U prosjeku jedna od sedam osoba živi u zemljama gdje je pokrivenost političkih vijesti potpuna, sigurnost novinara zajamčena i gdje postoji minimalno upletanje državnih institucija u medije, pokazuje izvješće. 41% svjetske populacije ima djelomično slobodno novinarstvo, a čak 46% živi u zemljama s neslobodnim novinarstvom.
Države koje su 2015. doživjele najveći pad u pogledu novinarskih sloboda 2015. su. Bangladeš, Turska, Burundi, Francuska, Jemen, Egipat, Zimbabve, Srbija i Mekedonija. Države s najmanjom slobodom medija su Sjeverna Korea, Turkmenistan, Uzbekistan, Eritrea, Kuba, Bjelorusija, Iran i Sirija.
Tako velik pad u čitavom svijetu je povezan s dva elementa: povećanim “navijanjem“ i polarizacijom u medijskim okruženjima te stupnjem vanjskih faktora zastrašivanja i fizičkih prijetnji upućenim novinarima.
Ti su problemi najizraženiji na Srednjem istoku, gdje vlasti i vojska pojačano vrše pritisak na novinare i medijske kuće da zauzmu određenu stranu stvarajući tako klimu „s nama ili protiv nas“ i demonizirajući sve koji se tome opiru.
Istovremeno Islamska država (ISIL) i druge ekstremističke grupe nastavljaju s nasiljem prema medijima i preko svojih vlastitih mreža šire snažne alternativne priče dosižući ogromnu publiku koja se ne oslanja na novinare ili tradicionalne medijske izvore.
Europa se suočava s novom vrstom pritiska
Čak i u znatno otvorenijem okruženju - Europi - novinari su suočeni s neobičnom razinom pritisaka terorista i do neke mjere i svojih vlada. U godini koja je počela šokom izazvanim ubojstvom osmorice karikaturista i urednika satiričnog magazina Charlie Hebdo u Parizu, medijske slobode u tom dijelu svijeta su pod prijetnjom napada, novih zakona o praćenju i protuterorizmu te verbalnih napada ili miješanja politike i vladinih službenika u medijsku politiku.
Različite prijetnje slobodi medija diljem svijeta otežavaju posao medijskim djelatnicima i javnost lišavaju objektivne informacije i pravog izvještavanja. No novinari i blogeri pokazuju otpornost. U vrlo opasnim okolnostima nastoje prenijeti informaciju svojim zajednicama i ostatku svijeta te pronijeti stajališta koja su u suprotnosti sa onima koje promovira vlada ili ekstremističke grupe.
Policijsko miješanje i nasilje usred izbjegličke krize
Nasilje i izbjeglička kriza dominirali su vijestima u Europi 2015., ali su pokazali kako se vijest može obraditi. Premda manje dramatični od ubojstava u Charlie Hebdou, napadi na novinare različitih počinitelja na zapadnom Balkanu pridonijeli su smanjenju tamošnje slobode medija.
U Srbiji je više novinara doživjelo fizičke napade, što je pridonijelo povećanju samocenzure u čitavom medijskom sektoru. Zabrinutost pobuđuju i napadi te prijetnje smrću u Makedoniji i Bosni i Hercegovini kao i napadi na reportere koji istražuju korupciju vlasti. Valja se ozbiljno zapitati da li vlade tih država istinski prihvaćaju proklamiranu predanost europskim normama medijskih sloboda i neovisnosti.
U Turskoj je Vlada iskoristila priliku stvarne prijetnje da bi pojačala pritisak na medije. Vlasti nastavljaju koristiti zakone protiv terorizma da bi uhapsile novinare, cenzuriraju online medije i deportiraju strane izvjestitelje – obično u vezi s kurdskim pitanjem, sukobom u Siriji ili pokretom Gülen.
Silno slijevanje migranata u Europu neizravno je donijelo razna ograničenja novinarskih sloboda. Najpoznatiji je slučaj Mađarske, gdje je policija napala sedmero stranih novinara koji su pokušali izvijestiti o nasilju u sudaru pogranične policije i migranata na južnoj granici države. No vlasti poduzimaju i druge korake da ograniče novinarski pristup područjima u kojima su migranti i izbjeglice, a javni su mediji poduprli neprijateljski stav prema njima.
U Austriji su novinari koji su izvještavali o preprekama izvještavanju o emigrantima u nekoliko navrata i tako otkrili Vladinu nevoljkost da dopusti slobodno pisanje o situaciji. Serija napada u Njemačkoj je pripisana krajnjoj desnici, koja je ojačala kao opozicija relativno dobrohotne politike prema izbjeglicama kancelarke Merkel. Gotovo 30 napada na novinare 2015., od prijetnji smrću do fizičkog napada, dogodilo se za vrijeme desničarskih demonstracija.
U posljednjih je 10 godina Europa kao cjelina doživjela najveći pad slobode medija od svih o kojima izvještava Freedom of the Press. Do toga je došlo dijelom zbog slabljenja europske ekonomije i smanjenja prihoda od reklamiranja, što je dovelo do prestanka rada nekih kuća i daljnje koncentracije medijskog vlasništva. Drugi faktori koji pridonose toj slici uključuju zakone koji ograničavaju medijsku aktivnost i povećavaju nasilje i zastrašivanje novinara u znak odmazde za izvještavanje.
Izvor: Freedom House
Prevela: Vesna Arsovski