Aktualno > Analize

Pitanje vjerodostojnosti u prvom planu

14.03.2018.

Piše: Ante Gavranović

Medijsko društvo snažno je izloženo novim, digitalnim komunikacijskim platformama i strukturama – od razlikovanja interesa korisnika i sadržaja do kompjutorski upravljanih platformi za primatelje i oglasna tržišta. I dok ponuda informacija i medija raste, gubi se njihova vjerodostojnost. Što se to suštinski mijenja na medijskoj pozornici?

Medijski dani, nedavno održani u Muenchenu, dali su odgovor na to ključno pitanje: opada uloga novinara koji su izgubili svoju ulogu gatekeepera u globalnom protoku informacija. Publika dobiva na značenju, a u medijskim kućama dodatno se povećava briga o algoritmima proizvodnje, sanacije i stabilizacije, ali i distribucije sadržaja i oglasa. Prednosti toga novog trenda su sljedeće: korisnici postaju sami komunikatori i dobivaju, u skladu sa svojim izraženim potrebama, osobno prilagođene sadržaje i informacije.

Istodobno, uz takav razvoj prisutni su i brojni rizici poput lažnih vijesti, dezinformacija ili naglašene demagogije. Za razumnu i demokratski ispravnu medijsku politiku stoga je važno prihvatiti ozbiljne izazove zasnovane na medijskoj raznolikosti i slobodi mišljenja uz stalna nastojanja da se poveća zaštita podataka i potrošača, pri čemu je posebno važna inicijacija narušenih medijskih kompetencija.

The Guardian u novom ruhu

Medijski svijet ostao je pomalo zateče kad se 21. siječnja na kioscima pojavio tradicionalno etablirani i visoko uvaženi The Guardian u potpuno novom ruhu i dizajnu. Bitno su izmijenjeni tiskano izdanje, web-stranica kao i sve popratne aplikacije. Umjesto dosadašnjeg (Berliner) formata prešlo se na tabloidni format. Istina, promjene su naznačene već i ranije, ali glavni otponac za takvu odluku leži u pokušaju smanjivanja troškova. Naime, godinama perjanica i informativna zvijezda The Guardian (do 1959. godine poznat pod nazivom The Manchester Guardian) britanske su lijevo-liberalne dnevne novine koje izdaje Guardian Media Group. Osnovane su godine 1821., a predstavljaju jedinu britansku novinu čiji je vlasnik fondacija (Scott Trust). Od 2015. na čelu lista je prvi put žena – Katharine Viner.  

Međutim, ovaj bastion kvalitetnog novinarstva, često citiranog kao vjerodostojan izvor, sustigle su ozbiljne financijske teškoće: The Guardian je u siječnju 2009. imao dnevnu nakladu od 358.800 primjeraka; u 2017. naklada je iznosila samo 149.400.

Pristupilo se radikalnim izmjenama. Prvi put u posljednjih 13 godina mijenja se logo novina – umjesto dosadašnje kućne zaštitne plave boje sada je potpuno crn. Pismo koje se koristi je tanko, djeluje elegantno i podosta mijenja uobičajeni vizualitet tih novina koje su svjetsku slavu pribavile objavljivanjem dokumenata koje im je ustupio Snowden (2013.) i koje su The Guardianu donijele istaknuto mjesto u istraživačkom novinarstvu i vjerodostojnosti. Redizajn je djelo kreativnog direktora Guardian News & Media Alexa Breuera uz pomoć digitalnog direktora dizajna Chris Clarkea iz agencije Ben Longden.

U objavi za medije naglašeno je da je „prijelaz na tabloidni format korak prema financijskoj održivosti The Guardiana i osiguranja da mogu ulagati u nove oblike novinarstva za generacije koje nadolaze“, riječi su Katharine Viner, glavne urednice. Iako je proteklo tek nešto manje od mjesec dana od novog izgleda, mišljenja javnosti su i dalje podijeljena. Prijelaz s plave na crnu boju loga poneki zlurado označavaju kao „početak kraja“ te uvažene novine. Drugi opet u tome ne vide zapreku njihove prepoznatljivosti, jer i onako broj ljudi koji kupuje novine na kioscima – izumire.

Ono što je sad najvažnije je stabilizirati tokove novca. Ako se nastavi trend daljnjeg pada naklade, postoji realna opasnost da The Guardian doživi neslavnu sudbinu The Independenta, The Newsweeka, njemačkog izdanja The Financial Timesa i niza drugih novina koje se nisu uspjele oduprijeti naletu novih tehnoloških izazova, novih poslovnih modela i novih zahtjeva korisnika.

The NY Times pod novom uredničkom palicom

Najpoznatije američke novine NYT odnedavna imaju novog čelnog čovjeka. Dosadašnji „šef“ Arthur Ochs Sulzberger (66) predao je 1. siječnja 2018. štafetnu palicu svom sinu Arthuru Greggu Sulzbergeru (37). Novi izdavač dosad je bio na čelu tima „Innovation 2014“ sa zadaćom da razradi strategije za NYT u digitalnoj eri. Posljednjih godinu dana bio na dužnosti zamjenika izdavača lista. Senior Sulzberger ostaje na čelu New York Times Company.

Time je A.G. Sulzberger postao šesti čelni čovjek u obiteljskom okruženju. Naime, NYT je u posjedu obitelji Sulzberger od 1896. Novi izdavač, poznat po želji za naglim potezima, primirio je uznemirene duhove u listu internim pismom u kojem je pojasnio da njegove namjere nisu velike promjene, iako ga bije takav glas.

Takve promjene vjerojatno nisu potrebne. NYT spada u red najuspješnijih naslova na potpuno izmijenjenom medijskom tržištu. Istina, prihodi od oglašavanja se smanjuju, ali su izuzetno uspješni u digitalnoj pretplati. NYT je novina s najviše Pulitzerovih nagrada (117) i s najvećim brojem online korisnika u SAD. U ozbiljnoj nakladničkoj krizi karte su stavili na digitalni labos i digitalni rast, što je rezultiralo činjenicom da danas NYT ima 2,5 milijuna online korisnika koji plaćaju sadržaje novina.

Veliki dio popularnosti uživaju zbog „rata“ s Donaldom Trumpom. Stalni tviterski napadi predsjednika SAD-a očito idu u prilog povećanom zanimanju čitateljstva. Napadi Trumpa počesto su gotovo bjesomučni i on prijeti NYT gubitkom čitatelja „zbog bijednih i lažnih izvješća“, poglavito iz Bijele kuće. Vrhunac sučeljavanja bio je po dolasku Trumpa na mjesto predsjednika kad je poručio „da bi netko s potrebnom sposobnošću i uvjerenjem trebao kupiti te 'fake news novine' i njima upravljati na pravi način ili ih ostaviti da dostojanstveno odumru“. Najbolji odgovor pružio je Jim Ruttenberg, poznati kolumnist NYT: „Naša naklada raste. Kad god Trump bjesni, naklada se podiže. Dobro za poslovanje. Ustvari, on nam nedobrovoljno pomaže“.

U NYT-u svjesni su da nove tehnologije traže stalno inoviranje sadržaja i dodatne aplikacije koje korisnici traže. Nakon podosta vremena ide se u nova ulaganja, pa će tako biti potpuno obnovljena ispostava redakcije u Washingtonu. Ponajviše se ulaže u novinare i novu tehnologiju. Ipak, najviše ih raduje trend koji se postupno javlja, a odnosi se na potrebu čitateljstva za jasnim, čistim, provjerenim i vjerodostojnim informacijama. Uz sve nedaće koje su pogodile medije na horizontu se pojavljuje tračak svjetla: podiže se javna spoznaja da se vrijedi boriti za slobodne medije. NYT pokušava upravo odgovoriti u skladu s tim trendom.

Brzina kontra kvaliteti?

The Washington Post je poznat po neustrašivoj borbi za istinu i neovisnost: objava tajnih izvještaja Pentagona o ratu u Vijetnamu i otkrivanje skandala Watergate su pokazali što je cilj i princip ove novine. Pozornost javnosti zadobili su posljednjih mjeseci filmom „Post“, koji je veliki kandidat za najveću kinematografsku nagradu – Oscara. Redatelj filma Spielberg je izjavio da je taj njegov film “poziv na red, hommage novinama, podrška hrabrom istraživačkom novinarstvu, slobodi izražavanja i ženi”. Naime, prikazivanje filma je počelo usred afera o seksualnom zlostavljanju i tzv. „fake news”, lažnim vijestima. Spielberg kaže da „treba spasiti novinarstvo” . Želio je vratiti poštovanje onima koji naporno rade da bi nas informirali točno, vjerodostojno i na vrijeme.

Široj javnosti manje je poznat podatak da su to novine na najvišoj tehnološkoj razini. The Washington Post grabi velikim koracima ka budućnosti: komplimentiraju mu da je najinovativniji novinarski poslovni model. Uoči Olimpijskih igara u Braziliji 2016., razvili su robota poetično nazvanog Heliograf koji prikuplja podatke s internetskog servisa stats.com i pretvara ih u vijesti dugačke dvije-tri rečenice. Vijesti se objavljuju na njihovom blogu uživo, na Twitteru (@WPOlympicsbot), botu na Messengeru te na Alexi. Ovaj posljednji kanal je možda najzanimljiviji: Alexa je Amazonov „pametni“ zvučnik koji na zahtjev glasno čita vijesti. Ta platforma je vjerojatno izabrana jer je isti gazda Jeff Bezos, osnivač i vlasnik Amazona, kupio The Washington Post 2013. godine. Alexu možete pitati što ima novo normalnim, govornim engleskim jezikom, a Alexa će to pitanje proslijediti Heliografu koji će smjesta odgovoriti Alexinim glasom.

Jesu li to loše vijesti za novinarsku struku? Iskreno vjerujemo da nisu. Heliograf oslobađa novinare i urednike Posta dosadnih zadaća, a omogućuje im da vijestima dodaju analize, jedinstveni uvid i kolorit s mjesta događaja. U WP ne staju na tom robotu. Sljedeći potez bio je usmjeren na to kako programirati robot da može povezivati vijesti iz različitih izvora – primjerice da usporedi stopu kriminala i prodaju nekretnina u nekoj četvrti; ako uoči povezanost, obavijestit će novinara da ima potencijalnu priču. U Postu spominju i mogućnost da sam čitatelj promijeni vijest „robotskom rukom“ u ovisno o onome što ga zanima (pretpostavljamo da to znači da može preskočiti njemu dosadan dio teksta da bi skočio direktno na njemu interesantan dio).

U svakom slučaju, WP u suradnji s Googleom pokušava prilično agresivno ubrzati protok informacija polazeći od činjenice da korisnici traže platforme koje su najbrže. Za novinare to znači da gube uobičajeni deadline. Sve se odvija brže, iako postoji svijest o tome da brzina protoka šteti kvaliteti informacija.

Virtualno postaje stvarnost

Ako ste pratili nedavni TV prijenos svečanog otvaranja Zimskih olimpijskih igara u korejskom Pyeongchangu, vjerojatno vas je – kao i svakog ljubitelja tehnologije – razgalio spektakularni prizor „plesa“ 1218 dronova, koji je ušao u Guinessovu knjigu rekorda. Međutim, ono što smo vidjeli u TV prijenosu bila je snimka generalne probe koja je održana još u studenom.

 Zašto organizatori nisu pustili Intel Shooting Star dronove da sinoć polete – nije jasno. AP tako prenosi izjavu glasnogovornika Olimpijskog komiteta koji kaže da je došlo do „neočekivane logističke promjene“. Štogod to bilo…

Dobro da i ovo znamo, jer su zbog napada zlonamjernih hakera ugašeni serveri u press centru. Kako piše Korea Herald, nije bilo ni slike na IP televizorima.

Intel je ipak itekako profitirao od Olimpijskih igara: osim plesa dronova demonstrirao je i 5G tehnologije te prijenose 30 događaja s Olimpijade u True VR tehnologiji.

Digitalno doba u novinarstvo unosi mnogobrojne novitete i traži stalno prilagođavanje tehničkim i tehnološkim promjenama. One se nesumnjivo odražavaju na rad samih novinara. Najnovije analize PriceWaterhouseCoopersa pokazuju da novine bilježe najslabije stope rasta među svim informativnim platformama. Korisnici, napose mladi naraštaji, traže drukčije novine, drukčije sadržaje i potpuno nove poslovne modele. Sve češće pitanje je možemo li uopće pratiti tehnološku revoluciju?

 

 

 

Piše: Ante Gavranović

Medijsko društvo snažno je izloženo novim, digitalnim komunikacijskim platformama i strukturama – od razlikovanja interesa korisnika i sadržaja do kompjutorski upravljanih platformi za primatelje i oglasna tržišta. I dok ponuda informacija i medija raste, gubi se njihova vjerodostojnost. Što se to suštinski mijenja na medijskoj pozornici?

Medijski dani, nedavno održani u Muenchenu, dali su odgovor na to ključno pitanje: opada uloga novinara koji su izgubili svoju ulogu gatekeepera u globalnom protoku informacija. Publika dobiva na značenju, a u medijskim kućama dodatno se povećava briga o algoritmima proizvodnje, sanacije i stabilizacije, ali i distribucije sadržaja i oglasa. Prednosti toga novog trenda su sljedeće: korisnici postaju sami komunikatori i dobivaju, u skladu sa svojim izraženim potrebama, osobno prilagođene sadržaje i informacije.

Istodobno, uz takav razvoj prisutni su i brojni rizici poput lažnih vijesti, dezinformacija ili naglašene demagogije. Za razumnu i demokratski ispravnu medijsku politiku stoga je važno prihvatiti ozbiljne izazove zasnovane na medijskoj raznolikosti i slobodi mišljenja uz stalna nastojanja da se poveća zaštita podataka i potrošača, pri čemu je posebno važna inicijacija narušenih medijskih kompetencija.

The Guardian u novom ruhu

Medijski svijet ostao je pomalo zateče kad se 21. siječnja na kioscima pojavio tradicionalno etablirani i visoko uvaženi The Guardian u potpuno novom ruhu i dizajnu. Bitno su izmijenjeni tiskano izdanje, web-stranica kao i sve popratne aplikacije. Umjesto dosadašnjeg (Berliner) formata prešlo se na tabloidni format. Istina, promjene su naznačene već i ranije, ali glavni otponac za takvu odluku leži u pokušaju smanjivanja troškova. Naime, godinama perjanica i informativna zvijezda The Guardian (do 1959. godine poznat pod nazivom The Manchester Guardian) britanske su lijevo-liberalne dnevne novine koje izdaje Guardian Media Group. Osnovane su godine 1821., a predstavljaju jedinu britansku novinu čiji je vlasnik fondacija (Scott Trust). Od 2015. na čelu lista je prvi put žena – Katharine Viner.  

Međutim, ovaj bastion kvalitetnog novinarstva, često citiranog kao vjerodostojan izvor, sustigle su ozbiljne financijske teškoće: The Guardian je u siječnju 2009. imao dnevnu nakladu od 358.800 primjeraka; u 2017. naklada je iznosila samo 149.400.

Pristupilo se radikalnim izmjenama. Prvi put u posljednjih 13 godina mijenja se logo novina – umjesto dosadašnje kućne zaštitne plave boje sada je potpuno crn. Pismo koje se koristi je tanko, djeluje elegantno i podosta mijenja uobičajeni vizualitet tih novina koje su svjetsku slavu pribavile objavljivanjem dokumenata koje im je ustupio Snowden (2013.) i koje su The Guardianu donijele istaknuto mjesto u istraživačkom novinarstvu i vjerodostojnosti. Redizajn je djelo kreativnog direktora Guardian News & Media Alexa Breuera uz pomoć digitalnog direktora dizajna Chris Clarkea iz agencije Ben Longden.

U objavi za medije naglašeno je da je „prijelaz na tabloidni format korak prema financijskoj održivosti The Guardiana i osiguranja da mogu ulagati u nove oblike novinarstva za generacije koje nadolaze“, riječi su Katharine Viner, glavne urednice. Iako je proteklo tek nešto manje od mjesec dana od novog izgleda, mišljenja javnosti su i dalje podijeljena. Prijelaz s plave na crnu boju loga poneki zlurado označavaju kao „početak kraja“ te uvažene novine. Drugi opet u tome ne vide zapreku njihove prepoznatljivosti, jer i onako broj ljudi koji kupuje novine na kioscima – izumire.

Ono što je sad najvažnije je stabilizirati tokove novca. Ako se nastavi trend daljnjeg pada naklade, postoji realna opasnost da The Guardian doživi neslavnu sudbinu The Independenta, The Newsweeka, njemačkog izdanja The Financial Timesa i niza drugih novina koje se nisu uspjele oduprijeti naletu novih tehnoloških izazova, novih poslovnih modela i novih zahtjeva korisnika.

The NY Times pod novom uredničkom palicom

Najpoznatije američke novine NYT odnedavna imaju novog čelnog čovjeka. Dosadašnji „šef“ Arthur Ochs Sulzberger (66) predao je 1. siječnja 2018. štafetnu palicu svom sinu Arthuru Greggu Sulzbergeru (37). Novi izdavač dosad je bio na čelu tima „Innovation 2014“ sa zadaćom da razradi strategije za NYT u digitalnoj eri. Posljednjih godinu dana bio na dužnosti zamjenika izdavača lista. Senior Sulzberger ostaje na čelu New York Times Company.

Time je A.G. Sulzberger postao šesti čelni čovjek u obiteljskom okruženju. Naime, NYT je u posjedu obitelji Sulzberger od 1896. Novi izdavač, poznat po želji za naglim potezima, primirio je uznemirene duhove u listu internim pismom u kojem je pojasnio da njegove namjere nisu velike promjene, iako ga bije takav glas.

Takve promjene vjerojatno nisu potrebne. NYT spada u red najuspješnijih naslova na potpuno izmijenjenom medijskom tržištu. Istina, prihodi od oglašavanja se smanjuju, ali su izuzetno uspješni u digitalnoj pretplati. NYT je novina s najviše Pulitzerovih nagrada (117) i s najvećim brojem online korisnika u SAD. U ozbiljnoj nakladničkoj krizi karte su stavili na digitalni labos i digitalni rast, što je rezultiralo činjenicom da danas NYT ima 2,5 milijuna online korisnika koji plaćaju sadržaje novina.

Veliki dio popularnosti uživaju zbog „rata“ s Donaldom Trumpom. Stalni tviterski napadi predsjednika SAD-a očito idu u prilog povećanom zanimanju čitateljstva. Napadi Trumpa počesto su gotovo bjesomučni i on prijeti NYT gubitkom čitatelja „zbog bijednih i lažnih izvješća“, poglavito iz Bijele kuće. Vrhunac sučeljavanja bio je po dolasku Trumpa na mjesto predsjednika kad je poručio „da bi netko s potrebnom sposobnošću i uvjerenjem trebao kupiti te 'fake news novine' i njima upravljati na pravi način ili ih ostaviti da dostojanstveno odumru“. Najbolji odgovor pružio je Jim Ruttenberg, poznati kolumnist NYT: „Naša naklada raste. Kad god Trump bjesni, naklada se podiže. Dobro za poslovanje. Ustvari, on nam nedobrovoljno pomaže“.

U NYT-u svjesni su da nove tehnologije traže stalno inoviranje sadržaja i dodatne aplikacije koje korisnici traže. Nakon podosta vremena ide se u nova ulaganja, pa će tako biti potpuno obnovljena ispostava redakcije u Washingtonu. Ponajviše se ulaže u novinare i novu tehnologiju. Ipak, najviše ih raduje trend koji se postupno javlja, a odnosi se na potrebu čitateljstva za jasnim, čistim, provjerenim i vjerodostojnim informacijama. Uz sve nedaće koje su pogodile medije na horizontu se pojavljuje tračak svjetla: podiže se javna spoznaja da se vrijedi boriti za slobodne medije. NYT pokušava upravo odgovoriti u skladu s tim trendom.

Brzina kontra kvaliteti?

The Washington Post je poznat po neustrašivoj borbi za istinu i neovisnost: objava tajnih izvještaja Pentagona o ratu u Vijetnamu i otkrivanje skandala Watergate su pokazali što je cilj i princip ove novine. Pozornost javnosti zadobili su posljednjih mjeseci filmom „Post“, koji je veliki kandidat za najveću kinematografsku nagradu – Oscara. Redatelj filma Spielberg je izjavio da je taj njegov film “poziv na red, hommage novinama, podrška hrabrom istraživačkom novinarstvu, slobodi izražavanja i ženi”. Naime, prikazivanje filma je počelo usred afera o seksualnom zlostavljanju i tzv. „fake news”, lažnim vijestima. Spielberg kaže da „treba spasiti novinarstvo” . Želio je vratiti poštovanje onima koji naporno rade da bi nas informirali točno, vjerodostojno i na vrijeme.

Široj javnosti manje je poznat podatak da su to novine na najvišoj tehnološkoj razini. The Washington Post grabi velikim koracima ka budućnosti: komplimentiraju mu da je najinovativniji novinarski poslovni model. Uoči Olimpijskih igara u Braziliji 2016., razvili su robota poetično nazvanog Heliograf koji prikuplja podatke s internetskog servisa stats.com i pretvara ih u vijesti dugačke dvije-tri rečenice. Vijesti se objavljuju na njihovom blogu uživo, na Twitteru (@WPOlympicsbot), botu na Messengeru te na Alexi. Ovaj posljednji kanal je možda najzanimljiviji: Alexa je Amazonov „pametni“ zvučnik koji na zahtjev glasno čita vijesti. Ta platforma je vjerojatno izabrana jer je isti gazda Jeff Bezos, osnivač i vlasnik Amazona, kupio The Washington Post 2013. godine. Alexu možete pitati što ima novo normalnim, govornim engleskim jezikom, a Alexa će to pitanje proslijediti Heliografu koji će smjesta odgovoriti Alexinim glasom.

Jesu li to loše vijesti za novinarsku struku? Iskreno vjerujemo da nisu. Heliograf oslobađa novinare i urednike Posta dosadnih zadaća, a omogućuje im da vijestima dodaju analize, jedinstveni uvid i kolorit s mjesta događaja. U WP ne staju na tom robotu. Sljedeći potez bio je usmjeren na to kako programirati robot da može povezivati vijesti iz različitih izvora – primjerice da usporedi stopu kriminala i prodaju nekretnina u nekoj četvrti; ako uoči povezanost, obavijestit će novinara da ima potencijalnu priču. U Postu spominju i mogućnost da sam čitatelj promijeni vijest „robotskom rukom“ u ovisno o onome što ga zanima (pretpostavljamo da to znači da može preskočiti njemu dosadan dio teksta da bi skočio direktno na njemu interesantan dio).

U svakom slučaju, WP u suradnji s Googleom pokušava prilično agresivno ubrzati protok informacija polazeći od činjenice da korisnici traže platforme koje su najbrže. Za novinare to znači da gube uobičajeni deadline. Sve se odvija brže, iako postoji svijest o tome da brzina protoka šteti kvaliteti informacija.

Virtualno postaje stvarnost

Ako ste pratili nedavni TV prijenos svečanog otvaranja Zimskih olimpijskih igara u korejskom Pyeongchangu, vjerojatno vas je – kao i svakog ljubitelja tehnologije – razgalio spektakularni prizor „plesa“ 1218 dronova, koji je ušao u Guinessovu knjigu rekorda. Međutim, ono što smo vidjeli u TV prijenosu bila je snimka generalne probe koja je održana još u studenom.

 Zašto organizatori nisu pustili Intel Shooting Star dronove da sinoć polete – nije jasno. AP tako prenosi izjavu glasnogovornika Olimpijskog komiteta koji kaže da je došlo do „neočekivane logističke promjene“. Štogod to bilo…

Dobro da i ovo znamo, jer su zbog napada zlonamjernih hakera ugašeni serveri u press centru. Kako piše Korea Herald, nije bilo ni slike na IP televizorima.

Intel je ipak itekako profitirao od Olimpijskih igara: osim plesa dronova demonstrirao je i 5G tehnologije te prijenose 30 događaja s Olimpijade u True VR tehnologiji.

Digitalno doba u novinarstvo unosi mnogobrojne novitete i traži stalno prilagođavanje tehničkim i tehnološkim promjenama. One se nesumnjivo odražavaju na rad samih novinara. Najnovije analize PriceWaterhouseCoopersa pokazuju da novine bilježe najslabije stope rasta među svim informativnim platformama. Korisnici, napose mladi naraštaji, traže drukčije novine, drukčije sadržaje i potpuno nove poslovne modele. Sve češće pitanje je možemo li uopće pratiti tehnološku revoluciju?