Aktualno > Analize

110. godina HND-a (2): Politička i ratna događanja određuju razvoj i sudbinu Društva

11.11.2020.

Piše: Ivica Buljan

Počeci djelovanja  Hrvatskog novinarsko društva bili su prepuni elana i angažmana izabranih predstavnika. Ipak idila nije vladala niti jednog trena, jer su neprestano tinjali sukobi i to prije svega zbog političkih razlika između pojedinaca u vodstvu društva. Već tijekom prve godine mandata Grlović podnosi ostavku, ali je povlači da bi iduće godine ponovo odstupio, ovaj puta zauvijek. Na čelo Društva dolazi Antun Schlegel, urednik dnevnika „Agramer Tagblatt”, a nakon Prvog svjetskog rata najveći novinski magnat u novonastaloj državi.

Neposredni povod za Grlovićevu ostavku bio je njegov odlazak na prijem kod komesara Cuvaja, što je opcija koju su predvodili potpredsjednik Antun Schlegel i tajnik Ivan Peršić osudila i polako počinje uklanjanje  Grlovića s čela Društva. Božidar Novak u svojoj knjizi Hrvatsko Novinarstvo u 20. stoljeću prenosi mišljenje Srećka Lipovčana koji smatra da su već u prvom upravnom odboru bili dobro zastupljeni oni koji su u tajnosti svjesno, a neki možda i nesvjesno, gradili poziciju koja je Hrvatsku u pogodnom trenutku trebala izvući iz Monarhije i utopiti u velikosrpski organiziranoj jugoslavenskoj državi.  – S Grlovićem posao demontaže Monarhije i utiranje puta k Beogradu kao središtu moći na taj način ne bi se mogao obaviti, smatra Lipovčan.

Prvi memorandum HND-a

Nešto prije tih događanja i Grlovićeve ostavke zabilježeno je i prvo javno obraćanje HND javnosti putem  memoranduma, čiji je osnovni cilj bio osuda teških uvjeta rada novinara u Hrvatskoj, a neizravno, mada ne i eksplicitno, kao uzrok za takvu situaciju navodi tadašnje neustavno političko stanje. U memorandum se između ostalog navodi: - Hrvatsko novinarsko družtvo na svojoj glavnoj skupštini održanoj dne 9. IV. 1912. U prostorijama Matice Hrvatske zaključuje, da se putem memoranduma obrati na novinarske korporacije u monarhiji i izvan nje, da im razloži prilike, u kojima se danas nalazi štampa u hrvatskoj i pod kojim trpe probitci i ugled novinara i novinarskog staleža te da zatraži drugarsku moralnu potporu. Podjednako iskazuje svoju toplu blagodarnost svoj onoj štampi, koja je već do sada kolegijalno uvažila spomenute prilike u Hrvatskoj, a sa žaljenjem konstatira, da se jedna dio bečke i peštanske štampe ogriješio o svoj uzvišeni zadatak i o novinarskoj solidarnosti i kolegijalnosti-.

Agramer Taglblatt, novine na njemčkom jeziku, koje je uređivao Grlovićev nasljednika Antun Schlegel 

U tom period do početka Drugog svjetskog rata Društvo je djelovalo u prostorijama Matice hrvatske, a rađa se i ideja o gradnji vlastitog zdanja Novinarskog doma, ali će ona pričekati više od jednog desetljeća da se krene u realizaciju. Društvo je aktivno i na međunarodnom planu pa se tako na inicijativu Većeslava Wildera šalje obavijest o konstituiranju HND-a na adrese svih novinarskih društava u Monarhiji. Milivoj Dežman povlači i pitanje učlanjenja društva u Međunarodni novinarski savez, ali po tom pitanju se tada ništa dalje nije dogodilo. Na drugoj strani HND na poziv Srpskog novinarskog udruženja sudjeluje na Desetom sveslavenskom kongresu novinara.

Tih prvih godina djelovanja HND-a dogodila se i afera oko saborskih novinskih izvjestitelja. Naime, neke novinare, a među kojima je bila i Marija Jurić Zagorka nisu puštali na saborske sjednice. Kako navodi Ida Pilija Čubelić Upravni odbor HND-a je na to reagirao da bi na koncu, nakon dugih i mučnih razgovora problem bio riješen tako da se nađe posebno mjesto za saborske izvjestitelje, a Ferdinand Pajas bio je ovlašten ispred HND-a da pregovara o dodjeli posebne sobe za saborske izvjestitelje. Tijekom tih godina Društvo nastoji poboljšati položaj novinara, urediti njihov status u društvu i kod poslodavaca, ali osim nekoliko inicijativa ništa značajnije nije postignuto na tom planu. Društvo ipak uspijeva pomoći najugroženijim novinarima i njihovim obiteljima skromnim novčanim sredstvima pa je tako zabilježeno da je na zagovor predsjednika supruzi bivšeg novinara Fleišera dodijeljena pomoć od 50 kruna.  

Nekolegijalnost

Istovremeno, kako zapisuje Božidar Novak, na Skupštini održanoj 5. travnja 1914. neposredno prije Prvog svjetskog rata, članovi se žale zbog međusobnih osobnih napada kolega “koji vrijeđaju ugled novinarskog zvanja i zadiru u stališke interese pojedinaca i mole da se takvi napadi izbjegavaju”. Zagovara se da se sporovi rješavaju u okviru novinarskog društva, a raspravu je potakla Zagorka. No ni po tom pitanju ništa se nije dogodilo, jer uskoro slijedi Prvi svjetski rat i rad društva je obustavljen do 1917. godine.  Kako bilježi Ida Čubelić Pilija tijekom rata novinari su se okupili u velikom broju na posljednjem ispraćaju svog prvog predsjednika Milana Grlovića 10. Lipnja 1915. godine  na kojem je kako piše Obzor bilo “korporativno hrvatsko novinarsko društvo na čelu s potpredsjednikom g. Schlegelom”.

Ratne prilike devastirale su i novinarske kadrove. Dio onih nepoćudnih vlasti došao je pod budnu pasku policije, a dio je pozvan i u vojsku, dok je tek mali dio radio novine u ratnim uvjetima i strogom cenzurom.  

Brojni novinari našli su se u rovovima za vrijeme Prvog svjetskog rata 

Naime, zanimljivo je da je se Schlegel kao predsjednik Društva tek po obnavljanju rada 1917 godine,  a nakon ostavke Grlovića društvo je vodio kao potpredsjednik, kako ga je i titulirao novinar Obzora u izvještaju s Grlovićeva pogreba. U novim političkim okolnostima i slabljenju Monarhije te sve većoj izvjesnosti da će izgubiti rat, a i nestati sa geopolitičke karte svijeta unutar države dolazi do previranja, a svoju aktivnost obnavlja i hrvatsko novinarsko društvo. Na V. skupštini Društva održanoj u listopadu 1917. za predsjednika je izabran Antun Schlegel, dok je potpredsjednik postao agilni Ivan Peršić, tajnik Marko Bauer, a blagajnik Slavko Jutriša. Kako zapisuje u svojoj knjizi Hrvatsko novinarstvo u 20. Stoljeću Božidar Novak na skupštini je odmah predloženo da se “odmah izradi osnova za kolektivni ugovor koji bi odredio minimalnu plaću novinara, ukidanje sedmog broja dnevnika  u tjednu ili uvede posebno plaćanje rad ana tom broju, zatim pitanje godišnjeg dopusta i plaćanja poreza. Zatraženo je i oslobađanje novinara od vojne službe, obnova i potpuna obustava Tiskovnog zakona i poklanjanja pozornosti prema svemu što je kadro jačati hrvatsku narodnost”. U to vrijeme  u nešto više od pola godine prije raspada Austro Ugarske hrvatsko novinarsko društvo brojalo je 91 člana.

Novo vodstvo, novi entuzijazam tijekom ranog ratnog poraća, ali i složeni politički uvjeti i osnivanje nove države i te kako utječu na rad društva. Tajnik postaje Ante Brozović, a umjesto Antuna Schlegela , koji u međuvremenu postaje suvlasnik “Jugoštampe” pa je njegovo predsjedanje Društvom postalo inkompatibilno novoj ulozi vlasnika izdavačkih poduzeća, na čelo Društva dolazi Krešimir Kovačić, dotadašnji urednik Obzora, a potom Jutarnjeg lista.

Zauzimanje pozicija

Antun Schlegel, vrlo brzo i dobro se snašao u novim prilikama te je uz vođenja HND-a bio i postavljen na čelo novoustanovljenog Novinskog ureda Narodnog Vijeća SHS”. Taj Našičanin njemačkog porijekla, u početku hrvatske, a potom čvrste i uvjerene jugoslavenske orijentacije, rođen 1878., kroz dvadesetak godina svog djelovanja bio je jedan od najvažnijih i najdjelotvornijih ljudi za razvoju hrvatskog novinarstva. Schlegel je u svojoj novinarsko, političko poduzetničkoj karijeri prešao put od katoličkog svećenika i jednog od suosnivača Hrvatske seljačke stranke braće Radić do jednog od najodanijih ljudi kralja Aleksandra. Podrobnije o samom Schlegelu piše njegov brat Josip u radu Biografija Tonija Schlegela, koja se čuva u Hrvatskom državnom arhivu, a može se pročitati na www.academia.edu. Napustivši svećeništvo potpuno se posvećuje novinarstvu te postaje urednik i suradnik Stanka Franka u tadašnjem zagrebačkom dnevniku „Agramer Tagblatt”, koji je bio u opoziciji Pešti. - Iako pisan njemačkim jezikom, bio je do srži hrvatski tj. jugoslavenski list,  kao odgovor naprednih hrvatskih slojeva na pisanje njemačkog vladinog organa „Agramer Zeitung-a, zapisat će u bratovoj biografiji Josip Schlegel. Tragična ironija sudbine je da su  godinama kasnije u ožujku 1929. četvorica atentatora, koji su pripadali političkom pokretu kolokvijalno poznatom kao “frankovci” izvršila atentat na Schlegela sa smrtnim posljedicama. Dakako radi se o sljedbenicima politike Josipa Franka, čiju političku baštinu je preuzeo Ante Pavelić, koji u to vrijeme, kraj dvadesetih i početak tridesetih, osniva ustaški pokret.

Naravno početkom dvadesetih, novonastala država, odnosi i događaji koji se odvijaju sami po sebi dovode i do inicijative za organiziranjem novinarskog društva na razini nove Države SHS-a. U samom Društvu brojne su pristalice organiziranje saveznog udruženja, a sam Kovačić na Skupštini na kojoj je dogovorena likvidacija Hrvatskog novinarskog društva izražava želju “u sretan uspjeh Jugoslavenskog novinarskog udruženja”. Na skupštini održanoj 15. ožujka 1921., donesena je odluka da se HND likvidira i da se “reorganizira kao sekcija zagrebačka Jugoslavenskog novinarskog udruženja”, a sve obaveze i imovina prelazi na sekciju Zagreb. Prvo vodstvo Zagrebačke sekcije Jugoslavenskog novinarskog udruženja  čine dotadašnji predsjednik HND-a Krešimir Kovačić, , a prvi i drugi potpredsjednici su Slavko Jutriša i Vladimir Turkalj, blagajnik je Vilko Šafranek, dok tajnik ostaje Ante Brozović. Vodstvo još čine izabrani odbornici: August Scholz, Marijo Matulić, Vladimir Bornemissa i Milko Kelović.  

Kovačić će društvo sekcijom predsjedati do 1923., kada je izabran za predsjednika Jugoslavenskog udruženja novinara. Kao sin hrvatskog književnika Ante Kovačića od malena je bio predodređen da se bavi pisanjem.

Krešimir Kovačić, treći predsjednik HND-a 

Kako stoji u Kovačićevoj biografiji u Hrvatskom biografskom leksikonu bio je profesionalni novinar, urednik, surađivao crticama, feljtonima, književnim kritikama i osvrtima, političkim izvješćima i komentarima u novinama i časopisima od Hrvatskog đaka, Hrvatskog prava, Mlade Hrvatske i drugih listova na početku stoljeća , preko predratnih Jutarnjeg lista, Novosti do poslijeratnog VUS-a, Glasa Slavonije, Narodnog lista, Globusa itd.

U svojim humoreskama i crticama reportažnim stilom oslonjenim na prepričavanje viceva, fiksiranje komičnih pojedinosti i stiliziranje dijaloga vješto je spajao karikaturalne portrete, pronicava i duhovita zapažanja i osjećaj za tzv. maloga čovjeka. Zasebno mjesto pripada knjizi Par nas s Parnasa (1922), zbirci pjesama u kojima je parodirao i ironizirao pjesničke poetike, stil, stih, teme i motive tada istaknutih pisaca, a sporadično i same autore. Pritom je parodirao ne samo neposrednu stilsku formaciju (modernu) nego i suvremeni i aktualni ekspresionizam, navodi se između ostalog u Hrvatskom biografskom leksikonu o pomalo zaboravljenom novinaru, uredniku i predsjedniku Društva Krešimiru Kovačiću.

 

Izvori:

Hrvatsko novinarstvo u 20. stoljeću; Božidar Novak; Izdavač: Golden marketing-Tehnička knjiga

HND – Prvo stoljeće; urednik: Mario Bošnjak; Izdavač: Press Data

Biografija Tonija Schlegela: Josip Schlegel; Pohranjeno u Hrvatskom državnom arhivu

Hrvatski biografski leksikon; Izdavač: Leksikografski zavod Miroslav Krleža

 

Piše: Ivica Buljan

Počeci djelovanja  Hrvatskog novinarsko društva bili su prepuni elana i angažmana izabranih predstavnika. Ipak idila nije vladala niti jednog trena, jer su neprestano tinjali sukobi i to prije svega zbog političkih razlika između pojedinaca u vodstvu društva. Već tijekom prve godine mandata Grlović podnosi ostavku, ali je povlači da bi iduće godine ponovo odstupio, ovaj puta zauvijek. Na čelo Društva dolazi Antun Schlegel, urednik dnevnika „Agramer Tagblatt”, a nakon Prvog svjetskog rata najveći novinski magnat u novonastaloj državi.

Neposredni povod za Grlovićevu ostavku bio je njegov odlazak na prijem kod komesara Cuvaja, što je opcija koju su predvodili potpredsjednik Antun Schlegel i tajnik Ivan Peršić osudila i polako počinje uklanjanje  Grlovića s čela Društva. Božidar Novak u svojoj knjizi Hrvatsko Novinarstvo u 20. stoljeću prenosi mišljenje Srećka Lipovčana koji smatra da su već u prvom upravnom odboru bili dobro zastupljeni oni koji su u tajnosti svjesno, a neki možda i nesvjesno, gradili poziciju koja je Hrvatsku u pogodnom trenutku trebala izvući iz Monarhije i utopiti u velikosrpski organiziranoj jugoslavenskoj državi.  – S Grlovićem posao demontaže Monarhije i utiranje puta k Beogradu kao središtu moći na taj način ne bi se mogao obaviti, smatra Lipovčan.

Prvi memorandum HND-a

Nešto prije tih događanja i Grlovićeve ostavke zabilježeno je i prvo javno obraćanje HND javnosti putem  memoranduma, čiji je osnovni cilj bio osuda teških uvjeta rada novinara u Hrvatskoj, a neizravno, mada ne i eksplicitno, kao uzrok za takvu situaciju navodi tadašnje neustavno političko stanje. U memorandum se između ostalog navodi: - Hrvatsko novinarsko družtvo na svojoj glavnoj skupštini održanoj dne 9. IV. 1912. U prostorijama Matice Hrvatske zaključuje, da se putem memoranduma obrati na novinarske korporacije u monarhiji i izvan nje, da im razloži prilike, u kojima se danas nalazi štampa u hrvatskoj i pod kojim trpe probitci i ugled novinara i novinarskog staleža te da zatraži drugarsku moralnu potporu. Podjednako iskazuje svoju toplu blagodarnost svoj onoj štampi, koja je već do sada kolegijalno uvažila spomenute prilike u Hrvatskoj, a sa žaljenjem konstatira, da se jedna dio bečke i peštanske štampe ogriješio o svoj uzvišeni zadatak i o novinarskoj solidarnosti i kolegijalnosti-.

Agramer Taglblatt, novine na njemčkom jeziku, koje je uređivao Grlovićev nasljednika Antun Schlegel 

U tom period do početka Drugog svjetskog rata Društvo je djelovalo u prostorijama Matice hrvatske, a rađa se i ideja o gradnji vlastitog zdanja Novinarskog doma, ali će ona pričekati više od jednog desetljeća da se krene u realizaciju. Društvo je aktivno i na međunarodnom planu pa se tako na inicijativu Većeslava Wildera šalje obavijest o konstituiranju HND-a na adrese svih novinarskih društava u Monarhiji. Milivoj Dežman povlači i pitanje učlanjenja društva u Međunarodni novinarski savez, ali po tom pitanju se tada ništa dalje nije dogodilo. Na drugoj strani HND na poziv Srpskog novinarskog udruženja sudjeluje na Desetom sveslavenskom kongresu novinara.

Tih prvih godina djelovanja HND-a dogodila se i afera oko saborskih novinskih izvjestitelja. Naime, neke novinare, a među kojima je bila i Marija Jurić Zagorka nisu puštali na saborske sjednice. Kako navodi Ida Pilija Čubelić Upravni odbor HND-a je na to reagirao da bi na koncu, nakon dugih i mučnih razgovora problem bio riješen tako da se nađe posebno mjesto za saborske izvjestitelje, a Ferdinand Pajas bio je ovlašten ispred HND-a da pregovara o dodjeli posebne sobe za saborske izvjestitelje. Tijekom tih godina Društvo nastoji poboljšati položaj novinara, urediti njihov status u društvu i kod poslodavaca, ali osim nekoliko inicijativa ništa značajnije nije postignuto na tom planu. Društvo ipak uspijeva pomoći najugroženijim novinarima i njihovim obiteljima skromnim novčanim sredstvima pa je tako zabilježeno da je na zagovor predsjednika supruzi bivšeg novinara Fleišera dodijeljena pomoć od 50 kruna.  

Nekolegijalnost

Istovremeno, kako zapisuje Božidar Novak, na Skupštini održanoj 5. travnja 1914. neposredno prije Prvog svjetskog rata, članovi se žale zbog međusobnih osobnih napada kolega “koji vrijeđaju ugled novinarskog zvanja i zadiru u stališke interese pojedinaca i mole da se takvi napadi izbjegavaju”. Zagovara se da se sporovi rješavaju u okviru novinarskog društva, a raspravu je potakla Zagorka. No ni po tom pitanju ništa se nije dogodilo, jer uskoro slijedi Prvi svjetski rat i rad društva je obustavljen do 1917. godine.  Kako bilježi Ida Čubelić Pilija tijekom rata novinari su se okupili u velikom broju na posljednjem ispraćaju svog prvog predsjednika Milana Grlovića 10. Lipnja 1915. godine  na kojem je kako piše Obzor bilo “korporativno hrvatsko novinarsko društvo na čelu s potpredsjednikom g. Schlegelom”.

Ratne prilike devastirale su i novinarske kadrove. Dio onih nepoćudnih vlasti došao je pod budnu pasku policije, a dio je pozvan i u vojsku, dok je tek mali dio radio novine u ratnim uvjetima i strogom cenzurom.  

Brojni novinari našli su se u rovovima za vrijeme Prvog svjetskog rata 

Naime, zanimljivo je da je se Schlegel kao predsjednik Društva tek po obnavljanju rada 1917 godine,  a nakon ostavke Grlovića društvo je vodio kao potpredsjednik, kako ga je i titulirao novinar Obzora u izvještaju s Grlovićeva pogreba. U novim političkim okolnostima i slabljenju Monarhije te sve većoj izvjesnosti da će izgubiti rat, a i nestati sa geopolitičke karte svijeta unutar države dolazi do previranja, a svoju aktivnost obnavlja i hrvatsko novinarsko društvo. Na V. skupštini Društva održanoj u listopadu 1917. za predsjednika je izabran Antun Schlegel, dok je potpredsjednik postao agilni Ivan Peršić, tajnik Marko Bauer, a blagajnik Slavko Jutriša. Kako zapisuje u svojoj knjizi Hrvatsko novinarstvo u 20. Stoljeću Božidar Novak na skupštini je odmah predloženo da se “odmah izradi osnova za kolektivni ugovor koji bi odredio minimalnu plaću novinara, ukidanje sedmog broja dnevnika  u tjednu ili uvede posebno plaćanje rad ana tom broju, zatim pitanje godišnjeg dopusta i plaćanja poreza. Zatraženo je i oslobađanje novinara od vojne službe, obnova i potpuna obustava Tiskovnog zakona i poklanjanja pozornosti prema svemu što je kadro jačati hrvatsku narodnost”. U to vrijeme  u nešto više od pola godine prije raspada Austro Ugarske hrvatsko novinarsko društvo brojalo je 91 člana.

Novo vodstvo, novi entuzijazam tijekom ranog ratnog poraća, ali i složeni politički uvjeti i osnivanje nove države i te kako utječu na rad društva. Tajnik postaje Ante Brozović, a umjesto Antuna Schlegela , koji u međuvremenu postaje suvlasnik “Jugoštampe” pa je njegovo predsjedanje Društvom postalo inkompatibilno novoj ulozi vlasnika izdavačkih poduzeća, na čelo Društva dolazi Krešimir Kovačić, dotadašnji urednik Obzora, a potom Jutarnjeg lista.

Zauzimanje pozicija

Antun Schlegel, vrlo brzo i dobro se snašao u novim prilikama te je uz vođenja HND-a bio i postavljen na čelo novoustanovljenog Novinskog ureda Narodnog Vijeća SHS”. Taj Našičanin njemačkog porijekla, u početku hrvatske, a potom čvrste i uvjerene jugoslavenske orijentacije, rođen 1878., kroz dvadesetak godina svog djelovanja bio je jedan od najvažnijih i najdjelotvornijih ljudi za razvoju hrvatskog novinarstva. Schlegel je u svojoj novinarsko, političko poduzetničkoj karijeri prešao put od katoličkog svećenika i jednog od suosnivača Hrvatske seljačke stranke braće Radić do jednog od najodanijih ljudi kralja Aleksandra. Podrobnije o samom Schlegelu piše njegov brat Josip u radu Biografija Tonija Schlegela, koja se čuva u Hrvatskom državnom arhivu, a može se pročitati na www.academia.edu. Napustivši svećeništvo potpuno se posvećuje novinarstvu te postaje urednik i suradnik Stanka Franka u tadašnjem zagrebačkom dnevniku „Agramer Tagblatt”, koji je bio u opoziciji Pešti. - Iako pisan njemačkim jezikom, bio je do srži hrvatski tj. jugoslavenski list,  kao odgovor naprednih hrvatskih slojeva na pisanje njemačkog vladinog organa „Agramer Zeitung-a, zapisat će u bratovoj biografiji Josip Schlegel. Tragična ironija sudbine je da su  godinama kasnije u ožujku 1929. četvorica atentatora, koji su pripadali političkom pokretu kolokvijalno poznatom kao “frankovci” izvršila atentat na Schlegela sa smrtnim posljedicama. Dakako radi se o sljedbenicima politike Josipa Franka, čiju političku baštinu je preuzeo Ante Pavelić, koji u to vrijeme, kraj dvadesetih i početak tridesetih, osniva ustaški pokret.

Naravno početkom dvadesetih, novonastala država, odnosi i događaji koji se odvijaju sami po sebi dovode i do inicijative za organiziranjem novinarskog društva na razini nove Države SHS-a. U samom Društvu brojne su pristalice organiziranje saveznog udruženja, a sam Kovačić na Skupštini na kojoj je dogovorena likvidacija Hrvatskog novinarskog društva izražava želju “u sretan uspjeh Jugoslavenskog novinarskog udruženja”. Na skupštini održanoj 15. ožujka 1921., donesena je odluka da se HND likvidira i da se “reorganizira kao sekcija zagrebačka Jugoslavenskog novinarskog udruženja”, a sve obaveze i imovina prelazi na sekciju Zagreb. Prvo vodstvo Zagrebačke sekcije Jugoslavenskog novinarskog udruženja  čine dotadašnji predsjednik HND-a Krešimir Kovačić, , a prvi i drugi potpredsjednici su Slavko Jutriša i Vladimir Turkalj, blagajnik je Vilko Šafranek, dok tajnik ostaje Ante Brozović. Vodstvo još čine izabrani odbornici: August Scholz, Marijo Matulić, Vladimir Bornemissa i Milko Kelović.  

Kovačić će društvo sekcijom predsjedati do 1923., kada je izabran za predsjednika Jugoslavenskog udruženja novinara. Kao sin hrvatskog književnika Ante Kovačića od malena je bio predodređen da se bavi pisanjem.

Krešimir Kovačić, treći predsjednik HND-a 

Kako stoji u Kovačićevoj biografiji u Hrvatskom biografskom leksikonu bio je profesionalni novinar, urednik, surađivao crticama, feljtonima, književnim kritikama i osvrtima, političkim izvješćima i komentarima u novinama i časopisima od Hrvatskog đaka, Hrvatskog prava, Mlade Hrvatske i drugih listova na početku stoljeća , preko predratnih Jutarnjeg lista, Novosti do poslijeratnog VUS-a, Glasa Slavonije, Narodnog lista, Globusa itd.

U svojim humoreskama i crticama reportažnim stilom oslonjenim na prepričavanje viceva, fiksiranje komičnih pojedinosti i stiliziranje dijaloga vješto je spajao karikaturalne portrete, pronicava i duhovita zapažanja i osjećaj za tzv. maloga čovjeka. Zasebno mjesto pripada knjizi Par nas s Parnasa (1922), zbirci pjesama u kojima je parodirao i ironizirao pjesničke poetike, stil, stih, teme i motive tada istaknutih pisaca, a sporadično i same autore. Pritom je parodirao ne samo neposrednu stilsku formaciju (modernu) nego i suvremeni i aktualni ekspresionizam, navodi se između ostalog u Hrvatskom biografskom leksikonu o pomalo zaboravljenom novinaru, uredniku i predsjedniku Društva Krešimiru Kovačiću.

 

Izvori:

Hrvatsko novinarstvo u 20. stoljeću; Božidar Novak; Izdavač: Golden marketing-Tehnička knjiga

HND – Prvo stoljeće; urednik: Mario Bošnjak; Izdavač: Press Data

Biografija Tonija Schlegela: Josip Schlegel; Pohranjeno u Hrvatskom državnom arhivu

Hrvatski biografski leksikon; Izdavač: Leksikografski zavod Miroslav Krleža