Iz medija

Mediji nemaju novca, ljudstva, ni autonomnosti za profesionalno praćenje izbjegličke krize

04.01.2016.
Link na članak

U izvještaju, koji se odnosi na medijsko pokrivanje globalnih humanitarnih katastrofa, stoji da čak niti situacije u kojima djeca umiru od gladi nisu bile dovoljne da bi vijesti o tome stigle na naslovnice novina i u udarne informativne termine na televizijama.

Veliki izbjeglički val potresao je Europsku uniju: stotine tisuća ljudi krenulo je morem i kopnom prema Europi, bježeći od rata i siromaštva. Gotovo godinu dana vodeći europski mediji pritom su propuštali priliku upaliti alarm i upozoriti na nadolazeći migracijski val i veliku izbjegličku krizu, iako je bilo dovoljno naznaka da će se to dogoditi«, stoji u izvještaju Mreže za etičko novinarstvo objavljenom u Londonu, a financiranom od strane norveškog ministarstva vanjskih poslova. U izvještaju, koji se odnosi na medijsko pokrivanje globalnih humanitarnih katastrofa, primjećuje se da čak niti situacije u kojima djeca umiru od gladi nisu bile dovoljne da bi vijesti o tome stigle na naslovnice novina, odnosno u udarne informativne termine na televizijama.

Mediteran smrti

- Humanitarne katastrofe koje zaslužuju našu pažnju često prolaze medijski nepokrivene, jer na terenu nema fotografa i novinara koji bi ispričali priču, ističu autori izvještaja. Također, napominje se da su norveško Vijeće za izbjeglice i drugi »humanitarni akteri« godinama upozoravali međunarodnu javnost, medije i političare o patnji milijuna Sirijaca u zemlji pogođenoj ratom.

- Kad je konflikt eskalirao, a s njim i humanitarna katastrofa; kad je došlo do najveće izbjegličke krize našeg vremena, naši pozivi za većom medijskom pokrivenošću ovog problema, s nekim časnim iznimkama, uglavnom nisu naišli na razumijevanje i odaziv najvećih medijskih kuća. Tek tragična smrt dječaka Aylana Kurdija i objava fotografije njegovog tijela na turskoj plaži učinila je da se zapadno javno mnijenje i globalni mediji probude. Tek tad je medijski fokus stavljen na tragedije na Mediteranu te su političari i građani napokon bili prisiljeni zauzeti stav, napominje se u izvješću. Materijalom koji govori o medijskom praćenju humanitarnih katastrofa, točnije u onom njegovom dijelu koji se odnosi na problem izbjeglica koje stižu u Europu, pokrivena je nekolicina zemalja. Hrvatski mediji sastavljače izvješća nisu zanimali.

- U medijskim izvještajima puno prostora dobile su zemlje jugoistočne Europe, koje su osigurale ključnu rutu za migrante i izbjeglice. U Bugarskoj, kao i u većini zemalja regije, mediji su propustili odigrati odgovornu ulogu, a njihovim izvještajima dominirao je senzacionalizam. U Italiji, uz čije obale su zabilježene prve »mediteranske tragedije«, uvijek je prisutna opasnost govora mržnje, iako se kao kontrapunkt javljaju izvještaji koji razbijaju predrasude i razvijaju empatiju prema izbjeglicama. U Britaniji su izvještaji često ovisili o političkom stavu prema problemu izbjeglica, a ponekad su bili u potpunosti neizbalasirani. U Turskoj je javna debata o ovom problemu bila ograničena, jer je većina tamošnjih medija pod jakim pritiskom politike koja se ne libi kažnjavati novinare zbog izvještavanja, zaključuje Mreža za etičko novinarstvo.

Brojke i emocije

Pokušavajući detektirati razloge slabe medijske pokrivenosti humanitarnih katastrofa, sastavljači izvješća upozoravaju da se ne radi samo o deficitu humanosti »sastavljača vijesti«. Kao jedan od bitnih razloga navodi se nedostatak novca i težak pristup područjima u kojima se katastrofe zbivaju. – U mnogim dijelovima svijeta zaključak je isti: novinarstvo je pod pritiskom slabljenja ekonomije; politička pristranost i oportunizam diktiraju vijesti, javlja se opasnost od govora mržnje, stereotipizacije i socijalnog isključivanja izbjeglica i migranata. U isto vrijeme, svjedočili smo inspirirajućim primjerima pažljivog i etičkog novinarstva, koje pokazuje empatiju za žrtve, stoji u izvještaju. Također, ističe se da su u medijskom pokrivanju humanitarnih katastrofa u mnogim zemljama dominirala dva pristupa – brojke i emocije. Jedna vrsta izvještaja, napominje se, govorila je o izbjeglicama kao o brojevima, a druga se fokusirala na humanost i empatiju. U izvještaju se posebno ističe dobar posao koji su u pomoći izbjeglicama odradile nevladine udruge u Grčkoj, Makedoniji, Srbiji, Mađarskoj, Sloveniji, Austriji, Njemačkoj, Danskoj, Švedskoj i Norveškoj.

- Na granicama, željezničkim i autobusnim kolodvorima volonteri su dijelili vodu, hranu i odjeću. Kritika loših poteza političkih garnitura stizala je upravo iz nevladinih organizacija. Mediji bi ih trebali slijediti i staviti fokus na odgovor Europske unije na aktualnu krizu, koja će se nastaviti i u 2016. godini i dalje, unatoč znakovima koji govore o sve intenzivnijoj gradnji Tvrđave Europe, zaključuje se u izvještaju Mreže za etičko novinarstvo.

Prekretnica napad u Parizu

Komentar o medijskom izvještavanju o izbjegličkoj krizi u Hrvatskoj tražili smo od Emine Bužimkić, jedne od istaknutijih predstavnica inicijative Dobrodošli. Riječ je o grupi nevladinih udruga koja je pružila veliku pomoć izbjeglicama na njihovom putu kroz Hrvatsku.

- Medijsko prikazivanje izbjegličke krize od samoga je početka u Hrvatskoj bilo vrlo iscrpno te su generalno mediji imali dobru i posvećenu reakciju problematici, a u velikoj mjeri ljudskoj patnji i težini njihova puta, odnosno situacija iz kojih dolaze. Izvještavanje koje je uključivalo ljudske priče približilo je hrvatskoj javnosti osobna iskustva koja su u mnogome reflektirala hrvatsko ratno i izbjegličko iskustvo čime su humanitarnost i solidarnost iskazane od strane hrvatskih građana i građanki došle do izražaja. Upravo je značajan intenzitet samoorganizacije građana i civilnoga društva i činjenica da su mediji tome posvetili dosta pažnje. Mediji su djelovali dosta senzibilizacijski u prvih nekoliko tjedana krize, no nakon napada u Parizu diskurs se zaoštrio pri čemu su medijski prikazi i rasprave bili usmjereni k sve većoj usporedbi migracijskih kretanja i izbjeglištva s terorizmom. To najbolje potvrđuju selekcija gostiju i teze ključnih političkih emisija na ovu temu, ističe Bužimkić. Govoreći o uočenim slabostima, sugovornica ističe da su se medijske rasprave uglavnom ticale izvještavanja o stanju i raspravi o uzrocima, dok su rasprave i prijedlozi rješenja nedostajale. Kao drugu slabost ističe »usku interpretaciju krize kao izbjegličke krize, bez šire interpretacije krize kao krize odgovarajućeg političkog odgovora na globalnu humanitarnu krizu i bez snažnijeg kritičkog otpora pojavama poput rasnog profiliranja na granicama i slično«.

Autor: Ladislav Tomičić

Izvor: Novi list