O HND-u > Zaključci novinarskog vijeća časti > Zaključci 17. sjednice Novinarskog vijeća časti, održane 23. veljače 2017. godine.

Hrvatsko društvo za zaštitu i promicanje ljudskih prava vs Rozita Vuković

Zahtjev Hrvatskog društva za zaštitu i promicanje ljudskih prava za pokretanje postupka protiv novinarke Rozite Vuković, autorice teksta „Odabir otkriva plan: Na scenu se vraćaju HDZ-ovi disidenti“,  objavljenoga u Jutarnjem listu 19. listopada 2016.

Rozita Vuković je članica HND-a.

 

Zaključak

Sa 5 glasova za,  jednim suzdržanim i 2 glasa protiv zaključeno je da Rozita Vuković nije prekršila odredbe Kodeksa časti hrvatskih novinara.

Izdvojeno mišljenje  Damira Pijace

Stoji  tvrdnja  predsjednice Hrvatskog društva za zaštitu i promicanje ljudskih prava  Nade Balen da je Rozita Vuković svoj tekst „Odabir otkriva plan: Na scenu se vraćaju HDZ-ovi disidenti“, objavljen u Jutarnjem listu 19. listopada 2016. (o sjednici Predsjedništva i nacionalnog vijeća HDZ-a, zatvorenoj za javnost), napisala dijelom na temelju navodno postojećih činjenica  dobivenih od anonimnog  izvora. Time je čitatelje stavila u nedoumicu jesu li tako prezentirane informacije stvarne ili izmišljene i povrijedila Kodeks časti, odnosno dio sadržaja njegove točke 5.: „Novinar  je obvezan  iznositi točnu, potpunu i provjerenu informaciju.“

Iako novinarka Rozita Vuković  u svom očitovanju tvrdi da njezin anonimni izvor nije izmišljen, iz njezinog novinarskog uratka iščitava se poruka da ona ponekom  svom neimenovanom izvoru vjeruje (jer njegovoj informaciji ne dodaje pojam navodno), a ponekom baš i ne (pa zašto bi mu onda vjerovali i čitatelji?!), jer se od informacije ovog potonjeg ograđuje pojmom navodno.

Primjerice, u tekstu: „Hasanbegović je izrazio negodovanje zbog izbora Obuljen, a spomenuo je i afere u HAVC-u - potvrdio nam je jedan član Predsjedništva, dodajući kako ipak nije bilo povišenih riječi. – 'Hasanbegović je govorio mirno, s malim stankama, ali vidjelo se da je ljutit. I povrijeđen', kazao je naš izvor, dodajući kako se u raspravu oko Obuljen uključio i Predsjednik Kluba utemeljitelja HDZ-a Milan Kovač“  novinarka spominje svoj anonimni izvor informacije, ali tako dobivenu informaciju ne dovodi u sumnju, jer je nigdje ne kvalificira pojmom navodno.

U istom novinarskom uratku napisane su i sljedeće rečenice: „Ne slažem se s time da je Nina Obuljen dobar odabir za ministricu kulture. Ona je suprotnost meni i svemu što sam radio u ministarstvu. Ali, podržat ću mišljenje većine - navodno je izjavio Zlatko Hasanbegović, ministar kulture na odlasku...“. Ili, drugi primjer: „Primjedbe na izbor ministra zdravstva - Milana Kujundžića - navodno je imao Darko Milinović. Kazao je, Kujundžić nije dobar odabir jer je svojedobno napustio HDZ, a potom se vratio. - Jedan od mojih ciljeva  je i taj da se u stranku vrate oni koji su je napustili - navodno mu je uzvratio Plenković.“  

Pojam  navodno  u ovom tekstu nije tek stilska figura, već je  upotrijebljen kako bi zaštitio autora teksta,  prebacivši njegovu odgovornost na izvor, dajući  istovremeno čitatelju mogućnost sumnje u vjerodostojnost ponuđene mu informacije. Prilog “navodno”, kao pojam, trebao bi biti pomoćno jezično sredstvo u ograđivanju od neprovjerenih informacija i tako pridonositi objektivnosti novinarskog teksta. Uzrok nevjerodostojnosti  novinarskog uratka Rozite Vuković, pak, jest činjenica što je  neke informacije, a dobivene od njoj poznatih izvora, označila pojmom navodno.

Obrazloženje: Predsjednica Hrvatskog društva za zaštitu i promicanje ljudskih prava Nada Balen traži da Novinarsko vijeće časti ocijeni je li tekst napisan i objavljen u skladu s Kodeksom časti hrvatskih novinara. Tvrdi kako je napisan „isključivo na temelju navodno postojećih anonimnih tzv. visokih izvora (članova Predsjedništva Hrvatske demokratske zajednice)“ te da takav način pisanja „čitatelje … logično, ostavlja u nedoumici jesu li neki od tih navodnih anonimnih tzv. visokih izvora – ili možda svi oni – stvarni ili izmišljeni, jesu li, drugim riječima, čitatelji ovakvim tekstovima izloženi pokušaju manipuliranja javnim mnijenjem“.

Novinarka Rozita Vuković u svojem očitovanju odlučno odbacuje tezu da je bilo koji njezin izvor izmišljen i kaže kako nikad takvim postupkom ne bi dovela u pitanje svoj profesionalni ugled kao i ugled novina u kojima radi. Bila bi, kao i mnogi drugi novinari, kaže, najsretnija kad bi sve informacije bile službene i kad se ne bi morali koristiti informacijama iz „anonimnih visokih izvora“, pogotovo kad se radi o informacijama od velikoga interesa za javnost, kao što su to imena kandidata za ministre. No, da nije informacija iz takvih izvora, koje su također dio novinarskoga posla,  javnost bi bila uskraćena za mnoge priče, a za neke se afere i skandale nikad ne bi ni doznalo. Na kraju, piše Rozita Vuković, pokazalo se da su informacije iznesene u tekstu bile točne, neki članovi Predsjedništva HDZ-a kasnije su i službeno izrekli ono što u tekstu napisano da su rekli na sastanku, a nitko od članova Predsjedništva HDZ-a nije poslao bilo kakvo reagiranje.

Novinarsko vijeće časti  slaže se s novinarkom da je u situacijama, kad je neki sastanak zatvoren za javnost, a od velikoga je javnoga interesa, kao što je to bio sastanak Predsjedništva HDZ-a na kojemu se raspravljalo o budućim ministrima,  nemoguće izbjeći informacije iz anonimnih izvora. U suprotnom,  javnost bi ostala bez teksta odnosno bilo kakve informacije  o tome, a to si ne može dopustiti ni  nijedan relevantni medij. Činjenica da u ovom slučaju nije bilo ni jednoga zahtjeva za demanti i da su  sve informacije kasnije  i službeno potvrđene, govori o profesionalnosti novinarke odnosno o njezinu korištenju izvora koji su pouzdani. A to što i u tekstu  kaže  da je sastanak bio zatvoren, da su informacije iz „druge“ ruke, kao i to što koristi  rječcu „navodno“,  govori o tome da želi pošteno upozoriti čitatelja da smije, pa i mora biti oprezan pri prihvaćanju tih informacija kao istinitih. Ona mu ih, dakle,  nudi, kako ne bi ostao bez ikakvih informacija, ali je na njemu, čitatelju, da  joj (njoj, s njezinim profesionalnim ugledom, takvim kakav jest),  vjeruje ili da joj ne vjeruje.