Iz medija

Riccardo Arena o dodatnom pooštravanju kazne za klevetu: Očekujem od sudskih udruženja da se izjasne protiv zakona koji bi praktički značio da smo svi jednaki, ali da su neki građani „jednakiji“ od drugih

07.06.2016.
Link na članak

Talijanske vlasti predložile su dodatno pooštravanje kazni za klevetu, izvijestila je Međunarodna federacija novinara (IFJ). Nacrt zakona, koji bi uskoro trebao biti podnesen Senatu, predviđa povećanje maksimalne kazne sa 6 na 9 godina zatvora ako se kleveta tiče političara, suca ili državnog službenika. 

 

Odbor talijanskog Senata je početkom svibnja jednoglasno glasao za nacrt amandmana kaznenog zakona koji bi povećao kazne za one koji budu optuženi za klevetu. Kako navodi IFJ, zakon su u javnost iznijeli Talijanski novinarski red, Talijansko novinarsko društvo (FNSI) i nevladina organizacijaOssigeno per l’Informazione, koja podsjeća da je 2012. godine predložen jedan drugi zakon kojim se tražila dekriminalizacija klevete.

Predstavnica za medije OSCE-a, Dunja Mijatović još je 2013. godine uputila pismo tadašnjoj talijanskoj ministrici vanjskih poslova Emmi Bonino podsjećajući je na presudu Europskog suda za ljudska prava koji smatra da je zatvorska kazna za klevetu nesrazmjerna te da je prijetnja demokraciji. Također, OSCE podsjeća da je u rujnu 2012. talijanski Vrhovni sud potvrdio presudu uredniku dnevnika Il Giornale Allesandru Sallustiju na 14 mjeseci zatvora za klevetu. Tu je kaznu poslije poništio predsjednik Italije Giorgio Napolitano. Isto tako, u svibnju 2013., novinari Andrea Marcenaro, Giorgio Mulé i Riccardo Arena osuđeni su u Milanu na kazne zbog klevete jer su objavili članak o sucu za prekršaje iz Palerma Francescu Messineu u tjedniku Panorama.

Novinar i predsjednik Novinarskog reda Sicilije,Riccardo Arena za Fairpress se osvrnuo na pooštravanje kazne za klevetu, kaznu koju je i sam iskusio, istaknuvši kako talijanski novinari u zadnje tri godine nisu pokazali puno interesa za slučaj njega i kolega.

"U svibnju i lipnju 2013.  godine, oštrina kazne koju je donio sud u Milanu izazvala je raspravu i, “unatoč” tome što smo radili za Panoramu, govorilo se o ukidanju zatvorske kazne za novinare. Nakon tri godine, nije napravljeno ništa po tom pitanju, štoviše, postoji mogućnost da se te kazne dodatno postrože, ako osoba uvrijedi političara ili suca. Mišljenja sam da je to nečuveno: ne toliko za političare, za koje je već „normalno“ da pokušavaju zastrašiti novinare, već za suce. Godinama, tijekom Berlusconijeve vlade, suci su često napadani, opravdano i neopravdano: netko je, po mom mišljenju, iskoristio povrat svojevrsne nedodirljivosti. Dakle, kazne protiv novinara koji su ih kritizirali su se povećale: neke su se mogle opravdati, ali su često bile pretjerane. U svakom slučaju, nitko od novinara nije prosvjedovao, a to je nešto što bi se moglo dogoditi svima nama.
Očekujem od sudskih udruženja da se izjasne protiv zakona koji bi praktički značio da smo svi jednaki, kao što to kaže 3. članak Ustava, ali i da su neki građani (političari i suci) „jednakiji“ od drugih, kao što je Orwell predvidio u Životinjskoj farmi, dodao je Arena."

Nadalje, nadovezao se na slučaj u kojem je sam bio optužen za klevetu:

"U Milanu sam bio osuđen na godinu dana uvjetne kazne zbog članka koji smo Marcenaro i ja napisali za Panoramu. Pisali smo o procesu koji se vodio protiv suca iz Palerma, Francesca Messinea, koji je sada u mirovini, pri čemu nismo iznosili  mišljenja nego činjenice koje su nam mnogi potvrdili. Pisali smo, na primjer, da je bivši zamjenik tužitelja, Antonio Ingroia, imao veliki utjecaj na njega; kada je članak objavljen 2009. godine to je bilo apsolutno istinita i potvrđena činjenica. Što je uvredljivo? Što je istinito? Što je lažno? Sudac se odlučio na primjerenu kaznu: osuditi jednog kako bi naučio stotine. Također, drugi suci su svjedočili protiv Messinea na Vrhovnom vijeću sudaca (CSM, Consiglio Superiore della Magistratura) koje je pod istragu stavilo bivšeg tužitelja. Međutim slučaj su odbacili unatoč brojnim optužbama protiv njega. Mi smo bili proroci, ali kako rekoše Latini,nemo propheta u patria (nema proroka u domovini, op.a.), zaključuje Arena."

O ovoj problematici razgovarali smo i s talijanskim novinarom i književnikom Antoniom Armanom, autorom  nagrađene knjige o cenzuri u književnosti pod nazivom Meledizioni.

"U Italiji imamo isti kazneni zakon koji je bio na snazi tijekom fašističke ere, takozvani Codice
Rocco, od obiteljskog imena Mussolinijevog ministra pravosuđa. On je reformiran, ali je u temelju zastario. Italija je  veoma nisko rangirana s obzirom na slobodu medija, budući da se kleveta kažnjava zatvorom te novinare napada mafija, posebice u južnim dijelovima zemlje. Stoga se posljednjih godina raspravlja o reformi kaznenog zakona koji se odnosi na klevetu. Ipak, slučajevi zatvora za novinare su veoma rijetki, veći problem predstavlja društveni aspekt, a ne sama kazna. Naime, političari i velike kompanije traže ogromne iznose novca za klevetu, to je ključni aspekt, kazna zatvora je više simbolična. Prava prijetnja su upravo privatne parnice za klevetu kojima se pokušava zastrašiti novinare, jer ih se može optužiti bez posjedovanja dobrih razloga", ističe Armano za Fairpress.

Armano se dotaknuo prijedloga za povećanje kazne za klevetu kada su u pitanju dužnosnici:

"Inače, lijevo orijentirane stranke zagovarale su dekriminalizaciju klevete te su željeli osnažiti slobode, dok su desno orijentirane stranke bile protiv toga. No, s Berlusconijem se sve promijenilo; lijevo orijentirani brane suce i  tužitelje, a desno orijentirani imaju suprotan stav, jer smatraju da je Berlusconi žrtva sudstva. Dakle, pitanje je veoma složeno. Teško je raspravljati o medijskim slobodama, jer je nakon Berlusconija u Italiji sveprisutan sukob interesa. Protivnici ove dopune kaznenog zakona imaju dobre razloge. Ako se dopuna odobri, to će biti velika prijetnja novinarima."

Europski centar za novinare i medijsku slobodu (ECPMF) podsjeća da je u zadnjih pet godina u Italiji doneseno najmanje 18 presuda za klevetu s ukupnim trajanjem od 30 godina zatvora. Također, ističu kako se kleveta nastavlja koristiti kao oružje kojim se zastrašuje novinare. Zabrinjavajuća je činjenica, naglašavaju, da javnost nije bila informirana o tome da Senat godinu dana radi na tom nacrtu, a još više treba brinuti činjenica da nedostatak medijskog izvještavanja umanjuje utjecanje na predloženi novi zakon, upozoravaju iz ECPMF-u. Međunarodna i europska federacija novinara (IFJ/EFJ) i njihova talijanska članica FNSI pozvali su talijanske vlasti da dekriminaliziraju klevetu, referirajući se na načelo koje je temeljeno na presudama Europskog suda za ljudska prava, a koje kažu da oni koji obnašaju javne funkcije ne smiju biti zaštićeni zakonom, već da moraju biti spremni prihvatiti višu razinu kritičnosti od ostalih.

Mnogi smatraju da je kazna za klevetu u sukobu s međunarodnim standardima koji se odnose na slobodu izražavanja jer potiče na autocenzuru te otežava bavljenje istraživačkim novinarstvom koje je nužno u zdravoj demokraciji. Ovaj slučaj pokazuje kako u Italiji postoji određeno nerazumijevanje i nemar političkih krugova za kršenje medijskih sloboda te se čini da se političari i članovi parlamenta ne libe dodatno umanjiti te slobode. Na to ukazuje i  pad za 4 mjesta koji je Italija zabilježila u ovog godini, u odnosu na prošlu, prema indeksu slobode medija Reportera bez granica te se sada nalazi na 77 mjestu od 180 država. Od europskih zemalja lošije su rangirane jedino Turska, Albanija, Kosovo, Grčka, Crna Gora, Ukrajina, Bugarska i Makedonija. Reporteri bez granica ističu da su najčešća meta napada u Italiji upravo novinari koji se bave istraživanjem korupcije. Uzevši u obzir činjenicu da slobodno novinarstvo igra važnu ulogu u borbi protiv korupcije, a korupcija je, prema istraživanju koje je proveo Transparency Internacional, velik problem u Italiji, ugrožavanje novinarskih sloboda pooštravanjem kazni za klevetu, može dodatno povećati koruptivne radnje u zemlji, jedan od ključnih problema Italije.

Italija je smještena na 61. mjesto od 168 zemalja prema indeksu percepcije korupcije te joj je pridruženo 44 boda na skali od 0 (izrazito korumpirana) do 100 (vrlo čista).

Dodatnim pooštravanjem kazni za novinare i nejasno definiranje samog pojma klevete i procjene što je kleveta, a što ne, novinari se stavljaju u nezavidan položaj gdje ih se često može optužiti za kazneno djelo, dok s druge strane obnašatelji javnih funkcija postaju gotovo nedodirljivi. Time se ugrožava zadaća medija kao kontrolora vlasti, a posljedično nisu ugrožena samo osobna prava novinara već i temelj na kojem počiva moderna demokracija.
 
Autorica: Kristina Markalaus