Aktualno > Analize

Deseci milijuna kuna idu medijima iz proračuna

29.03.2018.

Piše: Melisa Skender

Pet godina nakon prvog pokušaja prikupljanja podataka o iznosima uloženim u medije iz lokalnih proračuna, kad je skupljeno jedva dvadesetak odgovora, sada smo dobili 427 odgovora - od 296 općina, 114 gradova i 17 županija. Prema tim podacima ukupno je u u 2016. i 2017. godinama medijima isplaćeno više od 120 milijuna kuna – bez troškova tiska službenih glasila, oglasa u Narodnim novinama, usluga održavanja web stranice i angažiranja agencija za marketing, PR i istraživanja mnijenja.

Pet godina nakon prvog pokušaja prikupljanja podataka o iznosima uloženim u medije iz lokalnih proračuna, kad je skupljeno jedva dvadesetak odgovora, stiglo ih je 427 - od 296 općina, 114 gradova i 17 županija. Bilo je, naravno, komplikacija s formalnostima poput popunjavanja i potpisivanja obrasca, navođenja adrese ili negodovanja službenika koji su zbrajali iznose medijskih usluga i vrijednosti ugovora potpisanih s nakladnicima medija tijekom 2016. i prošle godine. Zahtjevi su odaslani krajem listopada prošle godine kad je istraživanje odlučila poduprijeti Udruga za demokratsko društvo. Nakon mjesec dana stiglo je 367 odgovora.

Silno dopisivanje i uopće upućivanje zahtjeva za pravo na pristup informacijama na 569 adresa istovremeno omogućila je platforma ImamoPravoZnati.org koja 2013. nije postojala. Alat koji od 2015. godine olakšava pristup informacijama sada nudi mogućnost slanja skupnog zahtjeva istog sadržaja na više adresa, upozorava kad dođe odgovor, olakšava slanje zahtjeva i predstavki na koje pak vrlo promptno reagira povjerenik za informiranje. Na portalu sve odgovore čuvaju u arhivi javno dostupnoj svakome koga zanima u koje je medije i koliko uložila njegova općina, grad, županija.

Mukotrpno skupljanje podataka

Skupljanje podataka za više od 400 jedinica, međutim, nije bilo jednostavno kako se možda čini. Najviše vremena utrošeno je na prepisivanje iz različitih formata u različitim standardima. Tako je negdje naveden iznos s PDV-om, negdje bez, negdje su to mjesečni ugovoreni iznosi i razdoblje na koje je ugovor sklopljen, negdje su navedeni nakladnici, negdje mediji... Odgovori su najčešće u PDF-u, ima i slika, word dokumenata pa i excel tablica.

Od 427 jedinica koje su odgovorile samo 15 općina nije 2016. i 2017. godine imalo nikakvih medijskih troškova. Ukupno je u te dvije godine medijima isplaćeno više od 120 milijuna kuna – bez troškova tiska službenih glasila, oglasa u Narodnim novinama, usluga održavanja web stranice i angažiranja agencija za marketing, PR i istraživanja mnijenja. Dobiveni iznos, osim toga, odnosi se uglavnom na sklopljene ugovore. Tek manji broj lokalnih vlasti poslao je i podatke o plaćanju putem narudžbenica, iz kojih je vidljivo da ti troškovi često i premašuju one ugovorene.

Neke jedinice, poput Grada Zagreba, još nisu dostavile popis svih isplata medijima i ugovore sklopljene za 2016. i 2017. godinu, pa se podaci odnose na javne natječaje za subvencioniranje sadržaja lokalnih medija. Njih Grad Zagreb raspisuje po dva svake godine. Čak i s tako nepotpunim informacijama Grad Zagreb uvjerljivo vodi s više od 11 milijuna kuna godišnjeg ulaganja u širokom rasponu od nekoliko tisuća do milijun kuna po mediju. Daleko na drugom mjestu je Primorsko-goranska županija s godišnjim prosjekom manjim od tri milijuna kuna.

Među top deset, s izdvajanjima većim od milijun kuna godišnje, još su Rijeka, Dubrovnik, Zaprešić, Sisačko-moslavačka županija, Velika Gorica i Međimurska županija. Najbolje su prošli mediji u Primorsko-goranskoj županiji s prosjekom većim od 350 tisuća kuna po mediju godišnje. Na drugom je mjestu Velika Gorica s godišnjim prosjekom nešto manjim od 250 tisuća za svaki od četiri medija koje je sufinancirala, a Zagreb je s više od 50 sufinanciranih medija na trećem mjestu. Informiranje pak najskuplje plaćaju stanovnici općine Kalnik - lani više od 33 kune po stanovniku.

Kanalu RI najviše sredstava

Kanal RI na prvom je mjestu od deset najizdašnije financiranih medija iz proračuna u posljednje dvije godine. Iznos nešto veći od sedam milijuna uplaćen im je iz samo dva proračuna – Grada Rijeke i Primorsko-goranske županije. Nezavisna televizija na drugom je mjestu, s iznosom nešto većim od šest milijuna kuna, no s puno većim teritorijalnim dosegom. Tijekom promatrane dvije godine njezin program podržavan je iz zagrebačkog, proračuna Grada Siska i Sisačko-moslavačke županije, Bjelovara, Kutine ali i zadarskog te splitskog gradskog proračuna – ukupno od 41 lokalne jedinice. Slično kao i Radio Kaj, jedini radio koji se uspio probiti na listu top deset i koji je, usprkos podršci iz 32 lokalna proračuna, zauzeo je posljednje, 10. mjesto.

Među prvih deset nalaze se, uz dvije spomenute, još tri lokalne televizije i dvoje dnevne novine – Novi list i regionalni listovi Hanza Medije. Zagrebačka Z1 televizija svoj proračunski prihod, veći od četiri milijuna kuna, u posljednje dvije godine može zahvaliti gradovima Zagrebu i Velikoj Gorici, Otvorena televizija Gradu Zagrebu i lokalnim TV produkcijama među kojima je samo Krijas u 14 lokalnih jedinica zaradio pola milijuna kuna snimajući program za TV Jabuku. DU TV također ima samo dva velika „sponzora“ – Dubrovačko-neretvansku županiju i Grad Dubrovnik, čija je nova vlast lani prepolovila iznos što ga je ova lokalna televizija dobila od prethodne vlasti u 2016. godini.

Hanza medija najviše je zaradila na Dubrovačkom vjesniku, Šibenskom listu i Slobodnoj Dalmaciji, a Novi list je tijekom 2016. i prošle godine uprihodio više od tri milijuna kuna iz 19 lokalnih proračuna. Najviše prodajom stranica u mjesečnim regionalnim prilozima. Stranica stoji od 2500 do 2750 kuna, a uređuje se i oprema u dogovoru s osobom koju naručitelj, odnosno lokalne vlasti, ovlaste za taj posao. Novi list obavlja stručne poslove produkcije i odgovara za njihovu kvalitetu. Lokalnim vlastima i Šibenski list nakladnika Hanza Medije ugovorom prodaje stranicu po tisuću kuna „s ciljem informiranja javnosti“. Šibenski list obvezuje se pripremiti, oblikovati i objavljivati komunalne vijesti, a uređivanje i opremanje u ugovoru se ne spominje.

Nacionalni mediji postaju vlasnici lokalnih

Riječki Kanal RI ugovorom prodaje marketinške usluge produkcije i emitiranja reportaža u emisijama poput „Od morja do gorja“. U paketu su i gostovanja lokalnih udruga, turističkih djelatnika i organizatora kulturnih i sportskih manifestacija u emisiji „Kvarat do 6“ te reportaže, a naručitelja ugovor obvezuje da osigura barem jednu kontakt osobu koja će pripremiti sve potrebne podatke u svrhu promoviranja djelatnosti lokalne vlasti.

Specijalizirane intervjue za emisiju „5x5“, reportaže za važna zbivanja, minutažu u emisijama „Za kormilom“ i „Kronika“ te telop čestitke ugovorom nudi Nezavisna televizija. Ovdje se prvi puta spominju i „važeći zakoni profesije“: Zakon o elektroničkim medijima, Zakon o medijima i Zakon o potvrđivanju Europske konvencije o prekograničnoj televiziji – kako su nabrojani u ugovoru. Na isti način ili po istoj špranci isti se zakoni i novinarska profesionalnost spominju i u ugovorima Radio Kaja. Znakovit je i cjenik Vinkovačke televizije u kojem reportaža do pet minuta stoji dvije, a studijska emisija do 15 minuta tri tisuće kuna. Ne treba biti medijski stručnjak kako bi se zaključilo da produkcija reportaže mora biti skuplja od minute u studiju – no zakoni ponude i potražnje imaju vlastitu logiku. Većina navedenih plaćenih sadržaja nije označena kao sufinancirana iz proračuna.

Potencijal lokalnih proračuna prepoznali su i nacionalni mediji pa je tako RTL Hrvatska postala nakladnikom barem četiri lokalna portala - u Karlovcu, Varaždinu, Šibeniku i Dubrovniku. Kod ugovorenih poslova mediji uglavnom mogu računati na obnavljanje ugovora, no da ti prihodi ipak u najvećoj mjeri ovise o rezultatima lokalnih izbora pokazuje primjer Gospića, čija je nova gradska vlast dokinula subvencije Hrvatskom radiju Gospić, premda je Grad jedini vlasnik ove postaje. Novi je gradonačelnik Dubrovnika također smanjio troškove usluga DU TV-a za milijun kuna, a smjenom vlasti u Osječko-baranjskoj županiji profitirala je Osječka televizija koja je 2017. iz županijskog proračuna dobila gotovo pola milijuna kuna, dok 2016., u mandatu HDSSB-ovog župana Vladimira Šišljagića, nije dobila – ni lipe.

Kamo idu pare...

Prema kojim kriterijima mediji iz lokalnih proračuna godišnje uprihode više od 60 milijuna kuna uglavnom nije jasno. Natječaje raspisuje Grad Zagreb, Šibenik, a najavio ih je i Dubrovnik. Samo raspisivanje kriterija prema kojima će se dodjeljivati novac za jedinicu medijskog sadržaja, međutim, malo znači. Veliki broj tijela spominjao je, recimo, mali broj zaposlenih kao razlog kašnjenja odgovora na upit o financiranju medija. Moguće je dakle zamisliti koliko su ta tijela kapacitirana za nadzor sufinanciranog medijskog sadržaja. Osim toga, i Agencija za elektroničke medije tek je u mandatu sada već bivše predsjednice Vijeća Mirjane Rakić provela istraživanje o tome koliko uspješno medijski sadržaj sufinanciran iz Fonda za pluralizam ispunjava svoj osnovni cilj informiranja građana, iako već duže od desetljeća lokalnim medijima svake godine raspodjeljuje više od 30 milijuna kuna iz HRT-ove pristojbe.

Osim iz Fonda za pluralizam i lokalnih proračuna, prema podacima Državne riznice u medije je 2016. uloženo dodatnih više od 50 milijuna kuna iz nacionalnog proračuna. Iznos se odnosi na samo 117 medija jer svaki treba posebno pretraživati prema OIB-u. Ukupno je, dakle, iz državnog i lokalnih proračuna, u medijske sadržaje i oglase samo 2016. godine uloženo više od 100 milijuna kuna – koliko je poznato iz prikupljenih podataka. Iste godine Fond je razdijelio više od dodatnih 30 milijuna kuna, dok su dotacije od tri milijuna kuna godišnje neprofitnim medijima ukinute zbog sumnje u ideološku nepristranost članova Stručnog povjerenstva zaduženog za izbor i praćenje sufinanciranog sadržaja.

Nejasni i netransparentni kriteriji

Naspram iznosu većem od 100 milijuna kuna koliko je proračunskih sredstava, bez jasnih kriterija, uloženo u hrvatske medije, mahom komercijalne, i to tijekom samo jedne godine, sredstva Europskog socijalnog fonda za medije zajednice u iznosu nešto većem od 30 milijuna kuna mogu se činiti skromnima – nije to ni trećina u 2016. podijeljenog proračunskog novca koji ne zahtijeva druga pravdanja do sadržaja pohranjenog na odgovarajućem mediju kao dokaz da je objavljen.

Tih 100 milijuna kuna čini, uostalom, čak 13 posto ukupne medijske potrošnje u 2016. godini prema Media AdEx-u, koji svake godine objavljuje Hrvatsko udruženje društava za tržišno komuniciranje (HURA). Stoga bismo se, zahvaljujući nejasnim kriterijima, nedostatku procjene učinkovitosti i konačno niskoj razini transparentnosti proračunskih ulaganja u medije, opravdano mogli zapitati o potencijalnom utjecaju vlasti na medijsko tržište.

Brojni lokalni mediji nestali bi bez podrške proračuna, a činjenica da su i medijske korporacije prepoznale potencijal lokalnih tržišta dobra je koliko i loša za lokalne medije koji raspolažu znatno manjim resursima i oglašivačima su manje atraktivni. Upravo takvima bi trebalo pomoći, no prepuštajući odluku o tome lokalnim vlastima, stavlja ih se u položaj koji je najtočnije opisati floskulom – na milost i nemilost lokalnim moćnicima.

   

 

Piše: Melisa Skender

Pet godina nakon prvog pokušaja prikupljanja podataka o iznosima uloženim u medije iz lokalnih proračuna, kad je skupljeno jedva dvadesetak odgovora, sada smo dobili 427 odgovora - od 296 općina, 114 gradova i 17 županija. Prema tim podacima ukupno je u u 2016. i 2017. godinama medijima isplaćeno više od 120 milijuna kuna – bez troškova tiska službenih glasila, oglasa u Narodnim novinama, usluga održavanja web stranice i angažiranja agencija za marketing, PR i istraživanja mnijenja.

Pet godina nakon prvog pokušaja prikupljanja podataka o iznosima uloženim u medije iz lokalnih proračuna, kad je skupljeno jedva dvadesetak odgovora, stiglo ih je 427 - od 296 općina, 114 gradova i 17 županija. Bilo je, naravno, komplikacija s formalnostima poput popunjavanja i potpisivanja obrasca, navođenja adrese ili negodovanja službenika koji su zbrajali iznose medijskih usluga i vrijednosti ugovora potpisanih s nakladnicima medija tijekom 2016. i prošle godine. Zahtjevi su odaslani krajem listopada prošle godine kad je istraživanje odlučila poduprijeti Udruga za demokratsko društvo. Nakon mjesec dana stiglo je 367 odgovora.

Silno dopisivanje i uopće upućivanje zahtjeva za pravo na pristup informacijama na 569 adresa istovremeno omogućila je platforma ImamoPravoZnati.org koja 2013. nije postojala. Alat koji od 2015. godine olakšava pristup informacijama sada nudi mogućnost slanja skupnog zahtjeva istog sadržaja na više adresa, upozorava kad dođe odgovor, olakšava slanje zahtjeva i predstavki na koje pak vrlo promptno reagira povjerenik za informiranje. Na portalu sve odgovore čuvaju u arhivi javno dostupnoj svakome koga zanima u koje je medije i koliko uložila njegova općina, grad, županija.

Mukotrpno skupljanje podataka

Skupljanje podataka za više od 400 jedinica, međutim, nije bilo jednostavno kako se možda čini. Najviše vremena utrošeno je na prepisivanje iz različitih formata u različitim standardima. Tako je negdje naveden iznos s PDV-om, negdje bez, negdje su to mjesečni ugovoreni iznosi i razdoblje na koje je ugovor sklopljen, negdje su navedeni nakladnici, negdje mediji... Odgovori su najčešće u PDF-u, ima i slika, word dokumenata pa i excel tablica.

Od 427 jedinica koje su odgovorile samo 15 općina nije 2016. i 2017. godine imalo nikakvih medijskih troškova. Ukupno je u te dvije godine medijima isplaćeno više od 120 milijuna kuna – bez troškova tiska službenih glasila, oglasa u Narodnim novinama, usluga održavanja web stranice i angažiranja agencija za marketing, PR i istraživanja mnijenja. Dobiveni iznos, osim toga, odnosi se uglavnom na sklopljene ugovore. Tek manji broj lokalnih vlasti poslao je i podatke o plaćanju putem narudžbenica, iz kojih je vidljivo da ti troškovi često i premašuju one ugovorene.

Neke jedinice, poput Grada Zagreba, još nisu dostavile popis svih isplata medijima i ugovore sklopljene za 2016. i 2017. godinu, pa se podaci odnose na javne natječaje za subvencioniranje sadržaja lokalnih medija. Njih Grad Zagreb raspisuje po dva svake godine. Čak i s tako nepotpunim informacijama Grad Zagreb uvjerljivo vodi s više od 11 milijuna kuna godišnjeg ulaganja u širokom rasponu od nekoliko tisuća do milijun kuna po mediju. Daleko na drugom mjestu je Primorsko-goranska županija s godišnjim prosjekom manjim od tri milijuna kuna.

Među top deset, s izdvajanjima većim od milijun kuna godišnje, još su Rijeka, Dubrovnik, Zaprešić, Sisačko-moslavačka županija, Velika Gorica i Međimurska županija. Najbolje su prošli mediji u Primorsko-goranskoj županiji s prosjekom većim od 350 tisuća kuna po mediju godišnje. Na drugom je mjestu Velika Gorica s godišnjim prosjekom nešto manjim od 250 tisuća za svaki od četiri medija koje je sufinancirala, a Zagreb je s više od 50 sufinanciranih medija na trećem mjestu. Informiranje pak najskuplje plaćaju stanovnici općine Kalnik - lani više od 33 kune po stanovniku.

Kanalu RI najviše sredstava

Kanal RI na prvom je mjestu od deset najizdašnije financiranih medija iz proračuna u posljednje dvije godine. Iznos nešto veći od sedam milijuna uplaćen im je iz samo dva proračuna – Grada Rijeke i Primorsko-goranske županije. Nezavisna televizija na drugom je mjestu, s iznosom nešto većim od šest milijuna kuna, no s puno većim teritorijalnim dosegom. Tijekom promatrane dvije godine njezin program podržavan je iz zagrebačkog, proračuna Grada Siska i Sisačko-moslavačke županije, Bjelovara, Kutine ali i zadarskog te splitskog gradskog proračuna – ukupno od 41 lokalne jedinice. Slično kao i Radio Kaj, jedini radio koji se uspio probiti na listu top deset i koji je, usprkos podršci iz 32 lokalna proračuna, zauzeo je posljednje, 10. mjesto.

Među prvih deset nalaze se, uz dvije spomenute, još tri lokalne televizije i dvoje dnevne novine – Novi list i regionalni listovi Hanza Medije. Zagrebačka Z1 televizija svoj proračunski prihod, veći od četiri milijuna kuna, u posljednje dvije godine može zahvaliti gradovima Zagrebu i Velikoj Gorici, Otvorena televizija Gradu Zagrebu i lokalnim TV produkcijama među kojima je samo Krijas u 14 lokalnih jedinica zaradio pola milijuna kuna snimajući program za TV Jabuku. DU TV također ima samo dva velika „sponzora“ – Dubrovačko-neretvansku županiju i Grad Dubrovnik, čija je nova vlast lani prepolovila iznos što ga je ova lokalna televizija dobila od prethodne vlasti u 2016. godini.

Hanza medija najviše je zaradila na Dubrovačkom vjesniku, Šibenskom listu i Slobodnoj Dalmaciji, a Novi list je tijekom 2016. i prošle godine uprihodio više od tri milijuna kuna iz 19 lokalnih proračuna. Najviše prodajom stranica u mjesečnim regionalnim prilozima. Stranica stoji od 2500 do 2750 kuna, a uređuje se i oprema u dogovoru s osobom koju naručitelj, odnosno lokalne vlasti, ovlaste za taj posao. Novi list obavlja stručne poslove produkcije i odgovara za njihovu kvalitetu. Lokalnim vlastima i Šibenski list nakladnika Hanza Medije ugovorom prodaje stranicu po tisuću kuna „s ciljem informiranja javnosti“. Šibenski list obvezuje se pripremiti, oblikovati i objavljivati komunalne vijesti, a uređivanje i opremanje u ugovoru se ne spominje.

Nacionalni mediji postaju vlasnici lokalnih

Riječki Kanal RI ugovorom prodaje marketinške usluge produkcije i emitiranja reportaža u emisijama poput „Od morja do gorja“. U paketu su i gostovanja lokalnih udruga, turističkih djelatnika i organizatora kulturnih i sportskih manifestacija u emisiji „Kvarat do 6“ te reportaže, a naručitelja ugovor obvezuje da osigura barem jednu kontakt osobu koja će pripremiti sve potrebne podatke u svrhu promoviranja djelatnosti lokalne vlasti.

Specijalizirane intervjue za emisiju „5x5“, reportaže za važna zbivanja, minutažu u emisijama „Za kormilom“ i „Kronika“ te telop čestitke ugovorom nudi Nezavisna televizija. Ovdje se prvi puta spominju i „važeći zakoni profesije“: Zakon o elektroničkim medijima, Zakon o medijima i Zakon o potvrđivanju Europske konvencije o prekograničnoj televiziji – kako su nabrojani u ugovoru. Na isti način ili po istoj špranci isti se zakoni i novinarska profesionalnost spominju i u ugovorima Radio Kaja. Znakovit je i cjenik Vinkovačke televizije u kojem reportaža do pet minuta stoji dvije, a studijska emisija do 15 minuta tri tisuće kuna. Ne treba biti medijski stručnjak kako bi se zaključilo da produkcija reportaže mora biti skuplja od minute u studiju – no zakoni ponude i potražnje imaju vlastitu logiku. Većina navedenih plaćenih sadržaja nije označena kao sufinancirana iz proračuna.

Potencijal lokalnih proračuna prepoznali su i nacionalni mediji pa je tako RTL Hrvatska postala nakladnikom barem četiri lokalna portala - u Karlovcu, Varaždinu, Šibeniku i Dubrovniku. Kod ugovorenih poslova mediji uglavnom mogu računati na obnavljanje ugovora, no da ti prihodi ipak u najvećoj mjeri ovise o rezultatima lokalnih izbora pokazuje primjer Gospića, čija je nova gradska vlast dokinula subvencije Hrvatskom radiju Gospić, premda je Grad jedini vlasnik ove postaje. Novi je gradonačelnik Dubrovnika također smanjio troškove usluga DU TV-a za milijun kuna, a smjenom vlasti u Osječko-baranjskoj županiji profitirala je Osječka televizija koja je 2017. iz županijskog proračuna dobila gotovo pola milijuna kuna, dok 2016., u mandatu HDSSB-ovog župana Vladimira Šišljagića, nije dobila – ni lipe.

Kamo idu pare...

Prema kojim kriterijima mediji iz lokalnih proračuna godišnje uprihode više od 60 milijuna kuna uglavnom nije jasno. Natječaje raspisuje Grad Zagreb, Šibenik, a najavio ih je i Dubrovnik. Samo raspisivanje kriterija prema kojima će se dodjeljivati novac za jedinicu medijskog sadržaja, međutim, malo znači. Veliki broj tijela spominjao je, recimo, mali broj zaposlenih kao razlog kašnjenja odgovora na upit o financiranju medija. Moguće je dakle zamisliti koliko su ta tijela kapacitirana za nadzor sufinanciranog medijskog sadržaja. Osim toga, i Agencija za elektroničke medije tek je u mandatu sada već bivše predsjednice Vijeća Mirjane Rakić provela istraživanje o tome koliko uspješno medijski sadržaj sufinanciran iz Fonda za pluralizam ispunjava svoj osnovni cilj informiranja građana, iako već duže od desetljeća lokalnim medijima svake godine raspodjeljuje više od 30 milijuna kuna iz HRT-ove pristojbe.

Osim iz Fonda za pluralizam i lokalnih proračuna, prema podacima Državne riznice u medije je 2016. uloženo dodatnih više od 50 milijuna kuna iz nacionalnog proračuna. Iznos se odnosi na samo 117 medija jer svaki treba posebno pretraživati prema OIB-u. Ukupno je, dakle, iz državnog i lokalnih proračuna, u medijske sadržaje i oglase samo 2016. godine uloženo više od 100 milijuna kuna – koliko je poznato iz prikupljenih podataka. Iste godine Fond je razdijelio više od dodatnih 30 milijuna kuna, dok su dotacije od tri milijuna kuna godišnje neprofitnim medijima ukinute zbog sumnje u ideološku nepristranost članova Stručnog povjerenstva zaduženog za izbor i praćenje sufinanciranog sadržaja.

Nejasni i netransparentni kriteriji

Naspram iznosu većem od 100 milijuna kuna koliko je proračunskih sredstava, bez jasnih kriterija, uloženo u hrvatske medije, mahom komercijalne, i to tijekom samo jedne godine, sredstva Europskog socijalnog fonda za medije zajednice u iznosu nešto većem od 30 milijuna kuna mogu se činiti skromnima – nije to ni trećina u 2016. podijeljenog proračunskog novca koji ne zahtijeva druga pravdanja do sadržaja pohranjenog na odgovarajućem mediju kao dokaz da je objavljen.

Tih 100 milijuna kuna čini, uostalom, čak 13 posto ukupne medijske potrošnje u 2016. godini prema Media AdEx-u, koji svake godine objavljuje Hrvatsko udruženje društava za tržišno komuniciranje (HURA). Stoga bismo se, zahvaljujući nejasnim kriterijima, nedostatku procjene učinkovitosti i konačno niskoj razini transparentnosti proračunskih ulaganja u medije, opravdano mogli zapitati o potencijalnom utjecaju vlasti na medijsko tržište.

Brojni lokalni mediji nestali bi bez podrške proračuna, a činjenica da su i medijske korporacije prepoznale potencijal lokalnih tržišta dobra je koliko i loša za lokalne medije koji raspolažu znatno manjim resursima i oglašivačima su manje atraktivni. Upravo takvima bi trebalo pomoći, no prepuštajući odluku o tome lokalnim vlastima, stavlja ih se u položaj koji je najtočnije opisati floskulom – na milost i nemilost lokalnim moćnicima.