Iz medija

ANAMARIJA MUSA, PRVA POVJERENICA ZA INFORMACIJE: 'S lokalnim moćnicima imamo najviše problema. Za njih je zakon često mrtvo slovo na papiru'

12.08.2018.
Link na članak

Zakon o pravu na pristup informacijama ključan je antikorupcijski alat jer traži od vlasti, uprave i javnog sektora da građanima polažu račune za svoj rad, kaže pravnica koja se u listopadu vraća na zagrebački Pravni fakultet.

Prva povjerenica za informacije u Hrvatskoj, Anamarija Musa, privodi mandat kraju. U listopadu se ta docentica upravne znanosti vraća na zagrebački Pravni fakultet s kojeg je prije pet godina došla na sadašnju funkciju. Sabor bi do tada trebao izabrati novog povjerenika. Do njezina ureda u Jurišićevoj ulici u Zagrebu u kojem radi četrnaestero ljudi dolazi se kroz teška masivna vrata zgrade s početka stoljeća. Njezin tim smješten je na prvom katu, u stanu pretvorenom u uredski prostor.

Zadaća mu je štititi ustavno pravo građana na informacije, pratiti kako se Zakon o pravu na pristup informacijama primjenjuje u praksi, upozoravati na propuste u njegovoj primjeni te u javnosti promicati pravo građana na informacije. Hrvatska je prvi Zakon o pravu na pristup informacijama dobila još 2003., poboljšan je 2011., ali velikih pomaka u praksi nije bilo. Budući da je riječ o jednom od ključnih antikorupcijskih zakona, Bruxelles je od Hrvatske zahtijevao da prije ulaska u EU donese novi zakonski okvir usklađen sa suvremenim standardima. Sabor je 2013. donio sadašnji zakon koji je propisao odgovarajuće alate i instrumente za njegovu provedbu, prije svega instituciju povjerenika za informiranje.

Obično se smatra da je suzbijanje korupcije posao za to nadležnih državnih tijela - policije, Državnog odvjetništva, sudova. Zašto se Zakon o pravu na pristup informacijama smatra antikorupcijskim zakonom?

- Ovaj je zakon ključan antikorupcijski alat koji traži od vlasti, uprave i javnog sektora u cjelini da građanima polažu račune za svoj rad - što i kako rade, koliko i na što troše javni novac, kako donose odluke i tko sudjeluje u tom procesu... Na taj način građani, a osobito mediji i udruge kao čuvari demokracije i promicatelji javnog interesa, kontroliraju vlast i upravu i tjeraju ih da ne zaborave da su ovdje zbog građana i javnog interesa.

Mislite li da je vaš ured u proteklih pet godina uspio pomoći građanima u obavljanju te uloge?

- Dopustite da najprije podsjetim od čega smo počeli. A počeli smo gotovo od ničeg, u skromnim prostorijama, nas petero. Prvu godinu-dvije ured je pokušavao stati na noge. Činili smo to s vrlo ograničenim sredstvima, 10 do 20 puta manjim od sličnih institucija, uključujući one u susjednim zemljama, s premalo ljudi koji su trebali nadzirati gotovo 6000 institucija, u zemlji koja se nije mogla dičiti transparentnošću. Zbog tih ograničenja bili smo prisiljeni, kao da smo udruga, a ne od Sabora ustanovljeno tijelo, prvih godina za pojedine aktivnosti koristiti donacije. A tih je aktivnosti bilo puno.

Naš je glavni zadatak rješavanje žalbi građana i drugih korisnika kojima je uskraćeno pravo na pristup informacijama, dakle onih koji nisu dobili informaciju jer je tijelo javne vlasti odbilo to učiniti, ili se sasvim oglušilo na njihov zahtjev. Uz 500 do 700 žalbi godišnje, pokrenuli smo sustav inspekcijskog nadzora, tako da kontroliramo i odlazimo u tijela kad za to postoje razlozi. Izradili smo i objavili na našoj web stranici prvi cjeloviti popis svih tijela javne vlasti koja su građanima dužna pružati informacije o svome radu, objavili smo naše odluke, kao i odluke Visokog upravnog suda. Izradili smo i objavili brojne upute i smjernice tijelima javne vlasti, od kojih bih posebno izdvojila uputu o objavi podataka u vezi s natječajem za zapošljavanje, kao i o ugovorima o zakupu poslovnih prostora.

Kontinuirano analiziramo i pratimo objavu podataka na web stranicama tijela javne vlasti i upozoravamo ih na nedostatke. Izradili smo brojne publikacije za tijela i građane, održavamo 40-ak edukacija godišnje, uključujući online edukacije, kao i konferencije i okrugle stolove. U međuvremenu nam je nadležnost proširena i u pogledu arhivskoga gradiva, a uskoro ćemo nadzirati i u kojoj su mjeri web stranice pristupačne osobama s invaliditetom.

Koja su tijela javne vlasti u vašem mandatu napravila najveći napredak u otvorenosti prema građanima?

- Ne mogu reći da postoje dijelovi sustava koji su apsolutno izvrsni i transparentni, ili koji su apsolutno netransparentni. Na razini državne uprave postignut je napredak, ali on je rezultat i jačih kapaciteta da se informacije pripreme, objave, pruže korisniku itd. Naše analize pokazuju da se objavljuje 60 do 80% zakonom propisanih informacija, ovisno o tijelu.

Dakle, još se ne objavljuje od 20 do 40% zakonom propisanih informacija. Koja su tijela javne vlasti ostala “najtvrdokornija” u svojoj zatvorenosti?

- Najveći su problemi u malim općinama, od kojih neke kontinuirano ignoriraju građane i ne izvršavaju zakonske obaveze. Jednostavno, sindrom lokalnih moćnika kao da ih je obuzeo do te mjere da je za njih zakon mrtvo slovo na papiru. Neka tijela pak povremeno postaju problematična, često zbog svojih unutarnjih problema ili sukoba s osobama koje traže informacije.

Razgovarala: Slavica Lukić

Cijeli intervju možete pročitati ovdje.