Aktualno > Analize

Moć i snaga novinara

25.07.2019.

Piše: Ivica Buljan

Premijeru Plenkoviću je sve samo ne lako. Morao je popustiti i smijeniti do jučer za njega besprijekorno odane i uspješne ministre. Pod udarom je sa svih strana - od oporbe, medija, unutarstranačkih neprijatelja - ali on se ne da i glumi hladnokrvnost pred kamerama i novinarima, koji s pravom likuju jer su još jednom pokazali koliko je njihov rad važan za društvo i pročišćavanje svekolike močvare kojom smo okruženi i u kojoj živimo.

Novinari i mediji su ga doslovce prisilili na smjene odanih, ali očito korumpiranih ministara i zato s pravom sebi pripisuju zasluge za te smjene i za prisilnu rekonstrukciju Vlade. Naravno, i među medijima ima onih koji su više i koji su manje zaslužni, ali su u ovom trenutku svi protiv Plenkovića: i oni koji su od početka protiv njega, i oni koji su ga podupirali i oni koji su s njima i njegovom Vladom imali razne dealove i dijelili istovjetne interese. Na potonje Plenković je zasigurno osobito ljut i bijesan, jer tko može oprostiti nož u leđa. U normalnim okolnostima nitko, ali kako mi već desetljećima živimo u improvizirano normalnom stanju koje kreira politika, brzo će se u igru vratiti narodski model ''Ruka ruku mije…''.

E, kada se opet vrati to vrijeme, ako je uopće i na tren otišlo, za novinare nanovo slijedi borba za bolje i pravednije društvo u okolnostima koje su za njih tegobne i nesretne,  od činjencie da ih se sudski proganja, da im se prijeti verbalno i fizički, do toga da im je ugled u društvu na vrlo niskim granama zahvaljujući zajedničkom i usklađenom radu političara i interesnih skupina, kojima su novinari, dakako, trn u oku, jer otkrivaju nepravilnosti, korupciju, pljačku, pa te skupine ne mogu na miru raditi i razvijati svoje kriminalne hobotnice.

A kad smo već kod morskih slasnih nemani, sve dok se i kod nas ne dogodi kao u Francuskoj, gdje je ministar bio prisiljen podnijeti ostavku zbog prežderavanja jastogom, neće biti sreće. Za usporedbu, ''jastogoljubac'', ministar ekologije François de Rugy je bio prisiljen na ostavku samo nakon šest dana što su ga mediji prozvali i pisali o aferi. Našim kolegama je da poluče isti rezultat trebalo istraživati i pisati o ministarskim aferama i puno duže od šest mjeseci. A da ne uspoređujemo vrijednost jednog jastoga sa stanovima, zemljištima, garažama, pa i roštiljima.

I s pravom mediji likuju, neki pomalo i neprimjereno pripisujući sebi najviše zasluge i gurajući se u prve redove novinarske borbe, premda su sve do kraja bili na repu događanja, baš kao u ''slučaju Todorić''. No tako to ide, nitko nije savršen i svugdje nas ima svakakvih. Ali je ipak činjenica da su novinari i novinarstvo ponovo pokazali svoju moć i snagu koja treba služiti isključivo za opće dobro, a ne dobro samo nekih. 

Bilo bi nepravedno ne spomenuti, kad već govorimo o (ne)zaslugama, da su svoj veliki obol u ovom rušenju ministara dali internetski mediji i društvene mreže, ali i pojedine televizije poput N1 Televizije. Svi oni su u razotkrivanju ministarskih afera prednjačili i gotovo iz minute u minutu raskrinkavali kuščeviće, mariće, tolušiće…. . Ali tu kraja nema i novinare čekaju novi izazovi.

Nažalost, mainstrim mediji uključili su se bez zadrške tek u završnoj fazi rušenja ministara, kada je već bilo jasno da Plenković više nema manevara braniti svoje korumpirane odabranike. Osobito to vrijedi za pojedine tiskane medije koji su kalkulirali; dojam je da su izbjegavali pisati o brojnim aferama, a upravo oni imaju te novinarske alate kojima se novinski sadržaj najkvalitetnije može razraditi. No to je tako kada imate situaciju da mediji održavaju intenzivne poslovne veze i odnose s državnim institucijama organizirajući razne konferencije koje, pretpostaviti je, nose određene financijske dobitke. No to predstavlja kratkoročno ulaganje , jer se tako gubi na vjerodostojnosti i, što je najbolnije, gube se čitatelji, a tiraže neminovno padaju. Pouka je jedna, jednostavna i uvijek ista: mediji i novinarstvo uvijek su bili najbolji i najjači kada su bili maksimalno profesionalni, držali se isključivo pravila struke i radili u interesu javnosti.

 

Piše: Ivica Buljan

Premijeru Plenkoviću je sve samo ne lako. Morao je popustiti i smijeniti do jučer za njega besprijekorno odane i uspješne ministre. Pod udarom je sa svih strana - od oporbe, medija, unutarstranačkih neprijatelja - ali on se ne da i glumi hladnokrvnost pred kamerama i novinarima, koji s pravom likuju jer su još jednom pokazali koliko je njihov rad važan za društvo i pročišćavanje svekolike močvare kojom smo okruženi i u kojoj živimo.

Novinari i mediji su ga doslovce prisilili na smjene odanih, ali očito korumpiranih ministara i zato s pravom sebi pripisuju zasluge za te smjene i za prisilnu rekonstrukciju Vlade. Naravno, i među medijima ima onih koji su više i koji su manje zaslužni, ali su u ovom trenutku svi protiv Plenkovića: i oni koji su od početka protiv njega, i oni koji su ga podupirali i oni koji su s njima i njegovom Vladom imali razne dealove i dijelili istovjetne interese. Na potonje Plenković je zasigurno osobito ljut i bijesan, jer tko može oprostiti nož u leđa. U normalnim okolnostima nitko, ali kako mi već desetljećima živimo u improvizirano normalnom stanju koje kreira politika, brzo će se u igru vratiti narodski model ''Ruka ruku mije…''.

E, kada se opet vrati to vrijeme, ako je uopće i na tren otišlo, za novinare nanovo slijedi borba za bolje i pravednije društvo u okolnostima koje su za njih tegobne i nesretne,  od činjencie da ih se sudski proganja, da im se prijeti verbalno i fizički, do toga da im je ugled u društvu na vrlo niskim granama zahvaljujući zajedničkom i usklađenom radu političara i interesnih skupina, kojima su novinari, dakako, trn u oku, jer otkrivaju nepravilnosti, korupciju, pljačku, pa te skupine ne mogu na miru raditi i razvijati svoje kriminalne hobotnice.

A kad smo već kod morskih slasnih nemani, sve dok se i kod nas ne dogodi kao u Francuskoj, gdje je ministar bio prisiljen podnijeti ostavku zbog prežderavanja jastogom, neće biti sreće. Za usporedbu, ''jastogoljubac'', ministar ekologije François de Rugy je bio prisiljen na ostavku samo nakon šest dana što su ga mediji prozvali i pisali o aferi. Našim kolegama je da poluče isti rezultat trebalo istraživati i pisati o ministarskim aferama i puno duže od šest mjeseci. A da ne uspoređujemo vrijednost jednog jastoga sa stanovima, zemljištima, garažama, pa i roštiljima.

I s pravom mediji likuju, neki pomalo i neprimjereno pripisujući sebi najviše zasluge i gurajući se u prve redove novinarske borbe, premda su sve do kraja bili na repu događanja, baš kao u ''slučaju Todorić''. No tako to ide, nitko nije savršen i svugdje nas ima svakakvih. Ali je ipak činjenica da su novinari i novinarstvo ponovo pokazali svoju moć i snagu koja treba služiti isključivo za opće dobro, a ne dobro samo nekih. 

Bilo bi nepravedno ne spomenuti, kad već govorimo o (ne)zaslugama, da su svoj veliki obol u ovom rušenju ministara dali internetski mediji i društvene mreže, ali i pojedine televizije poput N1 Televizije. Svi oni su u razotkrivanju ministarskih afera prednjačili i gotovo iz minute u minutu raskrinkavali kuščeviće, mariće, tolušiće…. . Ali tu kraja nema i novinare čekaju novi izazovi.

Nažalost, mainstrim mediji uključili su se bez zadrške tek u završnoj fazi rušenja ministara, kada je već bilo jasno da Plenković više nema manevara braniti svoje korumpirane odabranike. Osobito to vrijedi za pojedine tiskane medije koji su kalkulirali; dojam je da su izbjegavali pisati o brojnim aferama, a upravo oni imaju te novinarske alate kojima se novinski sadržaj najkvalitetnije može razraditi. No to je tako kada imate situaciju da mediji održavaju intenzivne poslovne veze i odnose s državnim institucijama organizirajući razne konferencije koje, pretpostaviti je, nose određene financijske dobitke. No to predstavlja kratkoročno ulaganje , jer se tako gubi na vjerodostojnosti i, što je najbolnije, gube se čitatelji, a tiraže neminovno padaju. Pouka je jedna, jednostavna i uvijek ista: mediji i novinarstvo uvijek su bili najbolji i najjači kada su bili maksimalno profesionalni, držali se isključivo pravila struke i radili u interesu javnosti.