Aktualno > Analize

INTERVJU Elizabeta Gojan: Na televiziji je bitna uvjerljivost i iskustvo

17.06.2016.

Razgovarala: Melisa Skender

Ono što je osnovno je da novinarom ne možeš postati na silu, jer to eto – hoćeš! Novinarstvo je zanat, kao svaki drugi. Moraš, naravno, imati neke predispozicije, biti obrazovan i znatiželjan, prodoran i ljubopitljiv, ali jednostavno moraš i proći cijeli put – od gradske, u televizijskom slučaju Zagrebačke panorame, preko Sabora do kraljice novinarstva –  vanjske politike, kaziva novinarka godine Elizabeta Gojan.

Novinarka godine Elizabeta Gojan na HTV-u je počela raditi prije 28 godina. Tada je audicija za novinare javnog servisa, umjesto standardnim psihološkim testovima, prvi kvalifikacijski krug otvarala opsežnim testom opće kulture. Primljena je na posao i otad prošla sve stepenice - od vijesti, izvještaja i reportaža najprije za Zagrebačku panoramu, potom za Dnevnik koji je i uređivala prije nego što se „skrasila“ u redakciji vanjske politike, čije je zaštitno lice postala među ostalim i zahvaljujući brojnim specijalnim emisijama koje potpisuje.

Tek je 2012. konačno dobila priliku raditi vlastitu autorsku emisiju. „Damin gambit“ ugostio je u tri godine postojanja brojne posebne i zanimljive žene koje su u razgovoru s Elizabetom Gojan otvarale važne društvene i političke teme govoreći o vlastitim životnim izborima i uvjerenjima koja su ih vodila u njihovom radu i društvenom angažmanu. Emisija je za sobom ostavila niz sjajnih portreta, pravu riznicu za HRT-ovu arhivu, prije nego je naprasno ukinuta kada je Elizabeti Gojan zbog specijalnog projekta inauguracije Predsjednice RH uručen otkaz. Početkom siječnja ove godine nepravomoćnom je sudskom odlukom vraćena na posao u redakciju vanjske politike. No, emisiju koja će ostati zapamćena i kao jedna od rijetkih koju su jednako hvalili i kolege, i kritičari i gledatelji HTV nije vratio u program.   

Osim što je kao vrsna televizijska novinarka naša sugovornica dobitnica HND-ove nagrade za novinarku godine, poznata je i kao principijelan borac za prava novinara da svoj posao obavljaju sukladno etičkom kodeksu i bez pritisaka koji bi ograničavali njihovu Ustavom zajamčenu slobodu iznošenja mišljenja. Za takav je svoj angažman Elizabeta Gojan uvijek plaćala visoku cijenu dok joj na koncu nije uručen i otkaz u kojem ju optužuju za verbalni delikt i istupanje u javnosti bez odobrenja HRT-ove U

prave. Danas je, nažalost, među onim vrhunskim HTV-ovim profesionalcima koje kuća izbjegava angažirati. Programsko vodstvo radije se oslanja na neke nove „klince“.

 

-Čini se da su priliku na HTV-u otkako je postavljen v. d. ravnatelj dobili mnogi mladi novinari; koliko se oni oslanjaju na iskustva starijih kolega?

 

Ne vidim da se oslanjaju na iskustva starijih kolega ... vjerojatno dovoljno znaju.

 

-Tko je bio vaš televizijski mentor i smatrate li mentorstvo važnim?

 

Ne mogu navesti neko određeno ime ... mislim da od mnogo novinara možeš naučiti puno ako pažljivo gledaš i puno čitaš ... Ali, ono što je osnovno je da novinarom ne možeš postati na silu, jer to eto – hoćeš! Novinarstvo je zanat, kao svaki drugi. Moraš, naravno, imati neke predispozicije, biti obrazovan i znatiželjan, prodoran i ljubopitljiv, ali jednostavno moraš i proći cijeli put – od gradske, u televizijskom slučaju Zagrebačke panorame, preko Sabora do kraljice novinarstva –  vanjske politike. Raditi prvo vijest, izvještaj, intervju, komentar, reportažu, pa dokumentarni film ... ne možeš s ceste ušetati i postati urednikom i voditeljem neke emisije ... bez osnovnog iskustva. A tu je i jedna važna činjenica – jedino što je, zapravo, na televiziji bitno je – uvjerljivost! Gledatelji točno znaju tko im govori istinu, a tko ne ... Uostalom, pogledajte malo tko vodi News emisije u svijetu! Iskusne, sjedokose novinarke i novinari. Nitko mlađi od 40. Sigurno za to postoji neki razlog ... A je li mentorstvo važno?? Sigurno ... Nađe li se mladih novinara koji priznaju da ne znaju i potraže pomoć iskusnijih i boljih ...

 

-Za vrijeme kojeg HTV-ovog ravnatelja je , prema vašem mišljenju, bilo najbolje raditi na HTV-u?

 

Ma, mislim da je nekako po defaultu novinar uvijek u sukobu s ravnateljem. Iskustvo govori da ravnatelje na HRT uvijek postavlja politika, a novinar, koji nikako ne treba biti stranački opredijeljen, logično dolazi u sukob s ravnateljem i politikom koju on provodi. Dakle, uvijek je teško raditi u takvim uvjetima. Imate recimo etički kodeks prema kojem vi kao novinar ne možete ništa, jedva i disati, karikiram, naravno, a ravnatelj može sve ... kazniti vas opomenom pred otkaz, npr. Koja vam zauvijek ostaje u C. V.-ju. Zauvijek. Pa i ubojice kad odsluže zatvorsku kaznu, izađu na slobodu i nastavljaju živjeti...

 

-Jeste li ikada razmišljali o prelasku na komercijalnu televiziju?

 

Zapravo i nisam. Još uvijek se nadam da ćemo biti onakva javna televizija o kojoj sanjam. Televizija koja će biti glas javnosti, njezina zastupnica. Boriti se za nemoćne i potlačene, upozoravati na pogreške političara, svih političara, i vladajućih i oporbenih, a ne biti njihovi glasnogovornici ili poštari. Teško odustajem od svojih snova, čak i kad su oni, često, noćne more ...

 

-Nakon nezakonitog otkaza kratko ste vrijeme radili na portalu Crol; što biste rekli o autorskoj slobodi koju ste tamo uživali?

 

Sloboda na Crolu je bila apsolutna! Kao neprofitni medij, Crol, iako je LGBT portal, pomno i otvoreno ne prati samo LGBT zajednicu, nego i sve promjene u društvu. Često prvi otvara neke teme i često je citiran u ostalim medijima.

 

-Osim «Otvorenog» na prva dva programa HTV-a nema drugih talk show formata; time HTV svoj najjači novinarski kadar ostavlja prilično neiskorištenim, zašto?

 

Zašto? Pretpostavljam da je tako jednostavnije ne zamjeriti se onome kome se ne treba zamjeriti ... Lakše je pod nadzorom držati jedan, nego pet talk showova, ne?

 

-Je li se HTV, kao što je to običaj, pohvalio nagradom za novinarku godine koju ste dobili?

 

Naravno, nije. Što, naravno, nije pametno. Netko pametan baš bi tu moju nagradu iskoristio u PR svrhe ... U svakom slučaju, mene nije iznenadilo, a kazalo je sve o njima. Osim toga, nisu se pohvali ni nagradom koju je dobila Ljubica Letinić, kolegica s HR-a. Kinderstube ili imate ili nemate ...

 

-Rekli ste u jednom od intervjua da niste očekivali nagradu, te da smatrate kako je ona priznanje za sve što ste prolazili nakon što vas je bivša Uprava optužila za verbalni delikt. Zašto tako mislite?

 

Svakako je nagrada za novinarku godine 20015., osim za seriju emisija „Damin gambit“, priznanje i za moju borbu protiv verbalnog delikta. Sigurna sam da su to sve kolege prepoznale u situaciji koja se meni dogodila, u načinu na koji sam završila na cesti nakon 28 godina rada. Zašto sam bila iznenađena? Pa, rijetko je kad konkurencija tako velika ... i tako jaka ... čak četvero kandidata. Ipak, ponosna sam što to nije bio photo-finish.

 

-„Damin gambit“ emisija je koja će s vremenom samo dobivati na značenju i vrijednosti zahvaljujući sjajnim portretima žena. S kojim biste još sugovornicama rado sjeli razgovarati, prema kojem ste ih kriteriju birali?

 

Ooooo, mnogo je još žena koje bi obavezno trebale „otvoriti“ „Damin gambit“. Recimo, sigurna sam da je Ankica Tuđman jedna od njih. U svakom slučaju, biram dame koje nisu stalno i previše u javnosti.

 

-Kakvi su odnosi među kolegama na HTV-u? Vidite li kao moguću opciju da kroz ogranak HND-a pokrenete inicijativu bolje zaštite novinara i programskog osoblja javnog medijskog servisa od politički instalirane uprave kuće?

 

Odnosi su loši, nikad lošiji rekla bih. Što se tiče zaštite novinara, ne treba miješati rad Ogranka HND-a na HTV-u i Sindikata novinara i medijskih djelatnika koji također djeluje na HTV-u. Ipak, vrlo često mi, može se to vidjeti i po našim zajedničkim reakcijama i priopćenjima, nastupamo zajedno. Borba je često teška i bezizlazna, a trenutačno neke odluke koje se tiču i nas novinara donose Sindikati tehnike koji su, za razliku od našeg Sindikata, reprezentativni.

 

-Koliko su takve bitke za osnovna prava na slobodan rad iscrpljujuće?

 

Užasno ... U 21. stoljeću bavimo se pravima koje su u modernim demokracijama riješene prije 100 godina ... I baš kad pomislimo da smo napokon nešto riješili, promjena, i opet se vratimo unatrag ...

 

-Zabrana javnog istupanja novinarima HTV-a bez odobrenja Uprave kuće u sukobu je s Ustavom koji novinarima jamči slobodu izražavanja misli. Je li se u svojem rješenju kojim vas vraća na posao sud referirao i na tu činjenicu?

 

Da. Ali to je sve što ću reći. HRT se, naime, žalio na prvostupanjsku presudu i cijeli je slučaj sad na Županijskom sudu.

 

Razgovarala: Melisa Skender

Ono što je osnovno je da novinarom ne možeš postati na silu, jer to eto – hoćeš! Novinarstvo je zanat, kao svaki drugi. Moraš, naravno, imati neke predispozicije, biti obrazovan i znatiželjan, prodoran i ljubopitljiv, ali jednostavno moraš i proći cijeli put – od gradske, u televizijskom slučaju Zagrebačke panorame, preko Sabora do kraljice novinarstva –  vanjske politike, kaziva novinarka godine Elizabeta Gojan.

Novinarka godine Elizabeta Gojan na HTV-u je počela raditi prije 28 godina. Tada je audicija za novinare javnog servisa, umjesto standardnim psihološkim testovima, prvi kvalifikacijski krug otvarala opsežnim testom opće kulture. Primljena je na posao i otad prošla sve stepenice - od vijesti, izvještaja i reportaža najprije za Zagrebačku panoramu, potom za Dnevnik koji je i uređivala prije nego što se „skrasila“ u redakciji vanjske politike, čije je zaštitno lice postala među ostalim i zahvaljujući brojnim specijalnim emisijama koje potpisuje.

Tek je 2012. konačno dobila priliku raditi vlastitu autorsku emisiju. „Damin gambit“ ugostio je u tri godine postojanja brojne posebne i zanimljive žene koje su u razgovoru s Elizabetom Gojan otvarale važne društvene i političke teme govoreći o vlastitim životnim izborima i uvjerenjima koja su ih vodila u njihovom radu i društvenom angažmanu. Emisija je za sobom ostavila niz sjajnih portreta, pravu riznicu za HRT-ovu arhivu, prije nego je naprasno ukinuta kada je Elizabeti Gojan zbog specijalnog projekta inauguracije Predsjednice RH uručen otkaz. Početkom siječnja ove godine nepravomoćnom je sudskom odlukom vraćena na posao u redakciju vanjske politike. No, emisiju koja će ostati zapamćena i kao jedna od rijetkih koju su jednako hvalili i kolege, i kritičari i gledatelji HTV nije vratio u program.   

Osim što je kao vrsna televizijska novinarka naša sugovornica dobitnica HND-ove nagrade za novinarku godine, poznata je i kao principijelan borac za prava novinara da svoj posao obavljaju sukladno etičkom kodeksu i bez pritisaka koji bi ograničavali njihovu Ustavom zajamčenu slobodu iznošenja mišljenja. Za takav je svoj angažman Elizabeta Gojan uvijek plaćala visoku cijenu dok joj na koncu nije uručen i otkaz u kojem ju optužuju za verbalni delikt i istupanje u javnosti bez odobrenja HRT-ove U

prave. Danas je, nažalost, među onim vrhunskim HTV-ovim profesionalcima koje kuća izbjegava angažirati. Programsko vodstvo radije se oslanja na neke nove „klince“.

 

-Čini se da su priliku na HTV-u otkako je postavljen v. d. ravnatelj dobili mnogi mladi novinari; koliko se oni oslanjaju na iskustva starijih kolega?

 

Ne vidim da se oslanjaju na iskustva starijih kolega ... vjerojatno dovoljno znaju.

 

-Tko je bio vaš televizijski mentor i smatrate li mentorstvo važnim?

 

Ne mogu navesti neko određeno ime ... mislim da od mnogo novinara možeš naučiti puno ako pažljivo gledaš i puno čitaš ... Ali, ono što je osnovno je da novinarom ne možeš postati na silu, jer to eto – hoćeš! Novinarstvo je zanat, kao svaki drugi. Moraš, naravno, imati neke predispozicije, biti obrazovan i znatiželjan, prodoran i ljubopitljiv, ali jednostavno moraš i proći cijeli put – od gradske, u televizijskom slučaju Zagrebačke panorame, preko Sabora do kraljice novinarstva –  vanjske politike. Raditi prvo vijest, izvještaj, intervju, komentar, reportažu, pa dokumentarni film ... ne možeš s ceste ušetati i postati urednikom i voditeljem neke emisije ... bez osnovnog iskustva. A tu je i jedna važna činjenica – jedino što je, zapravo, na televiziji bitno je – uvjerljivost! Gledatelji točno znaju tko im govori istinu, a tko ne ... Uostalom, pogledajte malo tko vodi News emisije u svijetu! Iskusne, sjedokose novinarke i novinari. Nitko mlađi od 40. Sigurno za to postoji neki razlog ... A je li mentorstvo važno?? Sigurno ... Nađe li se mladih novinara koji priznaju da ne znaju i potraže pomoć iskusnijih i boljih ...

 

-Za vrijeme kojeg HTV-ovog ravnatelja je , prema vašem mišljenju, bilo najbolje raditi na HTV-u?

 

Ma, mislim da je nekako po defaultu novinar uvijek u sukobu s ravnateljem. Iskustvo govori da ravnatelje na HRT uvijek postavlja politika, a novinar, koji nikako ne treba biti stranački opredijeljen, logično dolazi u sukob s ravnateljem i politikom koju on provodi. Dakle, uvijek je teško raditi u takvim uvjetima. Imate recimo etički kodeks prema kojem vi kao novinar ne možete ništa, jedva i disati, karikiram, naravno, a ravnatelj može sve ... kazniti vas opomenom pred otkaz, npr. Koja vam zauvijek ostaje u C. V.-ju. Zauvijek. Pa i ubojice kad odsluže zatvorsku kaznu, izađu na slobodu i nastavljaju živjeti...

 

-Jeste li ikada razmišljali o prelasku na komercijalnu televiziju?

 

Zapravo i nisam. Još uvijek se nadam da ćemo biti onakva javna televizija o kojoj sanjam. Televizija koja će biti glas javnosti, njezina zastupnica. Boriti se za nemoćne i potlačene, upozoravati na pogreške političara, svih političara, i vladajućih i oporbenih, a ne biti njihovi glasnogovornici ili poštari. Teško odustajem od svojih snova, čak i kad su oni, često, noćne more ...

 

-Nakon nezakonitog otkaza kratko ste vrijeme radili na portalu Crol; što biste rekli o autorskoj slobodi koju ste tamo uživali?

 

Sloboda na Crolu je bila apsolutna! Kao neprofitni medij, Crol, iako je LGBT portal, pomno i otvoreno ne prati samo LGBT zajednicu, nego i sve promjene u društvu. Često prvi otvara neke teme i često je citiran u ostalim medijima.

 

-Osim «Otvorenog» na prva dva programa HTV-a nema drugih talk show formata; time HTV svoj najjači novinarski kadar ostavlja prilično neiskorištenim, zašto?

 

Zašto? Pretpostavljam da je tako jednostavnije ne zamjeriti se onome kome se ne treba zamjeriti ... Lakše je pod nadzorom držati jedan, nego pet talk showova, ne?

 

-Je li se HTV, kao što je to običaj, pohvalio nagradom za novinarku godine koju ste dobili?

 

Naravno, nije. Što, naravno, nije pametno. Netko pametan baš bi tu moju nagradu iskoristio u PR svrhe ... U svakom slučaju, mene nije iznenadilo, a kazalo je sve o njima. Osim toga, nisu se pohvali ni nagradom koju je dobila Ljubica Letinić, kolegica s HR-a. Kinderstube ili imate ili nemate ...

 

-Rekli ste u jednom od intervjua da niste očekivali nagradu, te da smatrate kako je ona priznanje za sve što ste prolazili nakon što vas je bivša Uprava optužila za verbalni delikt. Zašto tako mislite?

 

Svakako je nagrada za novinarku godine 20015., osim za seriju emisija „Damin gambit“, priznanje i za moju borbu protiv verbalnog delikta. Sigurna sam da su to sve kolege prepoznale u situaciji koja se meni dogodila, u načinu na koji sam završila na cesti nakon 28 godina rada. Zašto sam bila iznenađena? Pa, rijetko je kad konkurencija tako velika ... i tako jaka ... čak četvero kandidata. Ipak, ponosna sam što to nije bio photo-finish.

 

-„Damin gambit“ emisija je koja će s vremenom samo dobivati na značenju i vrijednosti zahvaljujući sjajnim portretima žena. S kojim biste još sugovornicama rado sjeli razgovarati, prema kojem ste ih kriteriju birali?

 

Ooooo, mnogo je još žena koje bi obavezno trebale „otvoriti“ „Damin gambit“. Recimo, sigurna sam da je Ankica Tuđman jedna od njih. U svakom slučaju, biram dame koje nisu stalno i previše u javnosti.

 

-Kakvi su odnosi među kolegama na HTV-u? Vidite li kao moguću opciju da kroz ogranak HND-a pokrenete inicijativu bolje zaštite novinara i programskog osoblja javnog medijskog servisa od politički instalirane uprave kuće?

 

Odnosi su loši, nikad lošiji rekla bih. Što se tiče zaštite novinara, ne treba miješati rad Ogranka HND-a na HTV-u i Sindikata novinara i medijskih djelatnika koji također djeluje na HTV-u. Ipak, vrlo često mi, može se to vidjeti i po našim zajedničkim reakcijama i priopćenjima, nastupamo zajedno. Borba je često teška i bezizlazna, a trenutačno neke odluke koje se tiču i nas novinara donose Sindikati tehnike koji su, za razliku od našeg Sindikata, reprezentativni.

 

-Koliko su takve bitke za osnovna prava na slobodan rad iscrpljujuće?

 

Užasno ... U 21. stoljeću bavimo se pravima koje su u modernim demokracijama riješene prije 100 godina ... I baš kad pomislimo da smo napokon nešto riješili, promjena, i opet se vratimo unatrag ...

 

-Zabrana javnog istupanja novinarima HTV-a bez odobrenja Uprave kuće u sukobu je s Ustavom koji novinarima jamči slobodu izražavanja misli. Je li se u svojem rješenju kojim vas vraća na posao sud referirao i na tu činjenicu?

 

Da. Ali to je sve što ću reći. HRT se, naime, žalio na prvostupanjsku presudu i cijeli je slučaj sad na Županijskom sudu.