Aktualno > Reportaže

ČA JE PUSTA PROVANSA KONTRA MOSLAVAČKOG KRAJA

07.03.2016.

Piše: Kristina Olujić

Za promjenu perspektive ponekad je dovoljno otići do Ivanić Grada po dozu čistog seoskog zraka i koji keks s bučinim košticama. Nešto slično vjerojatno su pomislili i drugi novinari na studijskom putovanju u jedan od devet gradova Zagrebačke županije.

Ivanić Grad ima turističku zajednicu od 1996. godine, ali prošle je godine pokrenuta Strategija razvoja turizma koja je pri samom kraju. Već na početku našeg dvodnevnog boravka u Ivanić Gradu i Kloštar Ivaniću, na prijemu kod gradonačelnika dr. Javora Bojana Leša, bilo je jasno da je turističkih projekata puno, baš kao i potencijalnih tema za pisanje. Ipak, turistički su novinari u jednom trenutku morali uzeti i predah od osmišljavanja članaka iz oblasti turizma i kulture i degustacije lokalnih proizvoda te pod „vodstvom“ motivirane predsjednice Karin Mimice održati u hotelu Sport skupštinu Zbora turističih novinara HND-a, na kojoj je također sve „frcalo“ od ideja. Samo za drugi Festival reportera i reportaže u Virovitici, koji će se održati u rujnu, ima dovoljno planova za njegovih nekoliko izdanja! Na sastanku je zaljučeno da su institucije zanemarile značaj domaćih novinara koji su također jedna od karika u turizmu. Zbor turističkih novinara povezao se s brojnim inozemnim novinarima; na prošlogodišnjoj dodjeli nagrada Marko Polo sudjelovali su novinari iz sedam zemalja, a na ovo putovanje u Moslavinu pozvali smo i kolege iz Slovačke i Slovenije.

Maja Krnjević iz hotela Sport, koji je smješten u izletištu Petek, govorila nam je o važnosti sportskog turizma u Ivanić Gradu. Objasnila je da taj hotel udovoljava svim kriterijima tzv. zelenog hotela, što dodatno privlači goste. Nas je, ipak, najviše zaintrigiralo to što za djecu od 3-6 godina u sklopu hotela postoji univerzalna škola sporta u kojoj rade kineziolozi čija je zadaća prepoznati sport koji najviše odgovara pojedinom djetetu kako bi ga se pravilo usmjerilo. „Roditelji nerijetko upisuju djecu na sportove koji se njima sviđaju, ne vodeći računa o sposobnostima vlastitog djeteta. Smisao ovakve škole u sklopu hotela je i zajedničko provođenje vremena roditelja i djece. Oni se u hotelu nekoliko puta tjedno bave svojim aktivnostima pri čemu se razvija osjećaj važnosti sporta i zajedničkog provođenja vremena“, rekla nam je Krnjević.

Iščekivanje Naftno-rudarskog muzeja

Na dvadeset sedam kilometara od Zagreba na obroncima Moslavačke gore nalazi se Ivanić Grad. Nafta je jedna od prvih asocijacija na mjesto koje s okolicom ima 14 tisuća stanovnika. To je jedni grad u Europi u kojem postoji nalazište naftalana, ljekovite nafte, zbog čega je 1989. i otvorena Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Naftalan. Osim toga, korak bliže realizaciji je ideja osnivanja Naftno-rudarskog muzeja, prvog u Hrvatskoj, koji je registriran i koncipiran kao samostalna cjelina unutar Muzeja Ivanić Grada. Muzeologinja Vida Pust Škrgulja prije 16 je godina dobila pozitivno mišljenje od grada u vezi muzeja, ali se čitava stvar sporo razvijala. „Sadašnja se gradska vlast konačno primila posla oko osnivanja muzeja. Poanta svega nije da to bude običan muzej za pokazivanje eksponata, nego  je važan održivi razvoj, revitalizacija starog dijela Ivanić Grada i integracija kulturne baštine u sve segmente  života“, objasnila nam je Škrgulja koja se, kako kaže, prepala da bi nam se mogla „popeti navrh glave“ pričama o muzeju oko kojeg je toliko dugo osobno angažirana. Upravo suprotno; mi smo s naše strane mogli samo dodatno podcrtati temu kojoj ćemo se zasigurno vraćati u novinarskoj obradi.

Dobri primjeri razvoja seoskog turizma

Seoski turizam Stari mlin, Vinarija Voštinić Klasnić i Seoski turizam Kezele govore puno o nedovoljno iskorištenim potencijalima ruralnih krajeva, ali i ulijevaju nadu u to da budućnost nosi više poduzetničkog duha,  čuvanja obiteljskih tradicija i odmak od „utega Jadrana“, zbog čega se u Hrvatskoj teže „animira“ one pojedince vezane uz turizam koji ne žive na moru. Seoski turizam Kezele dobio je 2014. godine nagradu za najbolji seoski turizam u organizaciji Poslovnog dnevnika i konkurenciji od preko 50 takvih obiteljskih imanja iz čitave Hrvatske. Janko Kezele optimističan je zato što to obiteljsko imanje sve više privlači i goste s Jadrana kojima ovaj dio zemlje uobičajeno predstavlja nepoznanicu. Uvjeren je u autentičnost ovog lokaliteta, tako da kada gosti u razgledavanju njihovih vinograda prokomentiraju da ih podsjećaju na Provansu, Janko Kezele spremno odgovara: „Ovo je Moslavina“.

Objašnjava nam da su se stvari u 15 godina koliko postoje ipak pomaknule. “Na početku se smatralo da je to neprofesionalno bavljenje turizmom, ali vrijeme je pokazalo da se na taj način može lijepo promovirati i poljoprivredna proizvodnja malih proizvođača“, rekao je taj mladi diplomirani agronom objektivno priznavši da bi se osim „volje odozgo“ i sami djelatnici u seoskom turizmu trebali čvršće strukovno udružiti na nacionalnoj razini.  Ipak, nešto svoje progurali su na državnu razinu. U prizemlju jedne štale nalazi se etno zbirka od gotovo 4000 predmeta koja će ući na nacionalnu listu. Čitavo imanje moglo bi se nazvati i pravim omanjim muzejem starih obrta i predmeta iz kućanstva, tako da smo u crticama iz života „naših starih“ saznali i kako se peglalo nekad.

Kraj u koji se treba vratiti

Bilo je zaista sadržajno i inspirativno. Vratilo nam se ono što je predsjednica FIJET-a Tina Eterović Čubrilo rekla u rujnu prošle godine na spomenutom virovitičkom festivalu posvećenom reportaži, a što je vjerojatno gorivo mnogih turističkih novinara. Tko ne poznaje svoju zemlju, ne može ju ni voljeti. To je u skladu i s odlukom članova Zbora turističkih novinara da će ubuduće održavati sastanke na različitim lokacijama u Hrvatskoj kako bi pridonijeli tome da se javnost informira i upozna s manje poznatim lokacijama.

Što se ovog kutka Hrvatske tiče, domaćini su se potrudili predstaviti nam povijest, kulturnu baštinu, gastronomiju i prirodne ljepote svog kraja. Direktorica Turističke zajednice Ivanić Grada Ankica Bešter pratila nas je čitavo vrijeme, spremna odgovoriti na sva dodatna pitanja. U znak zahvalnosti prema svim uključenima u ovo studijsko putovanje, ali i kao poticaj samima sebi za stvaranje dodatnog radnog elana, svi novinari koji su zadnji vikend u veljači proveli u Moslavini trebali bi se potruditi da sve ne ostane samo na riječima. Taj kraj naprosto mami svakoga da se vrati dublje obraditi ono što smatra najzanimljivijim ishodištem za priču. Ne bi bilo loše ni jednostavno slijediti turističku kartu vinskih puteva, pješačkih i biciklističkih staza Udruge vinara i vinogradara Brenta. Jedanaest godina zaredom održava se i sada već prepoznatljiva Bučijada, koja je sa svojih 20.000 gostiju i više od 200 izlagača klasični mamac u listopadu. Ali mi ne sumnjamo da će se povod pojaviti i prije.

Autorica: Kristina Olujić

Piše: Kristina Olujić

Za promjenu perspektive ponekad je dovoljno otići do Ivanić Grada po dozu čistog seoskog zraka i koji keks s bučinim košticama. Nešto slično vjerojatno su pomislili i drugi novinari na studijskom putovanju u jedan od devet gradova Zagrebačke županije.

Ivanić Grad ima turističku zajednicu od 1996. godine, ali prošle je godine pokrenuta Strategija razvoja turizma koja je pri samom kraju. Već na početku našeg dvodnevnog boravka u Ivanić Gradu i Kloštar Ivaniću, na prijemu kod gradonačelnika dr. Javora Bojana Leša, bilo je jasno da je turističkih projekata puno, baš kao i potencijalnih tema za pisanje. Ipak, turistički su novinari u jednom trenutku morali uzeti i predah od osmišljavanja članaka iz oblasti turizma i kulture i degustacije lokalnih proizvoda te pod „vodstvom“ motivirane predsjednice Karin Mimice održati u hotelu Sport skupštinu Zbora turističih novinara HND-a, na kojoj je također sve „frcalo“ od ideja. Samo za drugi Festival reportera i reportaže u Virovitici, koji će se održati u rujnu, ima dovoljno planova za njegovih nekoliko izdanja! Na sastanku je zaljučeno da su institucije zanemarile značaj domaćih novinara koji su također jedna od karika u turizmu. Zbor turističkih novinara povezao se s brojnim inozemnim novinarima; na prošlogodišnjoj dodjeli nagrada Marko Polo sudjelovali su novinari iz sedam zemalja, a na ovo putovanje u Moslavinu pozvali smo i kolege iz Slovačke i Slovenije.

Maja Krnjević iz hotela Sport, koji je smješten u izletištu Petek, govorila nam je o važnosti sportskog turizma u Ivanić Gradu. Objasnila je da taj hotel udovoljava svim kriterijima tzv. zelenog hotela, što dodatno privlači goste. Nas je, ipak, najviše zaintrigiralo to što za djecu od 3-6 godina u sklopu hotela postoji univerzalna škola sporta u kojoj rade kineziolozi čija je zadaća prepoznati sport koji najviše odgovara pojedinom djetetu kako bi ga se pravilo usmjerilo. „Roditelji nerijetko upisuju djecu na sportove koji se njima sviđaju, ne vodeći računa o sposobnostima vlastitog djeteta. Smisao ovakve škole u sklopu hotela je i zajedničko provođenje vremena roditelja i djece. Oni se u hotelu nekoliko puta tjedno bave svojim aktivnostima pri čemu se razvija osjećaj važnosti sporta i zajedničkog provođenja vremena“, rekla nam je Krnjević.

Iščekivanje Naftno-rudarskog muzeja

Na dvadeset sedam kilometara od Zagreba na obroncima Moslavačke gore nalazi se Ivanić Grad. Nafta je jedna od prvih asocijacija na mjesto koje s okolicom ima 14 tisuća stanovnika. To je jedni grad u Europi u kojem postoji nalazište naftalana, ljekovite nafte, zbog čega je 1989. i otvorena Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Naftalan. Osim toga, korak bliže realizaciji je ideja osnivanja Naftno-rudarskog muzeja, prvog u Hrvatskoj, koji je registriran i koncipiran kao samostalna cjelina unutar Muzeja Ivanić Grada. Muzeologinja Vida Pust Škrgulja prije 16 je godina dobila pozitivno mišljenje od grada u vezi muzeja, ali se čitava stvar sporo razvijala. „Sadašnja se gradska vlast konačno primila posla oko osnivanja muzeja. Poanta svega nije da to bude običan muzej za pokazivanje eksponata, nego  je važan održivi razvoj, revitalizacija starog dijela Ivanić Grada i integracija kulturne baštine u sve segmente  života“, objasnila nam je Škrgulja koja se, kako kaže, prepala da bi nam se mogla „popeti navrh glave“ pričama o muzeju oko kojeg je toliko dugo osobno angažirana. Upravo suprotno; mi smo s naše strane mogli samo dodatno podcrtati temu kojoj ćemo se zasigurno vraćati u novinarskoj obradi.

Dobri primjeri razvoja seoskog turizma

Seoski turizam Stari mlin, Vinarija Voštinić Klasnić i Seoski turizam Kezele govore puno o nedovoljno iskorištenim potencijalima ruralnih krajeva, ali i ulijevaju nadu u to da budućnost nosi više poduzetničkog duha,  čuvanja obiteljskih tradicija i odmak od „utega Jadrana“, zbog čega se u Hrvatskoj teže „animira“ one pojedince vezane uz turizam koji ne žive na moru. Seoski turizam Kezele dobio je 2014. godine nagradu za najbolji seoski turizam u organizaciji Poslovnog dnevnika i konkurenciji od preko 50 takvih obiteljskih imanja iz čitave Hrvatske. Janko Kezele optimističan je zato što to obiteljsko imanje sve više privlači i goste s Jadrana kojima ovaj dio zemlje uobičajeno predstavlja nepoznanicu. Uvjeren je u autentičnost ovog lokaliteta, tako da kada gosti u razgledavanju njihovih vinograda prokomentiraju da ih podsjećaju na Provansu, Janko Kezele spremno odgovara: „Ovo je Moslavina“.

Objašnjava nam da su se stvari u 15 godina koliko postoje ipak pomaknule. “Na početku se smatralo da je to neprofesionalno bavljenje turizmom, ali vrijeme je pokazalo da se na taj način može lijepo promovirati i poljoprivredna proizvodnja malih proizvođača“, rekao je taj mladi diplomirani agronom objektivno priznavši da bi se osim „volje odozgo“ i sami djelatnici u seoskom turizmu trebali čvršće strukovno udružiti na nacionalnoj razini.  Ipak, nešto svoje progurali su na državnu razinu. U prizemlju jedne štale nalazi se etno zbirka od gotovo 4000 predmeta koja će ući na nacionalnu listu. Čitavo imanje moglo bi se nazvati i pravim omanjim muzejem starih obrta i predmeta iz kućanstva, tako da smo u crticama iz života „naših starih“ saznali i kako se peglalo nekad.

Kraj u koji se treba vratiti

Bilo je zaista sadržajno i inspirativno. Vratilo nam se ono što je predsjednica FIJET-a Tina Eterović Čubrilo rekla u rujnu prošle godine na spomenutom virovitičkom festivalu posvećenom reportaži, a što je vjerojatno gorivo mnogih turističkih novinara. Tko ne poznaje svoju zemlju, ne može ju ni voljeti. To je u skladu i s odlukom članova Zbora turističkih novinara da će ubuduće održavati sastanke na različitim lokacijama u Hrvatskoj kako bi pridonijeli tome da se javnost informira i upozna s manje poznatim lokacijama.

Što se ovog kutka Hrvatske tiče, domaćini su se potrudili predstaviti nam povijest, kulturnu baštinu, gastronomiju i prirodne ljepote svog kraja. Direktorica Turističke zajednice Ivanić Grada Ankica Bešter pratila nas je čitavo vrijeme, spremna odgovoriti na sva dodatna pitanja. U znak zahvalnosti prema svim uključenima u ovo studijsko putovanje, ali i kao poticaj samima sebi za stvaranje dodatnog radnog elana, svi novinari koji su zadnji vikend u veljači proveli u Moslavini trebali bi se potruditi da sve ne ostane samo na riječima. Taj kraj naprosto mami svakoga da se vrati dublje obraditi ono što smatra najzanimljivijim ishodištem za priču. Ne bi bilo loše ni jednostavno slijediti turističku kartu vinskih puteva, pješačkih i biciklističkih staza Udruge vinara i vinogradara Brenta. Jedanaest godina zaredom održava se i sada već prepoznatljiva Bučijada, koja je sa svojih 20.000 gostiju i više od 200 izlagača klasični mamac u listopadu. Ali mi ne sumnjamo da će se povod pojaviti i prije.

Autorica: Kristina Olujić