narod. Nakon uredničkog mjesta u Hrvatskom narodu, najprije je savjetnik Ministarstva vanjskih poslova NDH, a potom glavni ravnatelj Glavnog ravnateljstva za promidžbu (GRP) u Ministarstvu narodne prosvjete, tj. šef državne cenzure u NDH. Pisao je u većini listova za vrijeme NDH, a napose u Hrvatskom narodu. U člancima je objašnjavao i pripremao promidžbenu državnu politiku. Bio je među najutjecajnijima u ustaškoj propagandi.

Novinari, odnosno većina članova novinarskog udruženja radili su uglavnom u Hrvatskom narodu, službenom dnevniku NDH, koji izlazi od 10. travnja 1941., a glavni urednik mu je Dragan Bumbar. No, Bumbar je ubrzo smijenjen, pa glavni urednik postaje Tias Mortigjija, a ravnatelj Matija Kovačić. Radio Zagreb postaje Krugovalna postaja Zagreb čiji je ravnatelj Radovan Latković, čija je jedna od prvih mjera bila izbacivanje iz programa svih židovskih i srpskih autora.  

Zakonska osnova o rasnoj pripadnosti koju je donio Pavelić imala je, navodi Novak, važne posljedice i za novinarsku struku. „Prema rasnom paragrafu novinar u NDH mogao je biti jedino onaj tko je mogao dokazati da je arijevskog porijekla te da nije u braku s nearijevkom. To je bilo određeno i u Pravilniku Društva, koje nije donosila Skupština novinara, već vladina upravna tijela“.

Tijekom četiri godine  vlasti NDH nakon Kovačića na čelu društva bili su još Ivo Mrakovčić i Ivo Bogdan.  U tom razdoblju donesen je i Zakon o novinarima i novinarskom radu u kojemu između ostalog stoji“ da novinari trebaju izbjegavati pisanje koje vrijeđa čast i dostojanstvo Hrvata i NDH, kao i ono koje je u stanju oslabiti volju hrvatskog naroda za radom u korist i obranu svoje države. Svakom je novinaru i novinarskom pripravniku zajamčeno pravo na godišnji odmor, a uvedeno je društveno i mirovinsko osiguranje novinara“. 

Brojni novinari za trajanja vlasti NDH-a bili su proganjani ili su stradali, a neki su se priključili antifašističkoj borbi i partizanima gdje se formira i druga novinarska organizacija Društvo novinara Hrvatske.  Sudbina novinara koji su radili u NDH u metežu koji je nastao nakon kraja rata bila je uvjetovana s dva državna plana bijega iz Hrvatske. Kako bilježi Novak: "Jedan, sigurniji, bio je predviđen za vodstvo ustaškog pokreta i njemu najbliže novinare, a drugi za one koji su, u interesu poslijeratne politike ustaške emigracije, mogli biti žrtvovani“. 

Izvori:

Hrvatsko novinarstvo u 20. stoljeću; Božidar Novak; Izdavač: Golden marketing-Tehnička knjiga

HND – Prvo stoljeće; urednik: Mario Bošnjak; Izdavač: Press Data

Hrvatski biografski leksikon; Izdavač: Leksikografski zavod Miroslav Krleža