„Tome su pogodovala afirmacija povijesnog revizionizma i raširena nastojanja rehabilitacije ustaštva od strane raznih aktera te neuvjerljive ograde vlasti od 'svih totalitarizama' i 'pojedinaca koji koriste različitosti za novu platformu razdora', ma što to značilo“, kaže se u izvješću.   

Uz mlake službene reakcije, navodi GONG, došlo je do toga da relativiziranje postupaka režima koji je kao svoju službenu politiku provodio istrebljenje „nepripadnih“ po nacionalnoj ili vjerskoj osnovi, više nije samo stvar individualnih eskapada već sustavno stvaranje okruženja koje može biti samo poticajno za nastavak rehabilitacije ustaške ideologije, relativizaciju fašističkih zločina te, napokon, njihovo opravdavanje i glorifikaciju.

0.  Kontekst: Hrvatska „u dobrom društvu i na dobrom putu“

Početkom ožujka zatvorena je balkanska izbjeglička ruta, a time i tranzit izbjeglica i migranata preko teritorija Hrvatske. U nekim je hrvatskim medijima čitavo razdoblje otvorenosti rute živjela glorifikacija mađarskog premijera Viktora Orbana kao „istinskog državnika“ koji, nasuprot ljudskopravaškom sljepilu EU, prepoznaje opasnost od migracija u Europu kao oblika uvoza kriminaliteta i ugroze po europski kulturni identitet i kršćanstvo.

Posljednjeg dana ožujka, u Splitu je izvršen fizički napad na književnika i kolumnista Antu Tomića. Ovaj incident s jedne strane predstavlja dio kontinuiteta zastrašivanja i fizičkih nasrtaja na „nepodobne“ novinare u Hrvatskoj, ali je s druge strane i novost utoliko što se treba smjestiti u kontekst aktualne politike prema pluralizmu mišljenja. Ovo ulično uzimanje Tomića za metu napada u velikoj mjeri odgovara prethodno objavljenoj ocjeni Predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović kako postoje osobe koje „svojim javnim djelovanjem godinama provociraju, iritiraju, pa i vrijeđaju najveći dio hrvatske javnosti”, a možda i drugoj, recentnijoj poruci – onoj kardinala Josipa Bozanića, kako „Zlo želi vladati medijskim svijetom“.

1.  Zoran Grgić i poetika stereotipija

Razni su mediji prenijeli vijest o tome kako je potpredsjednik Hrvatskog helsinškog odbora Igor Peternel napustio emisiju Zoom Zagreb na Z1 televiziji 3. ožujka dok je u njoj gostovao stručnjak za sigurnost Zoran Grgić, a zbog Grgićeve izjave o migrantima s Bliskog istoka. „I nama se događa da imamo sustavno nedozvoljavanje kulturnih, normalnih ljudi iz Makedonije i s Kosova da dolaze ovamo, a dolaze ljudi, čak i ovi iz Sirije, visokokvalitetno stanovništvo relativno (…) dolaze nam ljudi koji se umjesto obrazovanja bave obrezivanjem i sakaćenjem žena“.

2.  Reakcije na Bilten SNV – o opasnoj nacionalnoj manjini i sigurnim zemljama za nju

8. ožujka održano je predstavljanje Biltena, publikacije Srpskog narodnog vijeća, koje je u ovom izdanju donijelo pregled pojavnosti govora mržnje i incidenata nasilja prema Srbima u Hrvatskoj u 2015. godini, te koji je u mnogim dijelovima upozorio i na postupnu rehabilitaciju ustaštva i jačanje atmosfere nacionalne netrpeljivosti u 2015. godini uopće. Na predstavljanje Biltena oštro su reagirali mnogi, okarakteriziravši tu publikaciju kao zaštitništvo komunizma, antifašizma i velikosrpskih mitova u Hrvatskoj (...) i to s anakronih pozicija srpskoga komunizma iz doba komunističkoga režima  (Glas Koncila, 20.3.) ili kao: vrlo opasan pravac odavno osmišljene agresije na hrvatski narod kojime se…navodi sve ono što bi moglo značiti povratak nade i vjere hrvatskom narodu, kao ishodište mržnje i ugroze. (Dnevno.hr, 9.3.)

No, kao najzanimljiviji primjer zapaljivog govora o ovoj temi figurira izjava odaslana s istaknute pozicije političke moći – od glavnog tajnika HDZ-a Milijana Brkića, koji je na dan predstavljanja komentirao Bilten riječima: „U Hrvatskoj nitko nije ugrožen, pa tako ni gospodin Pupovac, a ako je, neka ode tamo gdje neće biti ugrožen“.

3.  Stranački sabor HSP AS i reakcije na njega – što se zapravo dogodilo?

Stranački sabor stranke HSP dr. Ante Starčević održan u Zagrebu 12. ožujka naišao je na oštre reakcije nakon što je u javnost dospio govor uzvanika sabora dr. Ante Kovačevića, u kojemu je ustvrdio: „Inače se moramo ponašati, po mom mišljenju, kao Židovi u političkom, obavještajnom i gospodarskom smislu i učiti od njih. (…) Dobili su svoju državu, znaju je cijeniti, za prst svoga vojnika oni su u stanju sravniti cijeli svijet“.

Na ove je tvrdnje promptno reagiralo više medija, navodeći kako se radi o izjavama koje graniče s govorom mržnje i antisemitizmom. Čak i ako je sporna tvrdnja i izrečena sa željom da se afirmira i izrazi divljenje prema židovskom narodu, i dalje se radi o navodu koji je itekako moguće tumačiti kao glorifikaciju navodnog izraelskog militarizma i revanšizma, što zacijelo nije stereotip koji bi neka nacija o sebi željela prihvatiti. Prepoznavši rizik od ovakvog istupa, organizatori stranačkog sabora vrlo su se brzo ogradili od izjave Ante Kovačevića kao one „gosta“, a ne organizatora skupa.

4.  Incident sa „ZDS“ na utakmici s Izraelom

Bez ikakvih je dubioza ostala masovna javna provala ustaške simbolike koja se dogodila 23. ožujka u Osijeku, u krajnje nezgodnoj prilici – za vrijeme prijateljske nogometne utakmice Hrvatska-Izrael, kojoj je prisustvovao i državni vrh – premijer i predsjednica Republike. Dio navijača posegnuo je za glorifikacijom ustaštva, skandirajući tijekom utakmice „Za dom spremni“ i „Ajmo, ustaše“. Nijedno od dvoje visokih dužnosnika nije smatralo potrebnim na licu mjesta reagirati na činjenicu da skupine navijača izvikuju pozdrav ustaškog režima pod kojim su Židovi masovno proganjani, eksproprirani, deportirani i ubijani; iako bi povici koji prizivaju ustaštvo bili neprimjereni u svakoj situaciji, u prisutnosti igrača i navijača Izraela oni poprimaju posebno zloćudnu dimenziju. Za povike odgovarao nije nitko, budući da se radilo o masovnoj pojavi koja – kao što je poznato iz primjera prosvjeda protiv odluke Vijeća za elektroničke medije o suspendiranju koncesije Z1 televiziji u siječnju – izmiče mogućnosti policije da reagira.

5.  O javnom interesu i diskriminatornosti Zakona o životnom partnerstvu

Na portalu Narod.hr prenesena je 23. ožujka prezentacija koja navodi kako je Zakon o životnom partnerstvu duboko protivan ustavnoj vrednoti jednakosti, utoliko što institucionalizira neravnopravnost građana, odnosno privilegira LGBT osobe: „Oni su dobili zakonsku zaštitu i prava bez standarda što znači da zakonodavac pogoduje privatnom interesu i sve ostale građane stavlja u neravnopravan položaj“.

Nešto kasnije u izlaganju pojavljuje se zaključak o osnovanosti ostvarivanja prava istospolnih zajednica: „Također, ne postoji legitimna osnova za tzv. prava, odn. porezne olakšice, mirovinu po 'partneru' ili druga prava iz javnih sredstava“ jer: „Istospolni suživot inherentno ne stvara učinke općeg dobra, isto kao i cimerstvo, samački život ili poligamni suživot. To je intimni i privatni odnos van područja javnog interesa. Zato, ne postoji standard po kojem bi se taj suživot beneficirao iz javnih sredstava“.

Umjesto poante – još malo konteksta

Sa samim krajem ožujka, i međunarodni je pravni sustav – konkretno, Haški sud – dao svoj obol rehabilitaciji najgore nacionalne i vjerske mržnje, donijevši u prvom stupnju oslobađajuću presudu po svim točkama optužnice ratnom zločincu i četničkom vojvodi Vojislavu Šešelju. Među Šešeljevim optužbama stajala je i ona kako je pozivanjem da nijedan „ustaša“ ne napusti Vukovar živ te da se osveti „balijama“ u Zvorniku Šešelj izravno pozivao na zločin i nasilje, dok su u presudi suda ove izjave okarakterizirane kao legitimne, s obzirom da: nije moglo da odbaci razumnu mogućnost da su ti govori održani u kontekstu sukoba i da im je cilj bio da se podigne moral njegovih vojnika, a ne da ih pozove da nemaju milosti ni prema kome.

Osim surove uvrede žrtvama agresije JNA i četničkih paravojski, ovako abolirano huškanje otvara područje presedana za cijelu regiju – obilježenu poviješću etničke nesnošljivosti – za nesmetano korištenje i propagiranje govora mržnje i poziva na diskriminaciju. Čak i ako nakon žalbenog postupka presuda bude izmijenjena, štetna poruka je već odaslana, a profašistički pokreti svih nacionalnih predznaka dobili su, barem prvostupanjskom presudom, međunarodno odobrenje svojih najcrnjih izjava kakvo im nijedna institucija inače ne bi ni sanjala dati.

Peti krug GONG-ovog praćenja medija obuhvatio je razdoblje od 1. do 31. ožujka 2016. godine, s ciljem identificiranja aktera i medija koji plasiraju diskriminatorne i stereotipizirajuće izjave i napise u javnost te konstatiranja kako su one tretirane.

Uzorak medija uvrštenih u praćenje sastojao se od šest dnevnih listova, sedam tjednika, četiri televizijske panel-emisije/talk-showa, središnje jedne radijske emisije s emitiranjem uživo te sedam internetskih portala. Sadržaji iz svakog od praćenih medija uključeni su u analizu tematskim kriterijem tzv. „svjetonazorskih“, odnosno vrijednosno zasićenih tema koje zauzimaju važna mjesta u hrvatskom javnom diskursu i medijskom prostoru: izbjeglička kriza i migracije u Europi, ljudska prava LGBTIQ osoba, rod i politička participacija, identitet i prava nacionalnih manjina u Hrvatskoj te rehabilitacija ustaškog režima.

Cijeli izvještaj možete pročitati ovdje.

Izvor: gong.hr