Iz medija

HND zgrožen sučevim objašnjenjem ubojstva Pukanića i Franjića Leković: Opasna je poruka suda kako ubojstvo nakladnika i novinara nije ozbiljna prijetnja

10.06.2015.
Link na članak

– Kako je sudac zaključio da "niti jedan novinar nije prestao kritički pisati zbog tog nemilog događaja" ostat će za mene jedna od vječnih tajni, uz mnoge slične formulacije iz obrazloženja sudačkih odluka kojih smo svjedoci iz godine u godinu.

Radi se o pravnom značenju pojma terorizma. To ne znači da sud bagatelizira ubojstva ili da smatra da ta ubojstva nisu mogla
imati negativan utjecaj na slobodu medija, objašnjava odvjetnica Vesna Alaburić

Piše: Siniša Pavić

 

Radi se o pravnom značenju pojma terorizma. To ne znači da sud bagatelizira ubojstva ili da smatra da ta ubojstva nisu mogla
imati negativan utjecaj na slobodu medija, objašnjava odvjetnica Vesna Alaburić

ZAGREB  Niko Franjić stradao je u podmetnutoj eksploziji u središtu Zagreba u listopadu 2008.  zajedno s vlasnikom Nacionala
Ivom Pukanićem. Obitelj pokojnog Franjića tužila je državu i tražila naknadu štete, smatrajući da je država odgovorna što nije spriječila teroristički čin. U ponedjeljak je objavljena nepravomoćna presud a kojom je zahtjev obitelji odbijen.

Vječita tajna

Novinski izvještaji kažu kako je, obrazlažući presudu, sudac Damir Vinketa kazao kako nema dokaz da je riječ o terorističkom činu, dodavši kako »uostalom, nijedan novinar nije prestao kritički pisati zbog tog nemilog događaja«. S novinarskog aspekta, najblaže rečeno dvojbeno.     

– Kako je sudac zaključio da »niti jedan novinar nije prestao kritički pisati zbog tog nemilog događaja« ostat će za mene jedna od vječnih tajni, uz mnoge slične formulacije iz obrazloženja sudačkih odluka kojih smo svjedoci iz godine u godinu. Kao što bi novinari trebali u svojim tekstovima zaključivati samo na temelju jasnih i dokazivih činjenica, valjda bi to pravilo trebalo važiti i za ostale profesije, uključujući suce. Ovako sročena formulacija ne samo da nije dokaziva, već je osobno smatram i opasnom, budući da upućuje na to kako čak niti ubojstvo novinara/nakladnika nije ozbiljna prijetnja novinarima i nakladnicima, iako se u istom obrazloženju presude navodi kako je Ivo Pukanić »ubijen kao novinar koji je pisao o političkim temama« – ističe predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Saša Leković .

Odvjetnica Vesna Alaburić upozorava,  međutim, na pravno značenje pojma terorizam.   

– Iako ne postoji općeprihvaćena definicija pojma terorizma, nesporno je da se terorizmom smatra nasilje, ili prijetnja nasiljem, usmjereno protiv vlasti neke države ili na ostvarenje nekog drugog političkog cilja vjerske, nacionalne i slične naravi. Stoga svaki terorizam jest nasilje, ali svako nasilje nije terorizam. I hrvatski zakoni razlikuju pojam terorizma od pojma nasilja, pa se tako ubojstvo, ukratko, može smatrati terorističkim aktom samo ako je počinjeno sa ciljem ozbiljnog zastrašivanja stanovništva. Važno je napomenuti da akte terora u pravilu karakterizira politička pobuda i nerijetko nasumce odabrane žrtve – kazuje Alaburić.

Nezahvalno tumačenje

Uz napomenu kako je nezahvalno tumačiti odluke na osnovi novinskih izvješća, Alaburić veli kako iz objavljenog navoda da
drugi novinari nisu bili zastrašeni, odnosno da ni jedan novinar zbog ovih ubojstava nije prestao kritički pisati, proizlazi da je sud zaključio kako novinari nisu bili zastrašeni ovim ubojstvima.

– Dakle, nije dokazano da bi Pukanić i Franjić bili ubijeni sa ciljem zastrašivanja novinara, a nema ni dokaza da je bilo koji novinar tim ubojstvima bio zastrašen u izvršenju svojih novinarskih zadaća. Radi se o pravnom značenju pojma terorizma. To ne znači da sud bagatelizira ubojstva ili da smatra da ta ubojstva nisu mogla imati negativan utjecaj na slobodu medija. Svako ubojstvo novinara ima negativan utjecaj, ali to ne znači da je svako ubojstvo novinara teroristički akt – pojašnjava
Alaburić.

Iz akta nasilja u teroristički akt

Sud je morao odlučiti o tome je li  ubojstvo Nike Franjića preraslo iz akta nasilja u teroristički akt.

– Odlučno je pritom bilo pitanje cilja postupanja ubojica. Ako tužitelji nisu uspjeli dokazati da je ubojstvo počinjeno sa ciljem zastrašivanja stanovništva ili drugim ciljevima koji predstavljaju obilježje akata terora, tada je ostalo nesporno da se radi o »običnom« kaznenom djelu ubojstva. Nije mi poznato jesu li, i kako, tužitelji pokušali dokazati ovu odlučnu okolnost, ali iz obrazloženja suda proizlazi da to nisu uspjeli učiniti – pojašnjava Vesna Alaburić.

Piše: Siniša Pavić