Godinama je Hrvatska nisko na međunarodnim ljestvicama slobode medija. Dok je novinarska sloboda kritičkog propitivanja djelovanja vlasti sve manja, govora mržnje, rasne, nacionalne i vjerske netrpeljivosti je sve više.
Strah od hrvatske medijske "pete kolone" iz inozemstva
03.06.2019.
Link na članak
Iako je u većini razvijenih zapadnih zemalja govor mržnje i poticanje rasne, nacionalne i vjerske netrpeljivosti prisutan prvenstveno na društvenim marginama i društvenim mrežama, u Hrvatskoj ubrzano postaje dio tzv. mainstreama. Razlog je prvenstveno u tome što kazni za one koje se njima služe u javnim medijima nema, iako su zakonom propisane.
Tako primjerice svi koji se usude kritički progovoriti o ustaškom režimu ili pokušajima ustašizacije Hrvatske mogu biti sigurni kako će postati metom zastrašivanja, kleveta, uvreda, prijetnji ili javnog sramoćenja - ali ne samo na društvenim mrežama nego i u televizijskim emisijama, tiskanim medijima, pa i za saborskom govornicom.
Potjernica "Hrvatskog tjednika"
U tom kontekstu ne čudi što prošlotjedna skandalozna objava potjernice na naslovnici „Hrvatskog tjednika“ za njemačkim i austrijskim novinarima, koji su kritički izvještavali o komemoraciji na Bleiburgu, nije naišla na reakciju šire hrvatske javnosti niti je itko od političkih aktera smatrao važnim na nju se osvrnuti. Potraga za izdajničkom petom kolonom u medijima traje otkad postoji neovisna Hrvatska, ali prvi put smo se susreli s lovom na novinarsku petu kolonu na privremenom radu u inozemstvu.
Prošli je tjedan u hrvatskom parlamentu obilježen Dan Hrvatskog sabora tijekom kojeg je ekstremno desni zastupnik Željko Glasnović za saborskog govornicom čitao imena brojnih suradnika ili dopisnika stranih medija u Hrvatskoj - i to, kako se iz konteksta moglo razumjeti, očigledno onih, čija mu imena ili prezimena zvuče kao srpska ili židovska - označujući ih kao neprijatelje Hrvatske.
Među njima su se našli kako sportski komentatori, tako i politički ili društveni analitičari poput Slavenke Drakulić ili Ive Goldsteina. Nitko od političkih aktera na to nije reagirao niti je taj pokušaj difamiranja 20-ak novinara i intelektualaca problematiziran u tzv. srednjestrujaškim medijima.
Opasna hajka i država koja šuti
Iako je „Hrvatski tjednik" preuzeo ime kultnog časopisa Matice Hrvatske iz Hrvatskog proljeća, koji su stvarali istaknuti antifašisti, intelektualci poput Vlade Gotovca i Tomislava Ladana (a i Franjo Tuđman je bio član prvog uredništva), taj se tjednik od svog osnutka 2002. godine, s ekstremno desnih pozicija, ističe po hajkama i grubim verbalnim napadima na neistomišljenike. Zbog odbijanja da kardinala Alojzija Stepinca proglasi svetim, „Hrvatski tjednik“ papu Franju je nedavno proglasio antikristom, a napadali su čak i generala Antu Gotovinu kad je, nakon što ga je Haaški sud oslobodio, srpskom „Kuriru“ izjavio kako Hrvatska nije ništa više njegova domovina, nego domovina hrvatskih Srba koji su otišli u Oluji.
Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva (HND) Hrvoje Zovko, koji se i sam prošlog petka našao na Glasnovićevom popisu nacionalnih neprijatelja, u izjavi za Deutsche Welle, u ime HND-a, osuđuje hajku na kolegice i kolege iz Njemačke i Austrije te upozorava kako takve hajke mogu za prozvane imati ozbiljne posljedice.
„To je još jedan od pokazatelja da se sloboda medija u Hrvatskoj i dalje pogoršava. To je već viđeni mehanizam u kojem se svaka kritika proglašava izdajništvom i neprijateljskim činom, a mentalni sklop tih 'goniča' je takav da bi oni to radili isto da i žive u, primjerice 1948., samo s drugim ideološkim predznakom", kaže Zovko.
Po njegovom je mišljenju to jako teško zaustaviti, s obzirom da su takve skupine vrlo vješte u korištenju društvenih mreža za takve hajke i širenja govora mržnje, no, institucije države bi, da imaju volje i želje, mogle tome stati na kraj. "Ovakve hajke mogu dovesti do teških posljedica za naše kolegice i kolege, a u tom slučaju suodgovornima ćemo smatrati i institucije hrvatske države koje su u ovakvim slučajevima iznimno pasivne. Kad bi postojala javna svijest o štetnosti takvih tjeralica to bi moglo biti uspješno u suzbijanju ovakvih pojava, ali nažalost takva osuda u Hrvatskoj izostaje", upozorava Zovko.
Cijeli tekst možete pročitati ovdje.