Knjiga je na hrvatskom jeziku prvi puta objavljena 1952., u izdanju Društva novinara NR Hrvatske, podsjetio je predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Saša Leković, izrazivši zadovoljstvo što je HND dobio priliku po drugi puta sudjelovati u izdavanju ove vrlo važne knjige.

Edicija iz '52. u potpunosti je nestala, što je bio povod za novo izdanje Hirošime, dodao je urednik knjige Ivan Sršen: „Slučajno sam došao do primjerka knjige iz '52., kojeg čuvaju u knjižnici Vladimira Nazora u Zagrebu - ona je za sada jedini primjerak kojeg sam uspio pronaći.“

„Hersey dokumentira događaje u Hirošimi lišavajući ih bilo kakvog povijesnog konteksta. Zbog načina pisanja Hirošime, Hersey se smatra jednim od pionira Novog žurnalizma, žanra koji narativ fikcije prenosi u realističnu reportažu“, pojasnio je povjesničar Tvrtko Jakovina, naglašavajući da povijesni kontekst napada na Japan '45. do danas nije u potpunosti razjašnjen.

Reportaža je u integralnom obliku objavljena u The New Yorkeru 31. kolovoza 1946., što je jedinstveni slučaj u povijesti časopisa. Herseyjev razoran izvještaj o masovnom uništenju odjeknuo je čitavim planetom. Samo je Albert Einstein kupio tisuću primjeraka New Yorkera kako bi priču o potresnoj istini mogao podijeliti prijateljima. Hirošima je u prijevodu na hrvatski jezik prvi put bila objavljena 1952. godine u izdanju Društva novinara NR Hrvatske, a novo izdanje u prijevodu Ljudevita Stantića predstavljaju  Sandorf i Hrvatsko novinarsko društvo.

U knjizi se iznose fascinantni opisi strahota od trenutka kada je američki bombarder B-29 poznatiji pod imenom "Enola Gay" izbacio atomsku bombu na grad Hirošimu. Istog je dana poginulo preko 80 000 ljudi dok je ozlijeđeno još dodatnih 35 000. Do kraja godine umrijet će još 60 000 ljudi od posljedica udara i radijacije. Prije nego što je bomba bačena bilo je oko 90 000 zgrada u Hirošimi. Nakon eksplozije ostalo je još samo 28 000. Od 200 gradskih doktora preživjelo je samo dvadesetak, a od 1800 medicinskih sestara ostalo je samo 150.

Hershey u "Hirošimi", između ostalog, opisuje kako su gradske vlasti naredile djevojkama koje su pohađale školu da izađu na ulice i gase vatru ako dođe do zapaljivog napada. One su bile na ulicama Hirošime nakon što je Enola Gay izbacila svoj ubojiti teret. Posada Enole Gay zbrajala je zapaljene dijelove grada, međutim bilo ih je toliko da više nisu mogli brojati nego su samo nastavili let prema kući.

Hersey nadalje u svojoj knjizi iznosi svjedočanstva ljudi koji su preživjeli sve tri razine bolesti zračenja od vlasnika privatne klinike, jezuitskog svećenika njemačkog porijekla, mladog liječnika do krojačeve udovice. Njihove priče o preživljavanju u mjesecima nakon eksplozije i pomoć drugih su šokantne i odražavaju stanje osobe koja su prošle pakao, a ipak preživjele. Kritičari ističu da je unatoč potresnih svjedočanstva najfascinantniji aspekt Hersheyjeve knjige kolektivno sjećanje i osjećaji preživjelih iz Hirošime i Nagasakija. Hiroshima je istinska potresna priča o ljudskoj tragediji, ali i o onome što se kasnije događa, a to je priča o razočaranju i razmišljaju o osjećajima i stavovima Japanaca o bombi i supersili koja je izbacila to razarajući oružje.

Novinar i romanopisac John Hersey rođen je 1914. u Kini gdje je proveo prvih deset godina života. Studirao je na sveučilištima Yale i Cambridge, a kao reporter pisao je za časopise Time i Life. Napisao je niz publicističkih i beletrističkih djela. Za roman A Bell for Adano (Zvono za Adano) dobio je 1945. godine Pulitzerovu nagradu. Od 1975. pa do umirovljenja 1984. predavao je na sveučilištu Yale. Umro je 1993. godine.  

Izdavačka kuća Sandorf, koja je zajedno sa HND-om i izdavač knjige, ovom je prilikom,  na kraju godine okupila sve prijatelje, suradnike i partnere na prigodnom domjenku te su svi prisutni dobili primjerak na dar.

Autori: I. Buljan i E.Tarabochia