Aktualno > Analize

INTERVJU Wiesner Mijić: Uređenje odnosa s press clipping agencijama je prioritet

07.04.2017.

Razgovarala: Melisa Skender

Društvo za zaštitu novinarskih autorskih prava (DZNAP) ove godine u studenome slavi 10. obljetnicu otkako je osnovano s ciljem okupljanja novinara-autora i zaštite njihovih autorskih prava, ostvarivanja zajedničkih profesionalnih interesa i unapređenja društvenog i materijalnog položaja novinara.

Trenutno okuplja 500-tinjak članova i jedino je koje ne naplaćuje članarinu, već štoviše, svake godine svim svojim članovima isplaćuje glavarinu napomenula je predsjednica DZNAP-a Valentina Wiesner Mijić s kojom smo razgovarali nekoliko dana nakon održane godišnje skupštine društva.

„Prihod za raspodjelu naknada prikuplja se od press clipping agencija. Dio poslova autorske zaštite ugovorom je prenesen na ZAMP i za to im plaćamo 20 posto ukupnih prihoda. Zakon o autorskim pravima definira da se preostali iznos od prodaje naplaćenih autorskih prava dijeli između nakladnika i autora u omjeru 50:50, no postotak koji primamo od press clipping agencija nije Zakonom definiran i može biti predmet pregovora“, objašnjava predsjednica Društva napominjući kako će uređivanje odnosa s press clipping agencijama biti jedan od prioriteta DZNAP-a u ovoj godini.

Što bi u tom odnosu trebalo promijeniti?

Prema aktualnom ugovoru dobivamo 10 posto od iznosa prodanih tekstova, no zakon je tu bio vrlo neprecizan i ne postoji način da se utvrdi od čega naplaćujemo tih 10 posto. Ne znamo koliki je prihod press clipping agencija od prodaje tekstova i ostalih sadržaja objavljenih u medijima jer nemamo uvid u strukturu njihovih prihoda i poslovne knjige. Raspolažemo samo javno dostupnim podacima iz kojih je vidljivo da je to profitabilna industrija s godišnjim prihodima većim od 20 milijuna kuna, koji posljednjih godina i rastu. Usprkos tome nama se posljednjih nekoliko godina isplaćuje navlas isti iznos, pa ako mi dobivamo 1,3 milijuna kuna svake godine, a njihovi se prihodi povećavaju, bilo bi zanimljivo vidjeti koji se dio tih prihoda odnosi na prodane tekstove. Odnedavno postoji i praksa da naš postotak agencije dodatno naplaćuju klijentima kao neku vrstu parafiskalnog nameta na kupnju medijskog sadržaja, što ne smatramo etičnim. Ne zato što nama ne bi bilo u interesu da se prihod od prodaje poveća, nego što se njegovo povećanje apostrofira kao neki trošak koji je uveo DZNAP.

 
Koliko press clipping agencije prate autore na internetu? Ili radijske i televizijske autore?

Među 150 najcitiranijih autora upadne samo nekoliko novinara s internetskih portala. Audio i video press clipping skuplji je od novinskih i internetskih članaka, pa se također manje kupuje. Svake godine na toj su rang listi zato najviše zastupljeni novinari koji prate gospodarstvo jer upravo tvrtke, banke i financijske institucije imaju novca za kupnju press clippinga tematski vezanog uz njih. Lani je zbog izbora bila specifična situacija, pa su se među najviše citiranima na ljestvici popeli politički novinari, a određenu prednost imaju i autori kojima se isti tekst više puta proda jer se objavljuje u nekoliko lokalnih izdanja - ali to je zakon brojeva. Činjenica je da na taj način oni više donesu u zajedničku blagajnu.

Među 150 najviše citiranih novinara tako su najčešće novinari tiskanih izdanja?

Da, jer to nije lista koja bi autore rangirala prema njihovu ugledu, kvaliteti ili tome koliko imaju publike. Temelji se isključivo na tome koliko je puta novinarski tekst ili autorski rad press clipping agencija prodala. Upravo smo zbog toga uveli glavarinu jer i oni autori koji nisu na listi tih 150 najprodavanijih također pridonose, i njihovi se tekstovi prodaju, pa nije pravedno da ostaju izvan raspodjele. Tako smo odlučili 30 posto od ukupnog iznosa dobivenog za autore svake godine razdijeliti svim članovima jednako.


Donosi li prijedlog direktive EU o zaštiti autorskih prava neke nove pogodnosti za novinare-autore i jesu li u pravu kritičari koji tvrde kako će najviše pogodovati upravo najvećim nakladnicima, prije svega tiska?

S jedne strane postoje europske direktive koje se odnose jednako na sve zemlje EU, a s druge strane su nacionalna zakonodavstva koja različito reguliraju prikupljanje i distribuciju naknada za autorska prava. Koliko mi je poznato, rješenje koje imamo u Hrvatskoj najviše ide u prilog novinarima-autorima. Usto, ni jedna druga zemlja u regiji, pa ni Slovenija koja je članica EU, nije regulirala pitanje naknada za autorska novinarska prava. U Hrvatskoj se naknada raspodjeljuje novinarima i nakladnicima u omjeru 50 : 50, u nekim zemljama 70 posto ide nakladnicima, a 30 posto novinarima, a negdje nakladnici na koje su prenesena autorska prava sami ubiru naknade od prodaje novinarskih djela. Predložene izmjene direktive dale bi nakladnicima veće ovlasti u samostalnom prikupljanju naknada. No, u tom bi slučaju morali osnivati i svoja konkurentska društva s brojnijim članstvom...

 
Standard je u Hrvatskoj da novinari i drugi medijski autori ugovorom prenose svoja autorska prava na nakladnika. Ima li to i kakvu težinu kod obračuna naknada za autorska prava?

Trenutačno ne jer se naknada dijeli između novinara i nakladnika. U perspektivi je nama kao Društvu i autorima važno raditi na tome da se takvi ugovori ne potpisuju, no činjenica je da smo sada kao profesija u vrlo nezahvalnom položaju koji nam prilično ograničava manevarski prostor. Ovisi, dakle, o svakom novinaru kako će ispregovarati ugovor s nakladnikom, a vrlo je malo autora koji su toliko bitni za redakciju da mogu diktirati uvjete i zahtijevati individualizirani ugovor. Danas se svatko smatra zamjenjivim, a to nije “win-win“ odnos koji bi razvijao lojalnost.
Ipak, DZNAP je sklopio niz ugovora s nakladnicima; znači da ste u partnerskim ste odnosima?

Da, posljednjih smo godina bitno unaprijedili suradnju i sad imamo ugovore s više od 20 nakladnika koji pokrivaju najmanje 80 posto ukupnog medijskog tržišta. Temeljem takvih ugovora o suradnji s nakladnicima u zaštiti autorskih prava prikuplja se novac koji nakladnici i novinari dijele ravnopravno, a preko nakladnika je DZNAP uključen i u Udrugu novinskih izdavača Hrvatske udruge poslodavaca, gdje bismo se trebali zalagati za zajedničke interese.
Pregovori s press clipping agencijama o visini naknade za autorska prava tako svakako spadaju u zajedničke interese, no što je s praćenjem objava na internetu? Ne bi li u razvoju takvog softvera nakladnici također mogli prepoznati svoj interes? Nažalost, među nakladnicima nema interesa za razvoj takvog softvera. Barem zasad.

Hoće li se to promijeniti ako prođe EU direktiva o autorskim pravima? Jedan od prijedloga je, na primjer, i transparentniji odnos nositelja autorskih prava spram autora?

Mi svu pravnu pomoć i podršku primamo od ZAMP-a koji nam pomaže uskladiti se sa svim zakonskim izmjenama, pa nas savjetuje i oko EU direktiva. Koliko ćemo biti uključeni u samu raspravu o prijedlogu direktive ovisit će o suradnji s europskim novinarskim asocijacijama, a na kraju uvijek ostaje pitanje implementacije direktive u nacionalna zakonodavstva država-članica. Istodobno, postoje stari problemi koje još nismo riješili, poput plagiranja tekstova, krađa, neprenošenja ili djelomičnog prenošenja izvora pri čemu se spomene nakladnik, ali ne i autor teksta. U posljednjem bi slučaju i novinari trebali pokazati malo više inicijative, pa nazvati neovlaštenog prenositelja i zatražiti navođenje punog izvora – autora i medija; lijepo zamoliti, ali i zaprijetiti tužbom ako ne ide drukčije. Uvijek se mogu obratiti i DZNAP-u, pa ćemo reagirati. Naše su kolege fotoreporteri u tom smislu puno agilnije.

Kad bismo u sljedećem razdoblju i tražili izmjene i dopune Zakona o autorskim pravima, onda bi to bilo u cilju omogućavanja mehanizama pomoću kojih bismo mogli točno utvrditi iznos prihoda press clippping agencija od kojih nam se uplaćuje postotak.
 

 

Razgovarala: Melisa Skender

Društvo za zaštitu novinarskih autorskih prava (DZNAP) ove godine u studenome slavi 10. obljetnicu otkako je osnovano s ciljem okupljanja novinara-autora i zaštite njihovih autorskih prava, ostvarivanja zajedničkih profesionalnih interesa i unapređenja društvenog i materijalnog položaja novinara.

Trenutno okuplja 500-tinjak članova i jedino je koje ne naplaćuje članarinu, već štoviše, svake godine svim svojim članovima isplaćuje glavarinu napomenula je predsjednica DZNAP-a Valentina Wiesner Mijić s kojom smo razgovarali nekoliko dana nakon održane godišnje skupštine društva.

„Prihod za raspodjelu naknada prikuplja se od press clipping agencija. Dio poslova autorske zaštite ugovorom je prenesen na ZAMP i za to im plaćamo 20 posto ukupnih prihoda. Zakon o autorskim pravima definira da se preostali iznos od prodaje naplaćenih autorskih prava dijeli između nakladnika i autora u omjeru 50:50, no postotak koji primamo od press clipping agencija nije Zakonom definiran i može biti predmet pregovora“, objašnjava predsjednica Društva napominjući kako će uređivanje odnosa s press clipping agencijama biti jedan od prioriteta DZNAP-a u ovoj godini.

Što bi u tom odnosu trebalo promijeniti?

Prema aktualnom ugovoru dobivamo 10 posto od iznosa prodanih tekstova, no zakon je tu bio vrlo neprecizan i ne postoji način da se utvrdi od čega naplaćujemo tih 10 posto. Ne znamo koliki je prihod press clipping agencija od prodaje tekstova i ostalih sadržaja objavljenih u medijima jer nemamo uvid u strukturu njihovih prihoda i poslovne knjige. Raspolažemo samo javno dostupnim podacima iz kojih je vidljivo da je to profitabilna industrija s godišnjim prihodima većim od 20 milijuna kuna, koji posljednjih godina i rastu. Usprkos tome nama se posljednjih nekoliko godina isplaćuje navlas isti iznos, pa ako mi dobivamo 1,3 milijuna kuna svake godine, a njihovi se prihodi povećavaju, bilo bi zanimljivo vidjeti koji se dio tih prihoda odnosi na prodane tekstove. Odnedavno postoji i praksa da naš postotak agencije dodatno naplaćuju klijentima kao neku vrstu parafiskalnog nameta na kupnju medijskog sadržaja, što ne smatramo etičnim. Ne zato što nama ne bi bilo u interesu da se prihod od prodaje poveća, nego što se njegovo povećanje apostrofira kao neki trošak koji je uveo DZNAP.

 
Koliko press clipping agencije prate autore na internetu? Ili radijske i televizijske autore?

Među 150 najcitiranijih autora upadne samo nekoliko novinara s internetskih portala. Audio i video press clipping skuplji je od novinskih i internetskih članaka, pa se također manje kupuje. Svake godine na toj su rang listi zato najviše zastupljeni novinari koji prate gospodarstvo jer upravo tvrtke, banke i financijske institucije imaju novca za kupnju press clippinga tematski vezanog uz njih. Lani je zbog izbora bila specifična situacija, pa su se među najviše citiranima na ljestvici popeli politički novinari, a određenu prednost imaju i autori kojima se isti tekst više puta proda jer se objavljuje u nekoliko lokalnih izdanja - ali to je zakon brojeva. Činjenica je da na taj način oni više donesu u zajedničku blagajnu.

Među 150 najviše citiranih novinara tako su najčešće novinari tiskanih izdanja?

Da, jer to nije lista koja bi autore rangirala prema njihovu ugledu, kvaliteti ili tome koliko imaju publike. Temelji se isključivo na tome koliko je puta novinarski tekst ili autorski rad press clipping agencija prodala. Upravo smo zbog toga uveli glavarinu jer i oni autori koji nisu na listi tih 150 najprodavanijih također pridonose, i njihovi se tekstovi prodaju, pa nije pravedno da ostaju izvan raspodjele. Tako smo odlučili 30 posto od ukupnog iznosa dobivenog za autore svake godine razdijeliti svim članovima jednako.


Donosi li prijedlog direktive EU o zaštiti autorskih prava neke nove pogodnosti za novinare-autore i jesu li u pravu kritičari koji tvrde kako će najviše pogodovati upravo najvećim nakladnicima, prije svega tiska?

S jedne strane postoje europske direktive koje se odnose jednako na sve zemlje EU, a s druge strane su nacionalna zakonodavstva koja različito reguliraju prikupljanje i distribuciju naknada za autorska prava. Koliko mi je poznato, rješenje koje imamo u Hrvatskoj najviše ide u prilog novinarima-autorima. Usto, ni jedna druga zemlja u regiji, pa ni Slovenija koja je članica EU, nije regulirala pitanje naknada za autorska novinarska prava. U Hrvatskoj se naknada raspodjeljuje novinarima i nakladnicima u omjeru 50 : 50, u nekim zemljama 70 posto ide nakladnicima, a 30 posto novinarima, a negdje nakladnici na koje su prenesena autorska prava sami ubiru naknade od prodaje novinarskih djela. Predložene izmjene direktive dale bi nakladnicima veće ovlasti u samostalnom prikupljanju naknada. No, u tom bi slučaju morali osnivati i svoja konkurentska društva s brojnijim članstvom...

 
Standard je u Hrvatskoj da novinari i drugi medijski autori ugovorom prenose svoja autorska prava na nakladnika. Ima li to i kakvu težinu kod obračuna naknada za autorska prava?

Trenutačno ne jer se naknada dijeli između novinara i nakladnika. U perspektivi je nama kao Društvu i autorima važno raditi na tome da se takvi ugovori ne potpisuju, no činjenica je da smo sada kao profesija u vrlo nezahvalnom položaju koji nam prilično ograničava manevarski prostor. Ovisi, dakle, o svakom novinaru kako će ispregovarati ugovor s nakladnikom, a vrlo je malo autora koji su toliko bitni za redakciju da mogu diktirati uvjete i zahtijevati individualizirani ugovor. Danas se svatko smatra zamjenjivim, a to nije “win-win“ odnos koji bi razvijao lojalnost.
Ipak, DZNAP je sklopio niz ugovora s nakladnicima; znači da ste u partnerskim ste odnosima?

Da, posljednjih smo godina bitno unaprijedili suradnju i sad imamo ugovore s više od 20 nakladnika koji pokrivaju najmanje 80 posto ukupnog medijskog tržišta. Temeljem takvih ugovora o suradnji s nakladnicima u zaštiti autorskih prava prikuplja se novac koji nakladnici i novinari dijele ravnopravno, a preko nakladnika je DZNAP uključen i u Udrugu novinskih izdavača Hrvatske udruge poslodavaca, gdje bismo se trebali zalagati za zajedničke interese.
Pregovori s press clipping agencijama o visini naknade za autorska prava tako svakako spadaju u zajedničke interese, no što je s praćenjem objava na internetu? Ne bi li u razvoju takvog softvera nakladnici također mogli prepoznati svoj interes? Nažalost, među nakladnicima nema interesa za razvoj takvog softvera. Barem zasad.

Hoće li se to promijeniti ako prođe EU direktiva o autorskim pravima? Jedan od prijedloga je, na primjer, i transparentniji odnos nositelja autorskih prava spram autora?

Mi svu pravnu pomoć i podršku primamo od ZAMP-a koji nam pomaže uskladiti se sa svim zakonskim izmjenama, pa nas savjetuje i oko EU direktiva. Koliko ćemo biti uključeni u samu raspravu o prijedlogu direktive ovisit će o suradnji s europskim novinarskim asocijacijama, a na kraju uvijek ostaje pitanje implementacije direktive u nacionalna zakonodavstva država-članica. Istodobno, postoje stari problemi koje još nismo riješili, poput plagiranja tekstova, krađa, neprenošenja ili djelomičnog prenošenja izvora pri čemu se spomene nakladnik, ali ne i autor teksta. U posljednjem bi slučaju i novinari trebali pokazati malo više inicijative, pa nazvati neovlaštenog prenositelja i zatražiti navođenje punog izvora – autora i medija; lijepo zamoliti, ali i zaprijetiti tužbom ako ne ide drukčije. Uvijek se mogu obratiti i DZNAP-u, pa ćemo reagirati. Naše su kolege fotoreporteri u tom smislu puno agilnije.

Kad bismo u sljedećem razdoblju i tražili izmjene i dopune Zakona o autorskim pravima, onda bi to bilo u cilju omogućavanja mehanizama pomoću kojih bismo mogli točno utvrditi iznos prihoda press clippping agencija od kojih nam se uplaćuje postotak.