Aktualno > Regija i svijet

The Economist: Smanjuju se medijske slobode na Balkanu

11.11.2016.

Velik broj elektroničkih medija iz bivše Jugoslavije našlo se pod prijetnjom ili sami prijete. Prije dva desetljeća, kad je Zapad počeo marljivo obnavljati ratom razorenu Bosnu i Hercegovinu, poboljšanje stanja u kojem su bili lokalni mediji na Balkanu – koji su često zakuhavali mržnju – bilo je prvo na popisu. No dvadeset godina kasnije, rezultati su razočaravajući, piše The Economist

Na konferenciji 4. i 5. studenoga u Kilkennyju, u Irskoj, u organizaciji Udruženja europskih novinara (AEJ), mnogo je razgovora posvećeno tome da stvari postaju sve gore u nekoć nasilnom, a danas još uvijek zabrinjavajućem dvorištu starog kontinenta. Novinari iz bivše Jugoslavije ili njenog susjedstva, ponovo se susreću s prijetnjama i etničkim antagonizmom. A podrška onima koji su dovoljno hrabri da otkriju ružnu istinu je slaba, piše britanski The Economist. 

Život novinara u bivšoj Jugoslaviji nije tako rizičan kao u Turskoj, gdje je od pokušaja udara u srpnju pohapšeno više od 100 ljudi iz medija, uključujući i desetak zaposlenih u dnevniku Cumhuriyet; nije tako gadno kao u Rusiji. No nazadovanje posebno žalosti zbog velike količine zapadne pomoći koja će, mislilo se, ojačati slobodu medija i bolje izvještavanje.

U poslijeratnoj su Bosni i Hercegovini, na primjer, strani savjetnici pokušali stvoriti neutralni javni elektronički medij prema modelu BBC-ja. Istovremeno su trupe NATO-a zaplijenile odašiljač koji su koristili ekstremni Srbi da bi huškali na nasilje. No danas se javni program gotovo vratio na staro. Bosanski pažljivo pokrenut nacionalni javni elektronički medij jedva preživljava (dijelom zbog konkurencije komercijalnih medija), dok se regionalni programi drže etničkih i političkih pitanja, u jednom slučaju tvrdolinijaškog srpskog nacionalizma. Drugi veliki državni elektronički medij je blizak najvećoj bošnjačkoj (muslimanskoj) stranci. Ratni zločinci imaju pristupa eteru i dobivaju mogućnost slobodnog propagiranja svoje iskrivljene verzije rata u toj zemlji. Bosanska srpska televizija je postala platforma za Momčila Krajišnika, bivšeg političkog vođu osuđenog u Hagu zbog ubojstva i progona, koji tvrdi da nikad nikakav masakr ni genocid nisu počinile snage s njegove strane. Bosanski muslimani to smatraju nečuvenim. Ranko Mavrak, bosanski novinar, Hrvat koji radi u Sarajevu, rekao je na konferenciji da je polarizacija zabrinjavajuće slična onoj iz 1990-ih.

Što se fizičke sigurnosti novinara tiče, neke svježe priče uznemiruju. Na Kosovu je urednik tabloida Gazeta Express bio suočen s pravom navalom prijetnji smrću nakon emitiranja dokumentarca o zločinima Albanaca nad etničkim Srbima. U Hrvatskoj (članici EU, poslijeratnoj bivšoj jugoslavenskoj državi koja ne voli da je se zove balkanskom) Hrvatsko novinarsko društvo, to jest njegov predsjednik Saša Leković, rekao je da je sretan što je živ nakon što mu je netko petljao po kotaču automobila pretpostavljajući da će doživjeti sudar. Njegovo je Društvo prijavilo mnogostruke prijetnje smrću upućene onima koji istražuju vijesti, posebno od grupe koja glorificira pronacistički ustaški režim iz 1940-ih.

Cijeli članak možete pročitati ovdje.

Prevela: Vesna Arsovski

Velik broj elektroničkih medija iz bivše Jugoslavije našlo se pod prijetnjom ili sami prijete. Prije dva desetljeća, kad je Zapad počeo marljivo obnavljati ratom razorenu Bosnu i Hercegovinu, poboljšanje stanja u kojem su bili lokalni mediji na Balkanu – koji su često zakuhavali mržnju – bilo je prvo na popisu. No dvadeset godina kasnije, rezultati su razočaravajući, piše The Economist

Na konferenciji 4. i 5. studenoga u Kilkennyju, u Irskoj, u organizaciji Udruženja europskih novinara (AEJ), mnogo je razgovora posvećeno tome da stvari postaju sve gore u nekoć nasilnom, a danas još uvijek zabrinjavajućem dvorištu starog kontinenta. Novinari iz bivše Jugoslavije ili njenog susjedstva, ponovo se susreću s prijetnjama i etničkim antagonizmom. A podrška onima koji su dovoljno hrabri da otkriju ružnu istinu je slaba, piše britanski The Economist. 

Život novinara u bivšoj Jugoslaviji nije tako rizičan kao u Turskoj, gdje je od pokušaja udara u srpnju pohapšeno više od 100 ljudi iz medija, uključujući i desetak zaposlenih u dnevniku Cumhuriyet; nije tako gadno kao u Rusiji. No nazadovanje posebno žalosti zbog velike količine zapadne pomoći koja će, mislilo se, ojačati slobodu medija i bolje izvještavanje.

U poslijeratnoj su Bosni i Hercegovini, na primjer, strani savjetnici pokušali stvoriti neutralni javni elektronički medij prema modelu BBC-ja. Istovremeno su trupe NATO-a zaplijenile odašiljač koji su koristili ekstremni Srbi da bi huškali na nasilje. No danas se javni program gotovo vratio na staro. Bosanski pažljivo pokrenut nacionalni javni elektronički medij jedva preživljava (dijelom zbog konkurencije komercijalnih medija), dok se regionalni programi drže etničkih i političkih pitanja, u jednom slučaju tvrdolinijaškog srpskog nacionalizma. Drugi veliki državni elektronički medij je blizak najvećoj bošnjačkoj (muslimanskoj) stranci. Ratni zločinci imaju pristupa eteru i dobivaju mogućnost slobodnog propagiranja svoje iskrivljene verzije rata u toj zemlji. Bosanska srpska televizija je postala platforma za Momčila Krajišnika, bivšeg političkog vođu osuđenog u Hagu zbog ubojstva i progona, koji tvrdi da nikad nikakav masakr ni genocid nisu počinile snage s njegove strane. Bosanski muslimani to smatraju nečuvenim. Ranko Mavrak, bosanski novinar, Hrvat koji radi u Sarajevu, rekao je na konferenciji da je polarizacija zabrinjavajuće slična onoj iz 1990-ih.

Što se fizičke sigurnosti novinara tiče, neke svježe priče uznemiruju. Na Kosovu je urednik tabloida Gazeta Express bio suočen s pravom navalom prijetnji smrću nakon emitiranja dokumentarca o zločinima Albanaca nad etničkim Srbima. U Hrvatskoj (članici EU, poslijeratnoj bivšoj jugoslavenskoj državi koja ne voli da je se zove balkanskom) Hrvatsko novinarsko društvo, to jest njegov predsjednik Saša Leković, rekao je da je sretan što je živ nakon što mu je netko petljao po kotaču automobila pretpostavljajući da će doživjeti sudar. Njegovo je Društvo prijavilo mnogostruke prijetnje smrću upućene onima koji istražuju vijesti, posebno od grupe koja glorificira pronacistički ustaški režim iz 1940-ih.

Cijeli članak možete pročitati ovdje.

Prevela: Vesna Arsovski