Iz medija

Istraživačko novinarstvo može srušiti vladu

25.06.2016.
Link na članak

Nakon raspada hrvatske vlade zbog otkrića tjednika Nacional, novinari i urednici iz regije komentirali su domete istraživačkog novinarstva.

Korupcija, nepotizam, nemoralno trošenje javnog novca, magarčenje naroda ili nelegalno bogaćenje – sve je to godinama stvarnost na koju ukazuju primjeri dobrog istraživačkog novinarstva. Koliko često novinarska istraživanja zaista uspiju promijeniti tu stvarnost i pokrenu konkretne promjene?

Istraživački novinari i urednici iz regije kažu da otkrića korupcije ili sličnih nelegalnih radnji političara mogu da promijeniti stvari.

Jedan od takvih primjera je i serijal članaka koje je objavio hrvatski tjednik Nacional gdje su otkrili kako je Ana Šarić Karamarko, supruga sada već bivšeg predsjednika Hrvatske demokratske zajednice u Hrvatskoj, bila plaćana kao konzultantica za mađarski Mol, što je Tomislava Karamarka dovelo do optužbi za sukob interesa.

Bio je to pokretač turbulentnih događanja koji je doveo do toga da Karamarko više nije na čelu najveće i vladajuće stranke u Hrvatskoj ali i posljedično i do raspada Vlade RH formirane početkom godine.

Glavni urednik Nacionala, Berislav Jelinić, kaže da je ta novina i pored pritisaka uspjela ustrajati na profesionalnim standardima i da se to isplati jer je dovelo do promjena.

„Vjerujem da bi se svatko drugi (kao i Karamarko) teško održao na toj poziciji, suočen s takvim otkrićima, bez obzira na razinu stabilnosti aktualnih vlasti. To je ono što u hrvatskom slučaju veseli, jer se pomiču standardi političkog ponašanja nabolje i dižu se kriteriji“, kaže Jelinić za Media.ba.

U Bosni i Hercegovini se često čini da otkrića ozbiljne i velike korupcije prođu bez puno brige u redovima vlastodržaca. Nije pala neka vlada zbog serijala o navodima u sukob interesa nekog ključnog političkog aktera niti i većih otkrića kakvih je bilo. I dalje, istraživački tekstovi mijenjaju stvarnost, smatra Azhar Kalamujić, novinar Centra za istraživačko novinarstvo BiH.

„Posljednje što mi pada na pamet je da su tekstovi o korištenju 'bijelog kruha' i zloupotrebama ovog prava pokrenuli obične ljude da javno počnu negodovati zbog tog nemorala“, kaže Kalamujić, „No, tekst često nije dovoljan, ali je on pokrenuo obične ljude, nevladine organizacije i opozicione stranke da pritisnu vlasti i ukinu pravo na bijeli kruh. Kakva je dakle bila uloga istraživačkih novinara: mi smo svima koji žele reagirati i mijenjati društvo dali, kako to volimo kazati, dovoljno 'municije'“.

Kontrola i medijski spin

U Crnoj Gori se zbog novinarskog istraživanja događaju promjene posljednjih godina, ali samo uz visokosofisticiranu kontrolu ili režiju vlasti, smatra Sead Sadiković, istraživački novinar Televizije Vijesti i dodaje da crnogorska vlast suštinski nije promijenjena više od četvrt stoljeća i da je nastavila kontinuet bivše komunističke vlasti.

"Svaka vlast kvari, a apsolutna – apsolutno. Iz tog odnosa, i pokvarenosti sistema ogrezlog u korupciju i kriminal, istraživačko novinarstvo se našlo na prividno 'plodnom tlu' za nicanje brojnih afera. Novinar se treba samo praktično sagnuti i pokupiti nerijetko čak i vrhunsku istraživačku priču", kaže on. „Novinari, dakle, rade svoj posao. Ali ga korak ispred njih rade i vlastodršci. Kreirajući i pažljivo selektujući afere posredstvom instaliranih medija vlasti 'mijenjaju' društvo. Bilo bi neprofesionalno i glupavo čak da nezavisni novinari obustave svoje istraživanje na teme koje su započeli, iako znaju da će epilog imati samo one koje se ne tiču u tom času nedodirljivih“. 

Novinar tjednika Vreme, Dejan Anastasijević, kaže da ne može ni zamisliti da se u Srbiji dogodi nešto slično kao u Hrvatskoj sa aferom 'konzultantica' zbog toga što je javnost otupila od raznih skandala koji nisu imali nikakve političke ili druge posljedice aktere čija je krivica bila dokumentirana, ali i zbog toga što je premijer Aleksandar Vučić previše jak.

“Da je neki list objavio u Srbiji o Vučiću nešto slično onom što je Nacional objavio o Karamarku, on bi to jednostavno odbacio kao falsifikat i stvar bi bila svršena. Karamarko nije pao zbog afere Konsultantica, nego zato što je i u vladi i u stranci postojala kritična masa ljudi koji su htjeli da mu vide leđa. Proteći će još mnogo vode ispod Savskog mosta dok se takva masa ne stvori u Srbiji”, kaže Anastasijević.

Uloga Nacionala njegovom uredniku nije prosvjetiteljska po pitanju konkurencije sa drugim medijima, ali bi bilo dobro da je pozitivan primjer za ustrajnost jer tekstovi o poslovima supruge predsjednika vladajuće stranke napravili su promjene.

„Taj i serija drugih tekstova u posljednjim brojevima doveli su do toga da nam se broj prodanih primjeraka gotovo udvostručio i trenutno se čini da će se na toj razini zadržati“, kaže Jelinić.

Sadiković objašnjava da naporima vlasti priče o njima budu munjevito zatrpane gomilom sličnih i medijskim spinovima zalutaju u zaborav i da upravo obilje 'top afera' čini da „umjesto da istraživački nezavisni novinar bude 'pas društva' on, zbunjem tim obiljem, postaje 'Buridanov magarac'.

„Namagarčiše nas vlastodršci. I još samo da zaključim – I-aaa, i-aaa!“

Efekti istraživanja bi mogli biti i veći kada bi državni pravosudni i policijski aparat uzimao u obzir ono što novinari israživači objave, naglašava novinar Azhar Kalamujić.

„Moj dojam je da tužiteljima i policiji nije baš previše stalo do posla. Možda je problem i u tome što u moru objavljenih priča postoji malo onih koje su zaista argumentirane i točne“, kaže on.