Na ljestvici za 2015. Hrvatska se nalazi na 63. mjestu, dok je godinu prije bila rangirana kao 58. Kad je u pitanju susjedstvo,. Slovenija je 40., Srbija je četiri mjesta ispred Hrvatske, na 59. mjestu, Mađarska je 67., BiH 68., Italija se nalazi na 77. mjestu, a Crna Gora je 106. Gost Novog dana bio je novinar Željko Peratović.

Ove godine objavljen je izvještaj o medijskim slobodama. Izvješće naglašava napad na vas, koji je bio okarakteriziran kao pokušaj ubojstva. Što se zapravo dogodilo i je li taj slučaj jedan od onih koji žele ukazati na to da je u Hrvatskoj teško i opasno biti novinar?

Oni nisu optuženi za pokušaj ubostva, vodila se istraga, ali je Državno odvjetništvo odlučilo to djelo prekvalificirati u pokušaj nanošenja teških tjelesnih ozljeda. Moje sugestije nisu bile prihvaćene u istrazi. Optužen je jedan koga sam smatrao za organizatora tog napada, osuđen je za prijetnju novinaru. Ja sam i dopisnik Reportera bez granica, koji su bili šokirani time što mi se dogodilo. Izdali su i priopćenje da se ništa nije dogodilo po tom slučaju.

Srbija na 59. mjestu, 63. je Hrvatska, BiH je na 68. mjestu. Je li ovo realan odraz stupnja medijske slobode i može li se tako procjenjivati?

Oni, koji rade taj indeks, imaju niz faktora, a najviše se, odnosno najmanje, bodova dobiva za ubojstva, pokušaj ubojstva i slično. Tu su i razni drugi utjecaji, cenzure od strane vlasti, izdavača, tako da je to izvještaj za 2015. i on je realan. Mislim da će za sve ove zemlje izvještaj za 2016. biti još teži i gori. Srbija, koja je skočila, past će, jer smo svjedoci da se tamo događaju brojni problemi i da se novinari žale na aktualnog premijera Vučića, BiH ima problema sa slobodom medija u Republici Srpskoj. Hrvatska ima problema s Mnistarstvom kulture, a vidimo i u što se pretvorila javna televizija.

Kad govorimo o temeljnom pitanju, kako se vlast odnosi u ovakvim slučajevima? Uz vas je, nakon napada, stao tadašnji čelnik oporbe Tomislav Karamarko, a nije bilo reakcija iz vladajućeg SDP-a. Je li vam se kasnije itko javio?

Tada je reagirao Karmarko preko svog potpredsjednika stranke Jelića, gradonačelnika Karlovca, kao i predsjednica, preko svoga savjetnika Buljevića, koji mi je bio na raspolaganju, jer sam bio pod prijetnjama. Ali ona me nije našla za shodno primiti kasnije, a primala je druge. Ja nisam režimski novinar niti sam pod ičijim utjecajem, ali predsjednica je primala druge koji su joj odgovarali po svjetonazoru. Tada je reagirao i Bernardić iz SDP-a ali on je Milanoviću oporba u stranci. Javio sam se ministru pravosuđa Šprlji, koji je rekao da nema utjecaja na Državno odvjetništvo, zvao sam i ministra Orepića, koji je rekao da nema vremena za naći se sa mnom. Ja ionako s obitelji selim u Švicarsku sredinom ljeta i bit ću pozivan na ove postupke i ne želim da se percipira kako bježim. Naravno da ću surađivati s institucijama.

Kako ocjenjujete stanje u medjima na regionalnom nivou i izostaje li u Hrvatskoj, kao i u Srbiji, profesionalna solirarnost kad se dogode pritisci?

Moj primjer je zapravo i najbolji, jer Hrvatsko novinarsko društvo nije stalo u moju zaštitu, podržalo je moju kaznenu prijavu za pokušaj ubojstva, ali postoji i pravni centar pri HND-u, koji mi je trebao pružiti odvjetnika, a nije na kraju. Čak i sad u komentaru za izvješće Reportera bez granica ne navode moj slučaj. Nevjerojatno je što se događa. Vjerojatno je tako i u Srbiji i u BiH, a najtragičnije za novinare je što su sami sebi najveći krivci.

Sloboda u medijima ovisi o herojima i pojedincima ili je to pitanje društva? Koliko društvo mora biti u službi slobode kako ne bismo doživljavali samo heroje ili pojedince?

Naravno da ne ovisi samo o herojima, to je naša tradicija naroda s prostora bivše Jugoslavije da traže heroje, a tek onda se događaju promjene. Nema promjena u svijesti novinara, nacija, bilo kojih skupina, nego se i dalje to bazira na tome da netko treba poginuti za nešto i onda ćemo odrediti granicu da je tad dosta. Ja se i dalje mislim baviti novinarstvom i bavit ću se i iz Švicarske, ali naprosto ni ja ni obitelj više nemamo strpljenja, ne možemo riskirati egzistenciju ovdje i ne želim biti mrtav heroj.

Možete li objasniti zašto je važno da postoji visok stupanj medijskih sloboda u državi i da se novinar ne smije bojati raditi svoj posao?

To je važno i imali smo reakcije zapadnih ambasadora u Hrvatskoj na tu temu. To je univerzalna tema jer su mediji, novinarstvo i novinari sedma sila, čuvari demokracije, kontrola demokratskih procesa. Ako su oni prestrašeni, ako su cenzurirani, i ako dođe do tog stupnja da sami sebe cenzuriraju, onda vlast i razni ekonomski moćnici mogu raditi što hoće. Naprosto, novinarstvo i slobodni mediji presudni su za demokraciju u zapadnom, odnosno slobodnom svijetu.