Situacija se u međuvremenu promijenila, pa studenti osim ljetne prakse koju odrađuju po različitim medijima, doduše za sitan novac ili volonterski, zanat mogu brusiti i tijekom cijele godine u „svojim“ medijima, ponajprije na Radio Studentu oni koje više zanima radijsko novinarstvo, u časopisu Global za tiskano i na TV Studentu za televizijsko.

Stotinjak suradnika

„Radio Student nastao je 1996. godine kao nastavak kolegija Radio na Studiju novinarstva na Fakultetu političkih znanosti, s ciljem praktične izobrazbe studenata novinarstva“, priča nam glavni urednik Ivan Vlašić, „da bi tijekom godina beskompromisnim pristupom glazbi i izborom sadržaja od javnog interesa s ciljem poticanja medijske pismenosti i društvene odgovornosti postao respektabilan radio i jedan od deset najslušanijih u gradu Zagrebu“.

„Tijekom jedne akademske godine kroz radio prođe stotinjak suradnika, a samo lani u programu je sudjelovalo njih 147, mahom volontera, realizirajući 54 emisije u tjednom ritmu“, govori Vlašić. Rad na Radio Studentu dijelom je i nastavna obaveza studenata novinarstva, a s ciljem pružanja edukacijske platforme pokrenut je projekt praktične nastave nazvan RADIOnica, otvoren ne samo studentima novinarstva već i svim drugim. U njemu se preko različitih modula polaznici obučavaju za sve dimenzije rada na radiju, na najsuvremenijoj opremi, u uvjetima koji ih kasnije mogu očekivati na bilo kojoj radijskoj postaji. „Nakon ovakve temeljite prakse naši studenti usvoje sva bitna znanja i vještine i tako lakše konkuriraju za posao u medijima, ne samo na radiju, gdje su prepoznati kao pravi profesionalci. Štoviše, profesionalci postaju već u periodu sudjelovanja u realizaciji programa Radio Studenta, a u prosjeku se na radiju zadrže dvije do četiri godine“, objašnjava Vlašić.

Problemi s financiranjem

Međutim, i oni imaju problema s financiranjem, posebno s obzirom na to da potpore neprofitnim medijima, među kojima je i Radio Student, u zadnje vrijeme sustavno izostaju. „Kako radijski medij zahtijeva skupe tehničke preduvjete za proizvodnju i emitiranje programa, odlučili smo se obratiti svojoj publici kako bismo prikupili sredstva za nabavu novog odašiljača. Ovaj koji trenutno koristimo star je 21 godinu - što je izvan svih rokova trajanja - i prijetilo mu je otkazivanje, što bi rezultiralo prekidom emitiranja programa. Zadovoljni smo što je kampanja naišla na izuzetno pozitivan odaziv jer smo potrebna sredstva prikupili već u tjedan dana. Zahvaljujemo svima koji su nas prepoznali i podržali. Odašiljač kupujemo u siječnju, odnosno čim nam sjednu sredstva sa Indiegogo platforme.“

I to nije sve, nego su paralelno tražili i povećanje razine koncesije, koja trenutno glasi tek na dio Grada Zagreba, ili barem minimalno pojačanje odašiljačke snage. Međutim, od nadležne agencije dobili su suzdržan odgovor da su trenutno u fazi usklađivanja međunarodnih frekvencija, ali nada umire zadnja, pa se na Radio Studentu ipak nadaju pozitivnom rješenju.

List studenata

List Global pokrenuli su sami studenti krajem 2014. godine, da bi u 2015. zaživio. Izlazi deset puta godišnje, uglavnom na 24 stranice i dijeli se besplatno u 5000 primjeraka. „Mi ga volimo zvati cjelovitim projektom, jer na njemu uče i mladi novinari, ali i CM-ovci i oni koje u budućnosti zanima PR. Uglavnom sve ovisi o preferencijama i ambicijama samih studenata, naravno s obzirom na mogućnosti i ostvarivost“, kaže glavni urednik Igor Weidlich.

„Do sada je za Global pisalo više od stotinu studenata“, nastavlja Weidlich. „Neki po jedan tekst, pa su možda otkrili da to nije za njih, dok drugi sustavno rade i razvijaju novinarske vještine. Treći, pak, uređuju jer ih zanima cijeli proces kreacije novina, od osmišljavanja rubrika, biranja i obrade tema do konačnog proizvoda.“

„Važno je napomenuti da otprilike 95 posto tema u Globalu dolazi na prijedlog mladih urednika i samih novinara. Gledamo da im pomognemo mentorski i da ih usmjerimo u njihovo ostvarivanje - traženje sugovornika, suprotstavljenih mišljenja, a ne da iznose jednostrano pisanje, da ih uvježbamo u fokusiranju tema, jer mladi novinari nerijetko biraju preopćenite teme, upućujemo ih na izlazak na teren… Naravno da tu ima i boljih i slabijih radova u konačnici, ima i pogrešaka, ali smatram da je važno potaknuti ih objavama radova na daljnji razvoj novinarskog zanata i stila, da postanu što samostalniji u radu što ranije, da izađu s fakulteta s kontaktima, spremni izaći na teren, potencijalno sektorski upućeni, jer kad dođu u neku redakciju, urednici se neće imati vremena toliko baviti edukacijom i imati toleranciju za pogreške i učenje iz njih“.

Stipendije

„Global se“, tvrdi Weidlich, „pokazuje kao dobar poligon jer se novine šalju u institucije, knjižnice, pa i medije, pa se urednici 'velikih' medija raspituju za mlade novinare nakon što su pročitali njihove tekstove. Tako je dio njih završio u Večernjem listu, Sportskim novostima, 24 sata, neki su honorarno dobili poslove za portale ili na televiziji, dok su neki na temelju tekstova u Globalu dobili vanjske stipendije. Ali većina studenata ipak čeka s konkretnim poslom da ne bi zapostavila studij do diplome, ali ovako hvataju iskustva i kontakte.“

„Rezultati su, dakle, konkretni i drago mi je upravo to da studenti imaju sami mogućnost uzeti u Globalu ono što im najviše treba. Primjerice, jedna studentica uopće ne želi pratiti politiku, ali je htjela naučiti napisati barem jedan tekst o politici, pa je pisala o izborima. Jednostavno nije željela otići s fakulteta bez tog iskustva, a dosta njih nauči konkretne stvari koje im daju dobru startnu poziciju u nekoj od redakcija. Veliki plus nam je što mlade novinare učimo koristiti profesionalni redakcijski sustav Story Editor koji, na primjer, koriste sva izdanja Hanza Medije, a mi smo ga imali godinu dana prije nego su ga oni uveli, pa studenti odlaze s faksa i tehnološki pismeniji za ovaj posao.“

Kaljenje u Globalu

Ukratko, dosta ih je dobilo posao, najčešće honorarni, ali nažalost tako je to u novinarstvu danas, jer su nešto naučili i izgradili se. Drugi su u Globalu otkrili da ih uopće zanima novinarstvo i danas su čitani mladi novinari, a trećima se možda i nije svidio rad u Globalu, pa su, poučeni takvim iskustvom, otišli tražiti neka druga i na njima dalje gradili novinarski zanat. Ali u svakom slučaju - u Globalu su mogli nešto naučiti tempom koji im u tim studentskim godinama odgovara, uz učenje na dobrim praksama, ali i vlastitim pogreškama. „Uporno ponavljam da smo mi medij u kojem nam je drago kad novinari odu, jer to najčešće znači da su našli posao u nekoj redakciji ili negdje drugdje gdje im koriste znanja i iskustva iz Globala“, zaključuje Weidlich.

Global kreće i s obukom studenata za rad na portalu koji prati novine, pa će i taj aspekt moći „uhvatiti“ uz tiskano novinarstvo, a otvoren će im biti i za daljnje angažmane i ideje, dok je u startu dobar dodatak platformi zbog internetskog reacha, pa se tako mladi autori mogu predstaviti širem čitateljstvu, ali i potencijalnim poslodavcima.